Anti-GMO: strah od straha

-GMO je “petljanje sa prirodom”;

-GMO je miješanje u Božije;

-GMO je neprirodan;

-GMO izaziva sterilitet;

-GMO izaziva rak;

-GMO je pokušaj kontrole stanovništva;

-GMO  sjeme je sjeme uništenja jer ne dozvoljava malim farmerima da ostavljaju sjeme za iduću sjetvu;

-GMO je zavjera velikih korporacija;

-GMO je nepotreban;

-GMO je štetan po okoliš;

-zaštitne tvari koje se koriste u uzgoju GMO biljaka su štetne po okoliš, naročito po polinatore;

-Bt GM sojevi su opasni po polinatore;

-voće i povrće je danas bezukusno, a prije je bilo ukusnije jer su današnje sorte GMO;

-GMO izaziva mutacije;

-GMO se stvaraju samo ubacivanjem gena jedne vrste u drugu vrstu i to je gadno.Također, u anti-GMO diskursu se često spominju da su GMO neke vrste koje ne postoje u GMO varijantama. Zapravo, najčešće i najviše uzgajane GMO kulture su industrijske biljke poput uljane repice, pamuka i soje, a velik je udio i GMO kukuruza. Postoje i GMO patlidžani, GMO jabuka (samo jedna sorta), GMO papaje, šljive i još neke kulture. Međutim, nema GMO jagoda, malina, salate, graška, paprika, paradajza.

Kukuruz također postoji i kao GMO

 

Kao i u slučaju antivakcinalnog pokreta, i anti-GMO djeluje na nivo emocija i podsvjesnog – djeluje pojačavajući strah za zdravlje i sigurnost naše djece. I dosta reklama koje reklamiraju organsku proizvodnju koriste sintagme “da li vam je svejedno šta vaša djecu jedu?” ili nešto slično. Da naglasim – niti ovaj blog niti ja lično nisam za ukidanje opcije organske hrane, čak mislim da organska proizvodnja za male zemlje regiona može biti konkurentnija na tržištu nego proizvodnja GMO, jer je to nešto specifično što bismo mogli ponuditi. Sve opcije proizvodnje hrane trebaju biti dostupne – GMO, konvencionalni uzgoj, hidroponika, organska proizvodnja… Niti jedan oblik proizvodnje hrane ne bi trebao biti zabranjen ili pod moratorijumom.
Međutim, kada vas neko bombarduje propagandom da od GMO vaša djeca mogu dobiti rak ili postati sterilna, u vama prorade primordijalni instinkti. Naime, mi možemo prihvatiti da se nešto loše dogodi nama usljed nekog izbora, ali strahovito teško prihvatamo da je neki naš izbor naškodio našoj djeci. I tu stajemo sa racionalizmom, sa analizama i postajemo gluhi i slijepi za naučne dokaze i konsenzuse. Prepuštamo se intuitivnom, jer je to duboko u našoj prirodi: kada se nađemo pred opasnošću, moramo brzo donositi odluke, a odluke se brže donose intuitivno nego promošljanjem i skupljanjem informacijama. Brzo donošenje odluka je stvar preživljavanja. Anti-GMO aktivisti koriste našu intuiciju (1), primordijalne strahove i pojačavaju strah te u takvim uslovima mi donosimo odluke i formiramo stavove bez sagledavanje potpune informacije.

Konsenzus naučne zajednice je da nema dokaza kako su GMO štetni po ljudsko zdravlje, ali i dalje se političari, da bi došli do nekog kompromisa i dobili neku drugu korist, recimo glasove, ili sačuvali poziciju, oglušuju na naučni konsenzus i udovoljavaju mišljenju masa. A mase se boje GMO. Zamislite situaciju da neko od naših političara u izbornoj kampanji kaže kako će se ukinuti trenutni moratorij na GMO, posebno na stočnu hranu koja sadrži GMO? Šta mislite, da li bi dobio izbore, bez obzira koliko bio simpatičan, pametan, obrazovan? Šta mislite da neko od političara iz pozicije to kaže? Koliko dugo bi trebalo da ode sa vlasti? Političari, bez obzira na kojoj su strani političkog spektra su, prije svega, populisti. Svaka nepopularna izjava ili mjera bi uzdrmala njihov položaj.

