Prvi put sam čula za “cvjetni ukop” na jednom dokumentarcu o neandertalcima na TV, prije puno godina. Shanidar -4, ostaci u spilji Shanidar u Iranu, poznatom arheološkom nalazištu kostiju neandertalaca koje je otkriveno šezdesetih godina prošlog vijeka, bio je posebno zanimljiv. Radilo se o muškarcu starom 35-40 godina, a na ostacima i na lokalitetu pronađeni su tragovi polena. Arheolozi su to tumačili kao ritual sahranjivanja mrtvih u kojem su neandertalci svoje mrtve sahranjivali sa cvijećem. Bio je to “krunski dokaz” kako ova izumrla vrsta hominina nisu bili grubi kako ih se često prikazuje, nego su imali empatiju i određen odnos s mrtvima, nešto što bi se moglo nazvati – kulturnom praksom. Do tog otkrića, jedino je od kromanjonaca zabilježeno ritualno sahranjivanje.

Naravno, ovo je bila pretpostavka, koja je postala urbana legenda. Međutim, sada naučnici kažu da polen na ovom mjestu možda nije dokaz stavljanja cvijeća, nego da je objašnjenje puno prozaičnije.

Još prije su se javila mišljenja kako je polen na lokalitetu prirodnog, a ne ceremonijalnog, kulturološkog porijekla i ideja o “cvjetnom ukopu” je kritikovana nekoliko puta. Shanidar- 4 je jedini kod kojeg je pronađen polen, a na lokalitetu su nađeni ostaci 10 jedinki. Zašto bi ovaj bio izuzetak?

Iako dokazi o neandertalskim pokopima više nisu kontroverzni u području arheologije, još uvijek se raspravlja o tumačenju peludi kao dokaza pogrebnog rituala ukrašenog cvijećem.

U novoj studiji, objavljenoj 28. avgusta 2023. u Journal of Archaeological Science, tim istraživača predvođen Chrisom Huntom, paleoekologom sa Univerziteta John Moores u Liverpoolu u Ujedinjenom Kraljevstvu, preispitao je dokaze o peludu iz Shanidara 4 i otkrio da su pčele koje kopaju jame bolje objašnjenje za polen kod neandertalskog pogrebnog rituala. Ovi insekti možda su sakrili polen ispod ostataka neandertalca, prevarivši istraživače da pomisle da je neandertalac pokopan na vrhu cvjetnog kreveta, otkriva nova studija.

Tokom iskopavanja koje su vršili Hunt i njegov tim 2016. uočili su potencijalno alternativno objašnjenje za polen: drevne pčelinje jazbine obložene blatom u blizini Shanidara 4. Ove pčele koje su se gnijezdile na tlu mogle su bušiti zemlju i odlagati prikupljeni polen dok su se kretale jazbinom.

Pomiješane nakupine polena nisu indikacije da se polagalo cijelo cvijeće, napisali su istraživači u svom članku. Hunt i njegov tim misle da je pelud vjerojatno prastar, možda čak i blisko istovremen s neandertalskim pokopom. Ali ni pelud ni pčele ne mogu se izravno datirati. Naime radiokarbonsko datiranje ima svoja ograničenja, dobro je za artefakte i fosile do 50 000 godina stare, ali ostaci iz Shanidar-4 su stari oko 75 000 godina.

Tim je također ponovno pregledao izvorne identifikacije polena, otkrivši da su nakupine sadržavale polen više od jedne vrste cvijeća, pri čemu sve te biljke nisu cvjetale u isto doba godine, što je dovelo u sumnju ideju o pogrebnom cvijeću. Umjesto toga, najvjerojatniji izvor nakupina polena su pčele.

Hunt je primijetio da je jedan od cvjetova, žuti zvjezdasti čičak, okružen oštrim bodljama dugim 2 cm. Iako je vjerovatno da su se skupljale iz medicinskih razloga, njihov izbor kao pogrebnog cvijeća bilo bi teško uskladiti s modernim predodžbama o empatiji, rekao je Hunt. Međutim, tim je također identifikovao drvenaste fragmente koji okružuju tijela, s nakupinama peludi drveća, što je mogući dokaz da su tijela bila prekrivena granama kako bi se zaštitila, vjerovatno od strvinara. Već ovo je, samo po sebi, dokaz brige o mrtvima.

 

Naslovna slika: Karen Carr, za Smithsonian Magazine.