Ko su bili Vikinzi, kako su izgledali i kuda su se kretali? Nova genetička analiza 442 uzorka kostiju s lokaliteta u Evropi, objavljena u septembru 2020. u Nature, pod naslovom “Population genomics of the Viking world”, koju je vodio genetičar s Univerziteta Kopenhagen i Univerziteta Cambridge Eske Willerslev, dala je neke nove uvide u život Vikinga, ali i potvrdila neke stvari koje su istoričari rekonstruisali. Uzorci za genetičko sekvenciranje Vikinga su datirali od Brončanog doba (oko 2400 p.n.e.), pa sve do 1600. godine

Danas, kada kažemo “Viking” podrazumijevamo drevne pripadnike plemena koja su naseljavala današnju Dansku, Norvešku, Švedsku te Island i djelimično Grenland (pored autohtonog grenlandskog eskimskog stanovništva). Normani, koji će u 11. vijeku osvojiti Englesku i postati, s krunisanjem Williama (Vilima) I Osvajača 1066. vladari Engleske, bili su potomci Vikinga. Oni će, miješajući se s Anglosaksoncima, stvoriti novi sloj engleske aristokratije i promijeniti istoriju ovog otočja. Međutim, utjecaj Vikinga na Evropu je daleko veći nego osvajanje i konačna invazija Engleske: oni su rijekama prodirali dublje u evropsko kopno te osvajali, pljačkali, ali i trgovali s autohtonim stanovništvom.

Također, kada kažemo “Viking”, pred očima nam je slika plavokosih muškaraca, možda nalik na Instagram influencera Stiana Bjørnesa, Chrisa Hemswortha u Thoru i Avengers ili Ragnara Lothbroka i njegovog sina Ubba/Ubbe (koji će u 9. vijeku krenuti u osvajanje Engleske) prema onome kako su prikazani u seriji Vikinzi. Međutim, ova analiza mijenja percepciju Vikinga – vjerovatnije je da su bili tamnokosi.

Na nekoliko lokaliteta ostaci koji su pronađeni i identificirani kao Vikinzi zapravo nisu imali skandinavsko porijeklo. U nekim grobovima vikinškog stila pronađeni su ostaci ljudi koji su zapravo bili iz plemena Saami, dok su drugi zapravo bili Kelti, irskog i škotskog porijekla.

Zapravo, “Viking” nije bilo pitanje etničkog porijekla nego način života.

I oni koji bi se pridružili vikinškim bandama i plemenima, ili možda odrastali kao taoci, bili su Vikinzi, što recimo prikazuje serija “The Last Kingdom” (prema “Saksonske priče”). 

Rad je pokazao nešto što se već znalo, ali nije bilo dovoljno genetičkih dokaza, a arheološki često ne mogu jasno potvrditi takve stvari: pronađen je značajan protok gena u Skandinaviju s juga i istoka te su identificirana različita vikinška kretanja širom kontinenta: danski Vikinzi krenuli su prema Engleskoj (upravo su Normani porijeklom od danskih Vikinga), švedski Vikinzi otišli su na istok do Baltika, a norveški Vikinzi putovali su u Irsku, Island i Grenland (Erik Crveni je na Grenlandu uspostavio koloniju), dok su pridošlice također ulazile u Skandinaviju sa zapada.

Sekvencirajući genome 34 osobe s groblja Vikinga u Salmeu u Estoniji, tim je identificirao četvoricu braće koja su pokopana jedan do drugog. Bliski srodnici ove porodične grupe pronađeni su također stotinama kilometara daleko, što ilustruje mobilnost koja je karakterizirala doba Vikinga.

Ova mobilnost je bila direktna posljedica toga što su oko 8. stoljeća Vikinzi ovladali brodogradnjom i plovidbom. Morima i iz ušća velikih rijeka su putovali dublje u kopno, zbog osvajanja, pljački i trgovine. Smatra se da su došli i do Carigrada. Od 9. stoljeća su učestali njihovi napadi na Britaniju, posebno Englesku, što je kulminiralo invazijom Normana u 11. stoljeću. Od Normana su pošteđeni Vels i Škotska, gdje je ostalo autohtono keltsko stanovništvo i nije bilo puno asimilacije. Normani će se sjediniti s Anglosaksoncima nakon Vilima I Osvajača i time dati vjetar u leđa formiranju buduće istorije Engleske.

Ostaci s Grenlanda pokazali su da je riječ o miješanju muškarca iz Norveške i žene s porijeklom iz Britanije, što sama arheološka istraživanja nisu mogla utvrditi.

Međutim, dok je postojalo veliko miješanje vikinških plemena s autohtonim stanovništvom područja koja su osvajali, genetika skandinavskih populacija u unutrašnjosti je ostala relativno intaktna i nisu se međusobno puno miješali. Tako je genetički moguće razlikovati one Vikinge s područja Danske od onih iz današnje Norveške i Švedske. 

Ipak, ostale su dvije velike i značajne misterije Vikinga. Malo se zna o porijeklu onih Vikinga koji su preko Grenlanda prešli Atlantik i došli do obala Sjeverne Amerike. Prepostavlja se da su to bili norveški Vikinzi (vjerovatno oni koji su krenuli na zapad sa sinom Erika Crvenog), međutim iz ostataka ovih Vikinga iz Amerike se nije mogao ekstrahirati genetički materijal za analizu.

Druga misterija su Rjurikoviči, dinastija koja je osnovala Kijevsku Rus. Vlada mišljenje kako su Vikinzi porijeklom s područja istoka današnje švedske ušćima rijeka doprli do unutrašnjosti kontinenta gdje su danas Rusija, Bjelorusija i Ukrajina te da su ih narodi koji su tamo živjeli pozvali da vladaju njima i uvedu red te naprave branu od plemena koja su dolazila s juga. Porijeklo Rjurikoviča i rane ruske države je politički veoma nabijeno i još uvijek nejasno, ali istoričari su prilično složni da se radilo o švedskim Vikinzima. Sam naziv “Rus”, možda etimološki ima više veze s tim da su ovo bili ljudi koji su baratali veslima, nego s time da su bili plavokosi, ali je iz toga proizišao i pridjev “rus” kao “ruse kose”, kao oznaka za plavokose (ne crvenokose!) osobe.