Legenda kaže kako je kretski kralj Minos tražio da sedam atenskih djevojaka i mladića budu poslani kao žrtve Minotuaru u Labirint. Zašto su Asteci prinosili ljudske žrtve i srce žrtve koje još kuca, a Inke vrlo često djecu? Sličan oblik ponašanja je postojao i na tlu predhrišćanske Evrope, a na području Oceanije postoji nekoliko zajednica u kojima su opisani slučajevi prinošenja ljudskih žrtava.
Nova studija, objavljena 4.4.2016. u časopisu Nature (koji su vodili antropolozi sa University Auckland) ima jake naučne argumente da potkrijepi tezu kako je prinošenje ljudskih žrtava vezano za stabilizaciju socijalne stratifikacije te da opravda nejednakosti među članovima određene zajednice. Društva koja vjeruju u princip jednakosti među ljudima, odnosno, sklonija su da smatraju kako svi pripadnici tog društva imaju pravo na iste mogućnosti, vrlo rijetko imaju običaj prinošenja ljudskih žrtvi.
Studija je proučavala 93 kulture od Tajvana do Madagaskara kako bi potvrdila gore navedenu hipotezu kako prinošenje ljudskih žrtava za cilj ima uspostavljanje socijalne stratifikacije i njeno održanje. Ne treba smetnuti sa uma kako su žrtve najčešće bile upravo iz onih slojeva društva koji su smatrani “donjim” ili robovi i zarobljenici tj. oni koji su bili van stratifikacije (nešto kao “nedodirljivi” u indijskom kastinskom sistemu).
Iako su se religijske prakse u proučavanim zajednicama Australije, Oceanije i područja Indijskog oceana bitno razlikovale, praksa prinošenja ljudskih žrtava je bila prilično česta i zabilježena je u 43% zajednica.
Također, antropolozi su identifikovali 20 društava u kojima se težilo jednakosti članova i u svega njih 5 je postojala praksa rituala ljudske žrtve. S druge strane, u 27 identifikovanih stratificiranih društava, u njih 18 je zabilježena ova praksa.
Zapravo, jasno je da je ritualno prinošenje ljudskih žrtava mjera kontrole te da političke elite (i sveštenici) koriste religijske prakse i kako je religija veoma osjetljiva na ovu vrstu eksploatacije.
Naravno, moderna društva ne koriste ljudske žrtve za kontrolu masa, ali nije da ne koriste religijske prakse u istu svrhu. Jedino što moderne religije, poput abrahamovskih religija nikako ne podržavaju ljudske žrtve – što ne znači kako je njihova uloga u stvaranju kontrole manja i bezazlenija, samo je manje očita na prvi pogled.
