laboratorijski miševi

 

 

Tamo negdje u nekoj laboratoriji, naučnici prave životinje-himere, ubrizgavajući u tek rođene miševe ljudske embrionalne stanice.

 

Jednom mjesečno, Lishan Su prima malu epruvetu upakovanu u led, od jedne kompanije u Kaliforniji. U toj epruveti se nalazi komad jetre od ljudskog fetusa, abortiranog negdje između 14 i 19 sedmica trudnoće. Su i njeno osoblje na University of North Carolina pri Chapel Hill maceriraju jetru, centrifugiraju je i iz nje ekstrahuju matične stanice koje diferenciranjem daju stanice jetre i krvi. (prepričano prema tekstu u Nature, autorice Meredith Wadman).



 

 

 

Prije nego što se zgrozite, prije nego što počnete smišljate najcrnje SF-horor scenarije, dozvolite da vam kažem sljedeće: važnost ovih miševa je nemjerljiva za istraživanja nekih bolesti, u spomenutom slučaju, radi se o istraživanjima hepatitisa. Također, ljudske embrionalne stanice dobivene na ovakav način se koriste i za istraživanje HIV-a i mnogo su bolji model od makakija, jer se na ovim majmunima proučavaju efekti zaraze sa SIV, a ne sa HIV.

 
Protiv ovakvih istraživanja i korištenja tkiva od abortiranih ljudskih embrija danas ima mnogo protesta, naravno, u zemljama gdje postoje ovakva istraživanja. Prema regulativama koje su na snazi u SAD, fetalno tkivo se u 40 saveznih država smije uzeti samo u saglasnosti sa ženom, kompanija koja laboratorije snabdijeva ovakvim tkivom ne smije to raditi za profit (ali smiju tražiti grant koji bi pokrio troškove transfera), u slučaju da se pokaže kako je trudnoća izazvana sa ciljem da se dođe do ovog tkiva, istraživači odustaju od narudžbe. Postoji niz regulativa, a njihovo kršenje se kažnjava ili zatvorom u trajanju 10 godina ili novčanim kaznama do 500 000$.
 
Javnost se, kao i obično, zgražava, a klima u Senatu nije naklonjena ovakvim istraživanjima. U Kini, gdje se također vrše određena istraživanja na embrionalnim stanicama (mada nisam sigurna da li ima i himera koje služe kao modeli) regulative postoje, ali postoji i “crno tržište” ovog tkiva.
 
Jedina stvar koja laicima može zvučati jezovitije od eksperimenata na abortiranim ljudskim embrijima, jeste njihovo korištenje u cilju stvaranja himera. Ali, nauka danas, kao nikad prije, stoji između dva pola – tabua i ideala. Tabua korištenja ovakvog tkiva i ideala stvaranja bolje sutrašnjice, borbe protiv patnje, bolesti i želje za boljim razumijevanjem kako funkcionišu najsuptilniji procesi u našem organizmu. 
 
Zato ne treba na prvu osuđivati ovakva istraživanja, kao ni one koji obezbjeđuju tkiva za njih. Jasno je da se takva istraživanja ne mogu i ne smiju vršiti bilo gdje i bilo kako, ali je jasno da bi moratorijum na njih ugrozio napredak nauke.