Infodemija: proizvodnja panike u doba pandemije

„Infodemija se pojavljuje u događajima visokog intenziteta kada se u kratkom razdoblju i zbog velikog interesa javnosti znatno povećava količina informacija među kojima je teško razlikovati glasine i dezinformacije od vjerodostojnih vijesti (pogotovo na društvenim mrežama)“.

Lažnim, obmanjujućim i manipulativnim porukama neodgovorni političari stvarali su paniku tokom pandemije, a naučnici i novinari našli su se pred teškim zadatkom – kako povratiti povjerenje građana i izvesti činjenice na vidjelo. 

Piše: Mladen Obrenović

 

Građani su početkom proljeća na početku druge godine kojom je vladao korona virus masovno umirali, sve veći broj oboljelih je upućivan da ne dolazi u bolnice, neophodni kisik nabavljan je doslovno na crnom tržištu, a vlasti Bosne i Hercegovine na svim razinama bile su nesposobne pomoći bar onima koje je COVID-19 mimoišao.

Iako je, kako je članovima Zastupničkog doma Parlamenta Federacije BiH sam priznao krajem marta, „danonoćno“ radio punih mjesec dana na nabavci vakcina kojima će se barem ublažiti, ali i suzbiti posljedice pandemije, federalni premijer Fadil Novalić priznao je nemoć.

„Pozivam sve da na bilo koji način mogu predložiti, dati ideju, mogućnost nabave [vakcina] … Otvorili smo svaki kanal, ali čak i laici mogu vidjeti da veleprometnici, dok roba ne postane komercijalna, ne igraju“, rekao je tada Novalić.

Prethodno su propali svi pokušaji direktne nabavke vakcina, pa je Novalić predlagao kontakte s ambasadama država u kojima se nalaze proizvođači, bilo da je riječ o Sjedinjenim Američkim Državama, Rusiji, Indiji ili Kini, kao i direktno kontaktiranje proizvođača sa molbom za dostavu vakcina. Na kraju je konstatirao kako su vakcine „stvar geopolitike“.

Situacija je u oba bosanskohercegovačka entiteta doista bila alarmantna, jer država nije dobila vakcine iz COVAX programa do kraja marta (a novac je znatno ranije uplatila). Entitet Republika Srpska početkom februara nabavio je, uz mnoge komplikacije, prve doze ruskih vakcina „Sputnik V“ (cijepljenje je počelo 12. februara) i one su nastavile, različitom dinamikom i u različitim količinama, dolaziti narednih dana.

Prve doze u drugi entitet, Federaciju BiH početkom marta donio je, kao donaciju, predsjednik Srbije Aleksandar Vučić (prve vakcine dobili su zdravstveni radnici, 10. marta). I Novalić je potom pokušao nabaviti ruske vakcine, ali je taj posao propao. Tek krajem marta stigle su prve vakcine kupljene preko COVAX-a. Građani su i prije toga pojedinačno krenuli put Srbije na cijepljenje, a kad je uslijedio poziv tamošnjih vlasti pošli su i masovno.

Vakcine nisu lijekovi, pogotovo oni skupi kojih nema na tržištu i koje pojedinci nabavljaju različitim kanalima iz inozemstva (uglavnom na trošak onih kojima su neophodne za život); vakcine se ne mogu ni uzimati na svoju ruku; vakcine bi trebale osigurati vlasti ma koliko da su kompleksni njihova organizacija, nadležnosti i ovlasti. Građani su se, ipak, morali sami snalaziti, pa su spomenute Novalićeve izjave, iako možda nisu u stilu alanfordovskih kakve je davao i prije pandemije, a pogotovo tokom nje, kod stanovnika onog dijela Bosne i Hercegovine kojem je on na čelu izvršne vlasti proizvele priličnu zebnju, ali i paniku.

 

Infodemija: ‘Internet prepun virusa glasina’

Novalićeve izjave definitivno nisu ni u rangu onih kojima je Vučić plašio građane Srbije, pogotovo najstarije, tražeći poštovanje mjera vrlo striktnog zatvaranja na početku pandemije.

„Neće nam biti dovoljno kompletno novo groblje na Bežanijskoj kosi, Lešće, Novo groblje, ni Centralno groblje. Sva groblja će biti mala da prime sve nas“, upozorio je Vučić tražeći od građana da ne slušaju ničije druge prijedloge, osim mjera koje im odredi država. Govorio je i o kapacitetima privremene bolnice za oboljele od COVID-a 19 na beogradskom Sajmu, jer su kritičari tamošnje uvjete uspoređivali s logorima, pa je najavio da će, u slučaju pogoršanja stanja, „morati da smisli nešto još gore od Sajma“.

