• Homeopatija je oblik alternativne medicine koji se temelji na ideji da tvar koja uzrokuje simptome bolesti kod zdrave osobe može liječiti slične simptome kod bolesne osobe, kada je razrijeđena do ekstremnih stupnjeva.
  • Nedostatak naučnih dokaza: homeopatija nije podržana značajnim naučnim dokazima koji bi potvrdili njenu učinkovitost. Studije koje su provedene nisu uspjele pružiti konzistentne dokaze o tome da homopatija ima terapijske učinke koji su veći od placeba.

 

Homeopatija je prevara i pseudonauka. Da utvrdimo to, moramo virnuti šta je to homepatija i koji su njeni principi (tj. odsustvo principa). Osnovna pretpostavka homeopatije je da supstanca koja uzrokuje simptome bolesti kod zdrave osobe može liječiti slične simptome kod bolesne osobe ako je razrijeđena u velikim količinama. Ova ideja nije u skladu s poznatim zakonima fizike i hemije. Homeopatija ne prihvata osnovne naučne principe poput uzročno-posljedične veze između uzroka i efekta te nema jasan mehanizam djelovanja. Homeopatija se smatra pseudonaukom i mnogi naučnici, ljekari i zdravstvene organizacije je ne prepoznaju kao valjanu medicinsku praksu. Ova alternativna praksa se u potpunosti protivi zdravom razumu. Nažalost, postoje ljekari koji mrtvi-hladni propisuju homeopatske nadriljekarije, pa čak i legalne homeopatske privatne prakse, naročito u Njemačkoj.

Američki filozof i biolog, zagovornik sekularizma i naučnog obrazovanja, Massimo Pigliucci, napominje da se homeopatija obično smatra “jednim od najjasnijih primjera pseudonauke kako od strane naučnika tako i od strane filozofa nauke” (Pigliucci 2015, str. 572, referenca 1).

Načelo homeopatije, koje je ustanovio osnivač ova prakse, Samuel Hahnemann, glasi “similia similibus curentur” -“slično se sličnim liječi”. U staro doba, kada su ljudi živjeli u totalitetu svijeta mita, bez nauke i filozofije, ti ljudi su se razbolijevali. Nisu znali kako sebi pomoći, pa su tražili “znakove” u prirodi. Ako neka biljka ima žut cvijet ili sok kada se ubere, ta je biljka mogla bit dobra za žuč. Ili, ako je gorka, isto bi mogla biti dobra za žuč. Ako je plod neke biljke crven, mogao bi biti dobar za krv.

Na primjer, za liječenje peludne groznice, homeopatski liječnik može odabrati Allium cepa, pripravak luka, jer luk može izazvati simptome kod zdrave osobe koji su slični simptomima peludne groznice (suzeće oči, curi nos, itd.). Homeopatska sredstva mogu biti proizvedena od praktički svega. Biljni materijal često se koristi. Neki pripravci se prave od drugih, ponekad prilično čudnih sastojaka, poput, kostiju fosila, gnoja ili ostataka Berlinskog zida.

Ako imate povraćanje, uzmete nešto što izaziva povraćanje kod zdravih ljudi. Ako imate proljev, onda… ok, shvatili ste.

 

 

Razrjeđenje do besmisla

Homeopatski lijekovi se obično razrjeđuju do stepena gdje u konačnoj pripravci nema molekula aktivne tvari. Prema konvencionalnoj nauci, ovako razrijeđene supstance nemaju nikakav terapijski učinak.

Većina homeopatskih pripravaka nije ništa drugo do obična zašećerena vodica – placebo, bez aktivnih tvari. Homeopetski pripravci se dobivaju metodom homeopatskog razrjeđivanja – napravi se rastvor, pa se onda kap tog rastvora stavi u bočicu sa vodom, pa se onda kap tog rastvora stavi u drugu bočicu, pa kap toga u treću. Nakon niza takvih razrjeđivanja, dobija se preparat koji, daj bože, sadrži dvije-tri molekule aktivne supstance. Prema homeopatskim metodama, dobijete rastvor  1/1 000 000 000 000 000 000 000 000 000 000 000 000 000 000 000 000 000 000 000 000 ( 10^-30). Što suštinski nije loše, jer homeopate ne prezaju ni od upotrebe vrlo otrovnih sastojaka u svojim bućkurišima. Uglavnom, homeopatija je je slučaj “nema lijeka u mom lijeku”.

