Preminuo je Freeman Dyson. 28. februara 2020. napustio nas je američki teoretski fizičar i matematičar britanskog porijekla, čovjek nevjerovatnog raspona naučne, pa i filozofske karijere, koji je zamišljao koncepte danas poznate samo u naučno-fantastičnim filmovima.

Dyson je rođen 15. decembra 1923. u mjestu Crowthorne u Engleskoj. Kažu da je već sa četiri godine pokazivao interesovanje za nauku i da je pokušao izračunati broj atoma u Suncu. Upravo će ljubav prema matematici i svemiru na kraju i odvesti Dysona na studij matematika, pa kasnije odvesti i u oblast fizike.

Za vrijeme Drugog svjetskog rata, kada mu je bilo 19 godina, bio je u Royal Air Force, gdje je radio analitičke kalkulacije za britanske zračne snage prilikom bombardovanja ciljeva na njemačkoj teritoriji. Nakon završetka rata nastavlja studij matematike i diplomira, a potom i publicira dva rada iz oblasti teorije brojeva.

1947. seli u SAD na doktorski studij i to kao Commonwealth Fellow, stipendista. Tu se sprijateljio sa Richardom Feynmanom, koji je brzo prepoznao briljantnost britanskog studenta te su njih dvojica sarađivali. U SAD se bavi teorijom kvatne elektrodinamike (QED), koju je utemeljio Feynman.

Jedna je od prvih osoba koja prepoznaje značaj i eleganciju Feynmanovih dijagrama i prva koja je publikovala rad koji je ove sheme koristio. Negdje u to vrijeme mu je Robert Oppenheimer ponudio poziciju na Princetonu, upravo zbog Dysonovog rada na teoriji kvantne elektrodinamike i to je pozicija koju će Dyson imati veći dio svoje karijere – na Princetonu će biti do smrti. U tom trenutku Dyson nije doktorirao, a što je najzanimljivije – nikada nije stekao doktorat, odnosno PhD i bio je vrlo ponosan na to.

Freeman Dyson je naime, bio nekonvencionalan naučnik, ali i veliki kritičar akademskog sistema ljestvice i hijerarhije, oponent instituciji doktorata. Ipak, bio je više puta savjetnik na doktoratima. Nemanje doktorata bio je njegov kapric. U mnogo čemu drugom je također bio nekonvencionalan – čak je postojala uzrečica među profesorima i članovima akademske zajednice kako Dyson, ako ima neka stvar oko koje naučna zajednica ima konsenzus, on će biti na suprotnoj strani, u manjini.

Nažalost, ta njegova tako karakteristična i hvale vrijedna neortodoksnost ga je dovela i do toga da klimatske promjene ne smatra problemom. Naime, Freeman Dyson nije bio skeptik odnosno, nije negirao činjenicu da su klimatske promjene stvarne i uslovljene djelovanjem čovjeka, ali je smatrao kako će povećanje koncentracije ugljendioksida biti benevoletno i da će potaći biološki rast biljaka i poljoprivredu, što jednostavno nije tačno i nije moguće.
Međutim, Dysona ćemo pamtiti po njegovim revolucionarnim uvidima u nauku, njegovim naporima da se stvori kohezija između našeg, organskog svijeta i svijeta kvantne fizike, njegovih kontribucijama u sferi fizike nuklearnih reaktora, feromagnetizma, primijenjene nauke i naročito astrofizike te njegovim misaonim eksperimentima i konceptima.
Neke njegove ideje zvuče ludo i naučno su diskreditovane, ali su imale ogroman utjecaj na oblast naučne fantastike i postale su dio pop-kulture. Najpoznatija Dysonova ideja bila je “Dysonova sfera”, hipotetička struktura koju civilizacija može izgraditi oko zvijezde kako bi je ogradila i najbolje iskoristila svoju energiju. U posljednjih nekoliko godina, neki astronomi čak su nagađali da bi određena zvijezda koja pokazuje neobično zatamnjenje možda mogla biti nepotpuna Dysonova sfera, “vanzemaljska megastruktura”. Zvijezda Tabby u konstelaciji Labud je dugo proučavana upravo zbog ovih osobina i neobičnih zatamnjenja, ali je hipoteza o megastrukturi na ovoj zvijezdi odbačena.

Još jedan naučno-fantastični koncept je i Dysonovo drvo – genetički modificirano drvo koje bi moglo rasti na kometi i zapravo „teraficirati“ komete u objekte koje bi ljudi mogli nastaniti, formirajući prostore ispunjene zrakom. Tu je i „astropile“, odnosno samoreplikativna autonomna mašina koja posjeduje vještačku inteligenciju i koju bi ljudi koristili za istraživanje svemira, onih dijelova kosmosa do kojih mi ne možemo doprijeti. Dyson je zamišljao da bismo ovu mašinu poslali u svemir u formi „jajeta“, a ona bi se izlegla u svemiru, razvijala, kupila solarnu energiju i replicirala tako da kad jedan uređaj dostigne svoj vijek trajanja, proizvede svoju repliku koja nastavlja put i koja također ima sposobnost da pomoću radio-veze informiše naučnike o svemiru.

Dyson je učinio velike stvari dokazujući Feynmanove postavke i ideje kvantne elektrodinamike koje su bile zanemarane – on ih je ponovo otkrio, ukazao na njihovu važnost i praktično pogurao Nobelovu nagradu za ovu teoriju. Također je vodio tim koji je dizajnirao TRIGA – mali nuklearni reaktor za proizvodnju medicinskih izotopa, važnih u terapiji raka. Premda nije autor niti jedne teorije niti fizičkog zakona, Dysona trebamo proučavati i pamtiti kao važnog mislioca, vizionara, nekonvencionalni um koji je dao djeliće nove slike svijeta.