Ponekad se lavandom nazivaju vrste koje to zapravo nisu, pa čak i prodaju kao lavanda. Prava lavanda, koju nekad zovu i “engleska lavanda” je ono što se uzgaja u francuskoj Provansi i što poznajemo kao biljku prekrasnog mirisa.
U primorskim, mediteranskim i submediteranskim područjima nailazimo na niz zeljastih biljaka i nižih, manjih drvenastih grmova koji nam pažnju plijene svojim mirisom. Uz more i na kršu rastu samonikle ili uzgajane neke lako prepoznatljive aromatične vrste, cijenjene u kulinarstvu, pčelarstvu te u industriji aromatičnih esencijalnih ulja i parfema. Jedna od najpoznatijih je svakako lavanda ili despik, međutim, pod ovim nazivom se u narodu podrazumijevaju čak tri srodne vrste, preciznije, dvije vrste i jedan križanac, lavandin.
Ova rod biljaka, Lavandula, pripada porodici usnatica, Lamiaceae, baš kao majčina dušica, čubar, menta, matičnjak i ruzmarin. Sam rod broji 47 vrsta.
 |
| Lavandula angustifolia |
Pod pravom lavandom obično podrazumijevamo uskolisnu lavandu (Lavandula angustifolia prije: Lavandula officinalis), a nije manje cijenjena ni širokolisna lavanda (Lavandula latifolia).
Lavanda vs. lavandin
Lavandin je ona biljka koju obično nazivamo lavandom i koristimo kao sredstvo za zaštitu od moljaca. To je Lavandula x intermedia, poznata i pod imenom Lavandula hybrida). Lavandin je prirodni hibrid dviju vrsta lavande: Lavandula angustifolia i Lavandula latifolia, lavande oštrog mirisa porijeklom iz mediteranske Europe. Lavandin je posebno poznat po tome što proizvodi PUNO eteričnog ulja, do 10x više od engleske lavande! Upravo stoga se nekada (a ne bi smjelo) ulje lavandina prodaje kao ulje lavande. Prepoznaćete po tome što je znatno jeftinije i ima kamforastiji, oštriji miris od prave lavande.
 |
| Francuska lavanda, Lavandula stoechas |
Inače, biljke iz roda Lavandula su cijenjene još od antičkih vremena i smatra se kako je latinsko ime biljke došlo od glagola lavare, u značenju “prati”, jer se uvarak različitih vrsta lavande koristio kao mirisni dodatak kupkama.
Ovo je možda, uz mentu, jedna od najpoznatijih biljaka vrlo značajne biljne porodice usnatica (Lamiaceae) i jedna od privredno najznačajnih usnatica. Nepotrebno je reći koliko se mnogo vrste i varijeteti iz ovog roda uzgajaju, ali je potrebno dodati da ponekad iz kulture “pobjegnu” i postanu invazivne vrste. Upravo je to slučaj sa francuskom lavandom, Lavandula stoechas, u Australiji.
Problematika roda Lavandula ležu u tome što zbog mnogobrojnih vrsta i varijeteta mnogi sve to brkaju. Tako se pod “francuskom lavandom” nekad umjesto L. stoechas podrazumijeva i L. angustifolia, valjda zbog toga što se upravo esencijalno ulje L. angustifolia ponajviše koristi u industriji parfema te neki od najpoznatijih francuskih parfema sadrže note L. angustifolia a ne L. stoechas. Inače, L. angustifolia se još naziva i prava lavanda ili engleska lavanda. Dakle, u francuskim parfemima je engleska lavanda. Najkvalitetnija lavanda se zaista proizvodi u Francuskoj jer to nije biljka koja voli blizinu mora, kao što mi obično zamišljamo, nego voli da joj je toplo i da nije izravno uz more, a najbolja se dobija na nadmorskoj visini od 500 do 1500m. Zašto se mediteranska vrsta koja nije nativna za Englesku naziva “engleska lavanda”, to zapravo nikome nije ni jasno.
 |
| Jean Paul Gaultier Le Male |
Danas, parfimeri kao da zaobilaze miris lavande, jer je pomalo staromodan. Međutim, 1995. “nos” Francis Kurkidjian se nije libio koristiti zaista veliku količinu lavande kada je stvarao nešto što će postati klasik muških parfema: Jean Paul Gaultier Le Male. U parfemima se koristi češće esencijalno ulje, koje se dobija u procesu destilacije vodenom parom, ali se ponekad koristi i apsolut, dobiven ekstrakcijom pomoću nekog otapala, često heksana ili, ako se to radi na tradicionalan način, pomoću masti koja se u slojevima slaže na slojeve svježih cvjetova (ovako se obično dobija apsolut jasmina). Apsolut je jači i nešto slađi od samog ulja.
Samo ulje prave lavande bogato je nizom mirisnih i antiseptičnih tvari, pretežno monoterpenoidima i seskviterpenima. Neke od tih tvari su α-pinen, limonen, 1,8-cineol, nerol, cis-ocimen, trans-ocimen, 3-oktanon, kamfor, linalool, linalil acetat, kariofilen, terpinen-4-ol i lavendulil acetat. Ovo nije konačni spisak jedinjenja koja ulaze u sastav ulja lavande: postoji preko 100 različitih tvari u ovom ulju, iako su neke od tih komponenti prisutne u veoma malim koncentracijama. Ulje širokolisne lavande sadrži i priličnu količinu eukaliptola (oko 25-26%) koji ulju ove lavande daje nešto oštriji miris. Ulje vrste Lavandula angustifolia ne sadrži eukaliptol. Upravo su razlike u hemijskom sastavu volatilnih komponenti ulja ovih lavandi bile presudne da one budu odvojene u posebne vrste.
U našim krajevima nije toliko poznato da se prava lavanda može koristiti i u kulinarstvu. Recimo za pravljenje aromatizirane vode (stavite grane prave lavande ili cvjetove, nipošto lavandina) u vodu. Može se koristiti za pravljenje sladoleda i krema, sirupa, umaka i sorbea. Kod nas nije poznata proizvodnja monoherbalnog meda od lavande, gdje se pčele puštaju na pašu isljučivo na lavandu. Inače, pčele jako vole lavandu, a taj med je svijetao, blag i mirisan. Nadajmo se da će se neko dosjetiti proizvodnje meda od lavande, koji je zaista vrsna delicija.
Premda se ulje lavande koristi u aromaterapiji i smatra se bezbjednim za upotrebu, treba reći da ono spada u tvari koje potencijalno remete hormonalni balans i ima anti-androgenska svojstva. Drugim riječima, lavandino ulje može poremetiti balans muških spolnih hormona te može biti uzrok prepubertetske ginekomastije. Rad o ovom fenomenu objavljen je 2007. u The New England Journal of Medicine pod naslovom “Prepubertal Gynecomastia Linked to Lavender and Tea Tree Oils“.
Često se spominju aromaterapeutska svojstva lavandinog ulja, međutim naučne studije ne podržavaju mišljenje da je ovo ulje ljekovito. Postoje indicije da lavanda može imati pozitivan učinak u liječenju tjeskobe i nesanice, a ulje umasirano u kožu glave pomaže kod ispadanja kose.