“Klasična medicina rijetko da će izliječiti bolest. Ona nudi lijek koji je pacijent prinuđen duže vrijeme ili čak doživotno da uzima, kao na primjer kod bolesti visokog pritiska, dijabetesa i sl.“, tvrde homopate, ali i drugi praktikanti alternativne medicine. Homeopate, kao klasični alterantivci, tvrde da medicina bazirana na dokazima (koju vole zvati “zapadna medicina”) liječi samo posljedicu, a ne uzrok. Recite to hirurgu koji operiše rak, ili mijenja zalistke – da li on liječi posljedicu ili uzrok? Da li kada uzimamo antibiotik liječimo posljedicu ili uzrok? U oba slučaja, odgovor je jasan – medicina bazirana na dokazima itekako liječi uzrok, recimo prepisuje lijekove koji uništavaju uzročnika bolesti, neku bakteriju.

Homeopati koriste različite pogrešne i slabe argumente (npr. prebacivanje tereta dokaza, pogrešno prikazivanje dokaza, selektivno odabiranje, krivo izvještavanje, odbijanje korištenja naučne metodologije), ali najjednostavniji razlog zašto je temeljna osnova homeopatije pogrešna i stoga je to pseudonauka leži u tome da “najpotentniji” homeopatski pripravci prosto-naprosto ne sadrže aktivne sastojke zbog hemije Avogadrovog broja. Jednostavno nema toliko aktivne tvari da bi se postigao opisivani efekat. Homeoopate se onda ovdje počinju vaditi na priču da “voda pamti“, i da se kroz vodu prenosi učinak aktivne tvari, ali ne postoji niti jedan dokaz da je to moguće.

Nedostatak kliničkih dokaza

Iako postoje studije koje tvrde da homeopatija može biti efikasna u liječenju nekih stanja, mnoge od tih studija imaju metodološke nedostatke ili nisu uspoređene s placebom. Analize koje su uključivale dobro dizajnirane studije često nisu pronašle značajnu prednost homeopatije nad placebom.

Štovaoci homeopatije i praktikanti kažu kako ne trebamo uzimati skupe lijekove i suplemente od grozne bljak i fujfuj Big Pharma, nego trebamo jeftine homeopatske lijekove! Sve je to divno da nema male začkoljice – korisnici homeopatskih lijekova plaćaju običnu vodu. Pogledajte vaše račune za vodu. Do 5 kubika košta 1.10KM (podaci VIK Kanton Sarajevo). Ono su bočice od, cijenim, 10ml. Kolika je cijena bočice – ne znamo, ali je cijena 5 kubnih metara vode u domaćinstvu 0.70 KM. Ako je homeopatija tako dobra i korisna, tako zdrava i panacejična – cure-all – zašto homeopate ne daju svoje ljekarije za džabe?

AH DA – MORAJU NAPLATITI ONAJ SILNI ŠEĆER ŠTO STAVE U SVOJU SVETU VODICU! Naime, većina homeopatskih preparata čak nisu ni vodice, nego pilule od šećera, u čvrstoj formi.
Postoje dvije vrste homeopata – oni koji znaju da su njihovi lijekovi zašećerena vodica i vjeruju da ona ima ljekovita svojstva i oni koji znaju da je to zašećerena vodica i ne vjeruju u ljekovita svojstva.

Naučni i medicinski konsenzus – temeljen na brojnim studijama i meta-studijama – je da homeopatija nema nikakav efekat osim placebnog učinka, što nije iznenađujuće s obzirom na to da “medicina” homeopatije tipično ne sadrži aktivni sastojak. Dokazi za efikasnost konvencionalne medicine bili su snažni u placebom kontrolisanim kliničkim ispitivanjima, dok su dokazi za homeopatiju bili slabi i bilo kakva efikasnost vjerovatno je bila uzrokovana placebnim učinkom (2).

 

Ovo je update teksta objavljenog ranije 2023. na Nauka govori.

Reference:

  1. Pigliucci, M. (2015). Scientism and pseudoscience: A philosophical commentary. Journal of Bioethical Inquiry, 12, 569–575.
  2. Shang A, Huwiler-Müntener K, Nartey L, Jüni P, Dörig S, Sterne JA, Pewsner D, Egger M. Are the clinical effects of homoeopathy placebo effects? Comparative study of placebo-controlled trials of homoeopathy and allopathy. Lancet. 2005 Aug 27-Sep 2;366(9487):726-32. doi: 10.1016/S0140-6736(05)67177-2. PMID: 16125589.
Kao dokaz kako homeopatija ne djeluje, pogledajte i ovaj video te pogledajte ovdje kako izgleda kada se Veliki Randi, borac protiv prevaranata, jednom “predozirao” homeopatskim pilulama.
Članak je napravljen kao dio projekta WB6: