Kada zamišljamo naučnika, zamišljamo uglavnom bijelog muškarca. No, niti su svi veliki naučnici muškarci, niti su bijelci. Jedan od veoma važnih naučnika, pogotovo za oblast nuklearne hemije i sinteze novih elemenata periodnog sistema je James Andrew Harris, prvi Afroamerikanac koji je dao doprinos otkriću novih elemenata.
Kada pogledamo Periodni sistem elemenata, sa svojih 118 elemenata, koliko ih trenutno ima, rijetko kome padne na pamet da nisu svi ti elementi slobodno prisutni u prirodi, nekako ih uzimamo zdravo za gotovo. Pa ipak, njih 24, od rednog broja 95 (americijum) ne javljaju se u prirodi, nego su proizvod ljudskog rada i mogu se sintetizirati isključivo u laboratorijskom uslovima.
Dosta tih elemenata nosi nazive prema poznatim fizičarima i hemičarima, a neki i prema mjestima i laboratorijama gdje su sintetizirani. Evo imena nekoliko njih: kirij(um), raderfordij(um), mendeljevij(um), fermij(um), nobelij(um), ajnštajnij(um), borij(um), majtnerij(um), oganeson.
James Andrew Harris je bio važan član tima u Nacionalnoj laboratoriji Lawrence Berkeley, a otkrio je dva nepoznata elementa – element 104, raderfordij(um) (1969.) i element 105, dubnium (1970.).
Harris je rođen 26. marta 1932. godine u mjestu Waco u Teksasu, a odgajala ga je majka nakon što su se njegovi roditelji razveli. Napustio je Waco i pohađao srednju školu u Oaklandu u Kaliforniji, ali se vratio u Teksas kako bi studirao hemiju na koledžu Huston-Tillotson u Austinu. Nakon što je stekao B.S. iz hemije 1953. i nakon što je odslužio u vojsci, suočio se s poteškoćama u pronalaženju posla kao crni naučnik zbog zakona o rasnoj segregaciji (Jim Crow law).
Ljudi kojima se Harris obraćao za posao nisu mogli vjerovati da crnac aplicira za posao hemičara, niti da je završio hemiju.
Na kraju, 1955. godine, dobio je posao pri Tracerlab, laboratoriji za komercijalna istraživanja u Richmondu, u Kaliforniji. Pet godina kasnije prihvatio je radno mjesto u Lawrence Radiation Lab (koja će kasnije biti preimenovana u Lawrence Berkeley Laboratory, a danas se obično naziva Berkeley Laboratory), pogonu Ministarstva energetike kojim upravlja Univerzitet Kalifornija.
Ovdje je radio u odjelu za izotope. Njegova su odgovornisti pri ovoj institucije bile vezane za pročišćavanje i pripremu ciljanog materijala koji će biti bombardiran ugljikom, dušikom ili drugim atomima u akceleratoru kako bi se stvorili novi elementi. Proces pročišćavanja je izuzetno težak, traži preciznost i ne trpi nikakav javašluk. Harrisa su kolege cijenile upravo zbog visoke profesionalnosti, preciznosti i pedantnosti u radu.
Na kraju će upravo zahvaljujući njegovom radu u Berkeley biti sintetizirani elementi 104 i 105. Sinteza ovih elemenata je bila važna u periodu Hladnog rata jer su i Rusi istovremeno pokušavali stvoriti nove, teže i nestabilnije elementi i osim utrke u naoružanju i osvajajnju svemira, postojala je i svojevrsna naučna trka između SAD i SSSR.
Šta znači da je neki element nestabilan tj. da ima nestabilno jezgro? To su elementi čije je vrijeme poluraspada kratko – recimo najstabilniji oblik raderfordijuma ima poluživot od samo 1,3 sata. Drugi, teži sintetički elementi se raspadaju u djeliću sekunde.
Ovdje postoje neke nasuglasice oko otkrića raderfordijuma. On je otkriven na Institutu u Dubni, SSSR, 1964. a Amerikanci su poslije dobili jedan drugi izotop opvog elementa, drugačijom metodom. Oba tima imaju jednake zasluge, a na kraju je odlučeno kako će element nositi ime prema prijedlogu američkog tima, dok će drugi element, 105, nositi ime prema prijedlogu SSSR tima. Naravno da je oko ovih odluka izbila kontroverza, ali treba naglasiti da su oba tima to uradila nezavisno, niko nikoga nije plagirao, a prva nezavisna potvrda postojanja elementa 104 je stigla 1973. i urađena je prema “američkoj recepturi”.
U Dubni su raderfordijum dobili bombardovanjem plutonijuma-242 jonima neona-22, a Amerikanci kombardovanjem kalifornijuma-249 ugljikom-12.
 |
| James Harris, izvor: March for Science, Twitter |
Nakon ovog otkrića, Harris je nastavio raditi u laboratoriji Berkeley, a veći dio slobodnog vremena posvetio je zapošljavanju i pružanju podrške mladim crnim naučnicima i inženjerima, često posjećujući univerzitete u drugim saveznim državama. Harris je sarađivao i sa učenicima osnovnih škola, na popularizaciji nauke posebno u onim zajednicama koje su bile manje zastupljene i imale manju podršku, kako bi potaknuo zanimanje za nauku kod ove djece. Ti su mu napori donijeli brojne nagrade građanskih i profesionalnih organizacija, uključujući i Nacionalnu organizaciju za profesionalni napredak crnih hemičara i inženjera hemije.
Preminuo je iznenada nakon kraće bolesti, 12. decembra 2000. godine u 68. godini života.
Ovaj tekst je nastao uz podršku Ambasade Sjedinjenih Američkih Država u BiH u okviru projekta “U.S. Scientists Who Changed the World” i zahvaljujemo se Ambasadi SAD.
