Konvencionalna bioelektronika ima isuviše rigidne materijale i to sužava njenu upotrebu u živim bićima. Ali šta ako bi se elektrode mogle injicirati u organizam? Injektabilne elekrode naučnici s Lunda već testiraju.
Istraživači su razvili gel koji se može injektirati, a koji se pretvara u vodljivi polimer unutar peraja, srca i mozga živih riba zebrica (Danio rerio). Ovaj materijal ne polimerizira dok se ne nađe u organizmu.
Kada se ubrizgaju u živo tkivo, komponente gela reaguju s uobičajenim metabolitima glukozom i laktatom, što uzrokuje njegovu polimerizaciju u čvrst, ali fleksibilan materijal.
“Dodir s tjelesnim tvarima mijenja strukturu gela i čini ga elektrovodljivim, što prije ubrizgavanja nije. Ovisno o tkivu, također možemo prilagoditi sastav gela kako bismo pokrenuli električni proces,” kaže Xenofon Strakosas, istraživač na Linkoping univerzitetu (LOE) i Univerzitetu Lund i jedan od glavnih autora studije.
Ovo otkriće je objavljeno u Science 23. februara 2023. pod naslovom “Metabolite-induced in vivo fabrication of substrate-free organic bioelectronics” i dolazi od naučnika iz Laboratory of Organic Electronics, Department of Science and Technology, Linköping Univerzitet u Norrköpingu.
U eksperimentima provedenim na Univerzitetu Lund, tim je uspješno postigao formiranje elektroda u mozgu, srcu i repnim perajama zebrica te oko živčanog tkiva medicinskih pijavica. Životinje nisu bile ozlijeđene ubrizganim gelom i inače na njih nije utjecalo stvaranje elektrode. Jedan od mnogih izazova u ovim ispitivanjima bio je uzeti u obzir imunološki sustav životinja.
Vjerujem da će se ova informacija pretvoriti u neku teoriju zavjera i da će neko reći kako je sada moguće ljudima ubrizgati čipove i elektrode. No, trenutno ne postoji način da se ovaj vodljivi polimer poveže s nekim vanjskim izvorom električne energije. Iako to sad nije moguće, otkriće bi moglo poboljšati tehnologije za duboku stimulaciju mozga ili pomoći oštećenim živcima da ponovno izrastu.
Ovaj polimer još nije testiran na ljudima.