 

Soja, još jedna kultura koja se uzgaja i kao GMO

U tekstu u Scientific American pod naslovom “Why People Oppose GMOs Even Though Science Says They Are Safe” (2) navedeno je nekoliko izvora straha od GMO koje koristi anti-GMO aktivisti, osim već pomenutog straha za zdravlje i život djece. Jedan od izvora je pogrešno shvatanje DNK, tzv. “psihološki esencijalizam” koji, u slučaju nama vrlo neopipljive, nevidljive stvari kao što je to DNK utiče na stvaranje predodžbe kako je DNK esencija našeg bića, nepromjenljiva i nedodirljiva srž. Stoga nam se unošenje strane DNK može učiniti kao vid “zagađenja” naše DNK. Međutim, mi nismo svjesni da sve što pojedemo sadrži stanice i DNK – jabuka, kruška, meso, kupus…problem je što postajemo svjesni koncepta da neka hrana sadrži DNK jer u samom nazivu GMO imamo to “genetički” koje ukazuje na prisustvo DNK, dok pridjev “modifikovana” ukazuje na to da se modifikacija dogodila namjerno, da je čovjek nešto izmijenio. Termin “GMO” osvještava sve ove stvari. Iako su sve sorte jabuka dobijene ljudskom modifikacijom – vještačkom selekcijom, iako sve te jabuke, čak i one crvljive, one “organske”, sadrže DNK, mi kao da prenebregavamo tu činjenicu i postajemo je svjesni tek onda kada se sretnemo sa terminom GMO.

Idući razlog straha i odmaka javnosti od GMO jeste i gađenje. Gađenje je prirodna reakcije zaštite od nečega što je opasno i patogeno. Dakle, opet se radi o evolutivnom mehanizmu koji je duboko usađen. To anti-GMO aktivisti koriste kada prikazuju transgenetičke organizme kao tzv. “Frankenfood” – dodaju oči i rep paradajzu, crtaju zubate kukuruze  i sl. Također, anti-GMO aktivisti i antivekseri su bliske grupacije. Obično jedno ide s drugim i onda anti-GMO aktivisti prave postere sa voćem i povrćem koje je izbodeno iglama, vakcinama, što dodatno podstiče strahove kako od GMO, tako i od vakcina. Međutim, nove generacije GMO, poput Arctic Apple ne sadrže gene drugih vrsta – ovi GMO su napravljeni pomoću tehnologije RNK interferencije pomoću koje se određeni geni mogu isključiti te se tako anulira dejstvo njihovog produkta.

Treći izvor straha jeste i strah za građanske slobode i otpor korporativnom duhu. Naime, biotehnološke korporacije je odveć lako optužiti da proizvode GMO sjeme koje ima patent samo kako bi uvećale profit, a farmerima onemogućila ostavljanje sjemen za iduću sezonu. Međutim, treba znati da onda kada patent na GMO soj istekne, druge kompanije mogu proizvoditi ovaj produkt i to se već dogodilo u Indiji – stvoreni su, po uzoru na generičke lijekove, generički GMO. Također, većina poljoprivrednika ne ostavlja sjeme (3) za iduću godinu, i to već od ere stvaranja hibrida jer im se to ne isplati. 
Ovaj tekst se nije bavio objašnjavanjem svake pojedinačne stavke na listi anti-GMO stavova, jer je raskrinkati i objasniti pogrešnost bilo kojeg od ovih koncepata zadatak za novi tekst. Ovdje su samo identificirani glavni razlozi straha od GMO te osnovni anti-GMO stavovi i opisano je zbog čega su ovi stavovi tako perzistentni u društvu.

Kako dolaze nove generacije GMO koje nemaju ubačene gene drugih, dalekih vrsta, te kako naučnici sada na raspolaganju imaju nove tehnologije manipulacije genima, možda će gađenje prema ovom načinu proizvodnje hrane jednom postati manje.  Strah od GMO je razumljiv – ljudi obično odbacuju nove, nepoznate stvari. Međutim, prisustvo prave informacije te edukacija medija trebaju postojati. Sama edukacija medija treba početi od toga da novinari prestanu koristiti termin “genetski modifikovani/modificirani organizmi”, a počnu koristiti termin “genetički modifokovani/modificirani organizmi” jer to nije isto i pridjev “genetički” je pravilnije. Također, treba insistirati na tome da su svi načini proizvodnje hrane važni i da postojanje jednog ne znači zabranu nekog drugog.