Kako je probavni problem kitova ulješura postao cijenjen u industriji parfema: ambergris

Neke luksuzne tvari imaju bizarno porijeklo i iza sebe imaju priču vrijednu pričanja. Ambergris, sastojak nekih parfema, izuzetno cijenjena tvar u parfemskoj industriji, jedna je od njih.

Kitovi ulješure (Physeter macrocephalus) hrane se lignjama, hobotnicama i sipama, a sve ove životinje imaju tvrde dijelove, ,,kljunove” i kalcificirani skelet – sjetimo se sipine kosti. Cefalopodi (glavonošci) poput spomenutih životinja imaju usta – rostrum – sačinjen od hitina i određenih proteina.

Hitina bismo se mogli sjetiti iz udžbenika biologije za osnovnu – to je ona tvrda tvar od koje su građeni razni zglavkari, poput insekata račića, ali je ima i kod glavonožaca. Hitin je polisaharid – dakle nije protein, nego je više srodan celulozi, u hemijskom smislu. Kod nekih žiotinja, poput rakova i mekušaca, može biti kombinovan s kalcijum karbonatom, što mu daje veću ćvrstoću.

Uglavnom – sve ovo je mali probavni problem za kitove ulješure koji jedu glavonošce, jer im ti tvrdi dijelovi mogu nauditi, prouzročiti iritaciju crijeva. Zato su kitovi ulješure evoluirali tako da njihov probavni sistem oblaže te iritantne djeliće mekom materijom. Baš kao što neke školjke luče slojeve sedefa (koji je kalcijum karbonat po sastavu) ako u njih upadne zrno pijeska ili neka druga tvrda čestica koja iritira mekano tijelo školjke.

Te tvrde dijelove kitovi ulješure obično izbace iz jednjaka, regurgitiraju, što je zapravo naučni naziv za povraćenje bez mučnine, ali ponekad mogu prodrijeti u sluznicu kitova crijeva koja zatim luči voštanu tvar koja oblaže ove tvrde dijelove i štiti crijeva kita od iritacije. S vremenom se vosak i uklopljeni tvrdi dijelovi povežu u grudicu zvanu ,,ambergris” koja se širi zajedno s fekalnom tvari.

Ova voštana tvar ima interesantan sastav, ali zapravo ju je teško analizirati jer dok dođe do naučnika, prođe mnoge promjene i to više nije ista ona tvar koju kitovi izbace rješavajući se tvrdih dijelova svoje omiljene hrane.

Slana voda i izlaganje kisiku pokreću brojne reakcije koje pretvaraju ovaj ekskret kitova u tvrđu, voštanu tvar koja razvija karakterističan miris, čija tačna priroda ovisi o tome koliko dugo pluta u oceanu. Kao vino – što je stariji, to je ambergris prijatniji. I kao i kod vina, starenjem ambra postaje vrijednija. Ali zašto bi užasno smrdljiva, voštana gruda kitova izmeta/povraćke bila tako cijenjena?

Ova tvar je smrdljiva samo u početku, kada je kitovi tek izbace. Djelovanjem slane vode i kisika, sastav ovih grudvi se mijenja i postaje prijatniji, naročito kada se razblaži, recimo s alkoholom, i dodatno pomiješa s nekim drugim mirisnim komponentama. I ne samo to – ambergris fiksira parfeme, pa se njihov miris duže osjeti na koži.

 

Za parfimere, ambergris je neka vrsta dragulja. Njegov miris je teško opisati – ima tu nečeg životinjskog, mirisa kože, i znoja, ali sve opet cvjetno i pomalo slatkasto. Manja koncentracija miriše cvjetno, a jače koncentracije mirišu… pa više kao nedavno korišten toalet ili staja. Miris staje je možda najbliži mirisu koncentrisanog ambergrisa, koji se nekad naziva i ambra, ali je ne treba miješati s ambrom-jantarom, poznatim i kao ćilibar, koja je stvrdnuta fosilizirana smola.

Boja ambergrisa varira, a najviše se cijeni najstariji, bjelkasto-sivi ambergris. Tamni ambergris, koji je svjež, ima i najružniji miris.

 

Ne znamo kako je i kad neko otkrio da komad voska koji miriše kao nečija nužda, pronađen kako pluta u oceanu ili odnesen na plaži može biti ključ rajskog mirisa. Stari Kinezi su očito već bili upoznati s nečim što su zvali ,,mirisom zmajeve pljuvačke”, a Egipćani su palili ambergris kao tamjan. Nije iznenađujuće da se također našao u raznim farmakopejama kao lijek za tegobe u rasponu od glavobolje i epilepsije do srčanih problema jer su se tada cijenile skupe i neobične tvari kao tinkture i lijekovi. Kada je kuga pogodila Evropu, oni koji su si to mogli priuštiti kupovali su ambergris, nadajući se da će njegov ugodan miris odagnati miris lošeg zraka za koji se smatralo da je odgovoran za bolest. Također se tvrdilo da ambergris povećava muškost i djeluje kao afrodizijak.

Danas čak i slavni parfimeri koji mogu koristiti ambergris oklijevaju promovisati njegovo uključivanje u parfeme zbog zabrinutosti da bi to moglo izazvati gnjev javnosti i sugerisati da je dobijen eksploatacijom kitova.

Iako je istina da su kitove ulješure nekada intenzivno lovili zbog ulja i kostiju, ambra nije rezultat lova. Ambergris se nalazi u prirodi – izbace ga valovi na obalu, a oni koji ga nađu mogu zaraditi prilično. Inače ova komponenta nije pokrivena CITES konvencijom. No, kao i sa drugim životinjski sastojcima parfema, danas se sve više pokušava izbjeći korištenje prirodnog ambergrisa i prelazi na sintetički, koji nije nimalo lako proizvesti.

Ključna komponenta sirovog ambergrisa je ambrein, spoj koji gotovo da nema miris, a spada u terpene. Kroz reakciju s kisikom dok skače oko oceana, ambrein se oksidacijom pretvara u ambroksan i ambrinol, glavne komponente mirisa ambergrisa.

Ambroksid, strukturna formula

 

Ambroks se može sintetizirati u laboratoriji, ali problem je što se sklareol, početni materijal za najobičniju sintezu, mora ekstrahirati iz eteričnog ulja koje proizvodi biljka muškatna kadulja. Iako sintetički ambrox pruža jeftiniju alternativu prirodnom ambroxu, još uvijek je skup.

No, zahvaljujući suvremenoj biotehnologiji, taj je problem na putu da se riješi. Istraživači su uspjeli identificirati gene u muškatnoj kadulji koji kodiraju proizvodnju ambroxa i prenijeli su ih na bakterije E. coli koje su potom poslušno proizvele željeni spoj. To bi na kraju moglo pružiti vrlo ekonomičan put do sintetičkog mirisa ambre.

Dvije velike švajcarske firme, Firmenich i Givaudan, proizvode sintetički ambergris i to pomoću mikroorganizama.

Jedan parfem koji deklarira da koristi ambergris je “Fleurs de Bulgarie” od Creeda koji je izvorno kreiran 1845. za kraljicu Viktoriju koja ga je navodno voljela nositi. Note ambergrisa su izražene i u L’Homme Parfum Intense od Yves Saint Laurent. Dosta parfema sadrži ambergris kao fiksator i sporednu komponentu mirisa.

O parfemima čitajte još ovdje.