Draganu Popadiću, socijalnom psihologu s Filozofskog fakulteta u Beogradu, razumljivo je da u vanrednim okolnostima „građani budu zabrinuti, pa i na ivici panike“, ali smatra i kako je važno da „moraju biti uvereni da nisu u rukama neuravnoteženih pojedinaca, nekompetentnih stručnjaka i partijskih aktivista, već u rukama pouzdanih društvenih institucija“.

„Ljudi zabrinuti za sebe i svoje bližnje pažljivije prate šta se događa, proveravaju informacije, pristupaju im sa sumnjičavošću. Prećutkivanja i zataškavanja na koja se u normalnoj situaciji možda ne bi obraćala pažnja, sada se lakše uočavaju i izazivaju uznemirenje“, rekao je Popadić za Vreme. Jasno mu je i da će se, u nedostatku pravih, preciznih, korisnih i, prije svega, istinitih informacija „ljudi okrenuti društvenim mrežama i internetu, prepunom virusa glasina“.

„Poverenje u medije je u kriznim situacijama krucijalno, jer je to jedina brana širenju još jednog virusa opasnijeg od korone – virusa glasina i panike […] Zato je neophodno da ljudi veruju medijima, da smatraju da su informacije koje dobijaju u njihovom interesu, jer paniku ne izazivaju loše vesti, već strah da su prave vesti u stvari sto puta lošije“, ukazuje Popadić.

 

Kakofonija besmislica kojima naivni vjeruju

Dodatni su problem tokom godinu i pol dana pandemije, uz neodgovorne političare i medije koji bez provjeravanja, suprotstavljanja i kritike prenose njihove izjave stvorili i mnogi pojedinci koji su – iz raznih motiva i interesa – stvorili dodatnu zabunu. Ponavljajući kako su, među ostalim, korona virus i s njome COVID-19 zapravo laž, da velike opasnosti nema, a pogotovo da su vakcine beskorisne, čak i opasne jer imaju brojne neželjene posljedice, stvorili su čitavu kakofoniju besmislica kojima bespomoćni i naivni bez pogovora vjeruju.

„Povrh čitave medijske i javne buke oko pandemije, ljudi koji posjeduju ograničeno znanje u oblasti prirodnih i medicinskih nauka stvorili su dodatnu paniku“, ukazuju naučnici Arton Baftiu i Kreshnik Hoxha u autorskom tekstu za Kosovo 2.0 platformu.

„Kada nestručne osobe daju neutemeljena mišljenja o virusu i vakcinama, trebalo bi ih zanemariti. Kada takva mišljenja povećaju skeptičnost i strah od vakcina, protiv njih bi se trebalo boriti. Pandemija i infodemija se mogu poraziti isključivo pomoću nauke i činjenica“, ukazuju.

Još mjesec dana prije proglašenja pandemije Tedros Adhanom Ghebreyesus, čelni čovjek Svjetske zdravstvene organizacije, upozorio je upravo na infodemiju – preveliku količinu informaciju u javnom prostoru, bez obzira jesu li pogrešne i zavaravajuće, odnosno je li ih netko prenio vjerujući da su točne i vjerodostojne (misinformation) ili namjerno lažne i manipulativne kako bi nekome priskrbili korist – političku, ekonomsku ili bilo kakvu drugu (disinformation).

 

Proizvodnja panike dala krila “infodemiji”

„Infodemija se pojavljuje u događajima visokog intenziteta kada se u kratkom razdoblju i zbog velikog interesa javnosti znatno povećava količina informacija među kojima je teško razlikovati glasine i dezinformacije od vjerodostojnih vijesti (pogotovo na društvenim mrežama)“, ukazuju Iva Nenadić i Milica Vučković u Edukativnoj brošuri i vježbama za razumijevanje problema dezinformacija. Prevelika količina informacija, navode autorice, „ljudima ponekad otežava pronalazak pouzdanih izvora i nužnih uputa, a pogrešne informacije u takvoj situaciji mogu izravno ugroziti živote (npr. kada se tvrdi da maske ne štite, da je virus izmišljotina, da nema potrebe za fizičkim distanciranjem itd.)“.

U takvom su se širenju pogrešnih, zapravo vrlo opasnih informacija na svjetskoj pozornici posebno istaknuli bivši američki predsjednik Donald Trump (predlagao je, između ostalog, ubrizgavanje dezinfekcijskih sredstava u pluća kako bi uništili korona virus ili liječenje UV-zrakama, ali i govorio da je COVID-19 manje smrtonosan od gripe), ali njegov brazilski pandan Jair Bolsonaro (tvrdio je da su krizu s virusom izmislili mediji, odgovarao ljude od nošenja maske i držanja fizičke distance u jeku širenja virusa, predlagao opasne lijekove u liječenju COVID-a 19). Nije im ostajao dužan ni Vučić kojemu je COVID-19 bio „nešto mnogo slabije od gripa“, koji je govorio da neće nositi masku (i mnogo puta je to i učinio, a bilo je potrebe da je nosi), kao što je i izjavio, navodno u šali, da „alkohol gde stavite da tu korona virus ne raste“. Popis neodgovornih političara i njihovih izjava, kojima su narušavani autoritet i institucija, i naučnika, i novinara, tu se ne završava, jer su se svojim prijedlozima u borbi protiv korona virusa istaknuli mnogi.

 

‘Nauka nije demokratska’

Osim što su netočne i neprovjerene, takve izjave su i neodgovorne, ali i vrlo opasne – po život. Pravo na grešku u vanrednim situacijama kao što je pandemija nema nitko, a pogotovo ne političari koji, u pridobivanju pažnje birača i isticanju važnosti svoje uloge, često ne biraju sredstva. Ljudskim strahovima nije korektno manipulirati ni u mnogo bezazlenijim situacijama, ako riječ strah i bezazlenost uopće i mogu u istu rečenicu, a pogotovo nije dobro to raditi u vrijeme smrtonosne pandemije. I u raskrinkavanju takvih pojava važna je i uloga novinara, i naučnih novinara, i fact-checkera, i naučnika, uostalom.

Na početku pandemije Vijeće Europe je poručilo da je čovječanstvu „sada, više nego ikad, potrebno pouzdano novinarstvo, koje počiva na standardima profesionalne etike, kako bi javnost informiralo i pažljivo proučilo mjere poduzete kao odgovor na globalnu prijetnju zdravlju“.

„Potrebne su nam točne informacije, uključujući dubinsko istraživanje naučnih novinara, kako bismo se suprotstavili glasinama i dezinformacijama koje bi mogle dovesti do panike. To se može uraditi stvaranjem foruma za dijalog između vlasti i svih zainteresiranih strana u medijima“, navelo je Vijeće Europe.

Iako uzdrmano, povjerenje građana u liječnike, naučnike, novinare ipak mora o(p)stati jer naučna i stručna zajednica, koja svoje poruke javnosti posreduje putem medija, jedini mogu pružiti kvalitetan, jasan i precizan odgovor na pitanje kako se (iz)boriti s korona virusom i COVID-om 19. A od njihovog odgovora nekome ovisi ne samo zdravlje, nego i život.

I na kraju, važno je prisjetiti se jasne poruke koju je svima koji sumnjaju u naučne autoritete uputio virolog Roberto Burioni sa Sveučilišta Vita-Salute San Raffaele u Milanu: „Zemlja je okrugla, benzin je zapaljiv, a vakcine su sigurne i efikasne. Sve drugo su opasne laži“.

U knjizi Zavjera magaraca jasno je podsjetio da „nauka nije demokratska“, ukazujući kako se „o brzini svjetlosti ne odlučuje podizanjem ruku“, kao što bi i „željezna kugla bačena u more uvijek potonula, čak i ako bi se narodnim referendumom utvrdilo da je specifična težina željeza manja od težine vode“.

„Facebook i Twitter dali su riječ svima, a neki su ovu priliku shvatili kao imperativnu dužnost da razgovaraju i o stvarima koje ne znaju i to uporno rade […] mišljenja nekoga tko ne zna baš ništa o nauci nisu nam potrebna i zaista lako se može i bez njih“, poručuje Burioni.

Odgovor na sve nije samo i isključivo brisanje objava ili blokiranje naloga na društvenim mrežama, kao što je to učinjeno i u slučaju Bolsonara i Trumpa, nego reagirati pravovremeno, raskrinkati dezinformatore i donijeti preciznu, točnu, korisnu, istinitu informaciju. Time se suzbijaju i manipulacije, i nagađanja, ali i strah i panika te istodobno pružaju informacije iz pouzdanih i relevantnih izvora koji su važni uvijek, a posebno u vremenima krize kakvu je u cijelom svijetu izazvao korona virus.

 

Ovaj tekst je nastao u sklopu projekta „Nauka, politika i demokratija: političnost nauke, naučnost demokratije”, koji provodi UG “Nauka i svijet”. Podržano grantom Fonda Otvoreno društvo BiH  i European Endowment for Democracy.