Purpurna je jedna nijansa ljubičaste, malo bliža crvenoj, nego onoj ultravioletnoj ljubičastoj. No i purpur i ljubičasta su iznimno rijetke i do pronalaska sinteze ovih boja – bile su rezervisane samo za one veoma bogate. 

Na drevnom Bliskom istoku, a i poslije u antičkoj Grčkoj i Rimu purpurna je bila simbol prestiža jer je ovu boju bilo užasno teško dobiti. Upravo stoga što ove boje nije bilo u izobilju, nisu se pravile ni zastave s ovom bojom, čak ni kada se ona u 19. vijeku počela dobijati sintetički (kao indigo). “Tirsko purpurno” (po feničkoj luci Tir) iz puževa nikada nije bilo sintetički stvoreno.

Najstariji po rangu rimski magistrati nosili su toga praetexta, bijelu togu obrubljenu prugom tirenske purpurno-ljubičaste boje. Još raskošniju toga picta, cijelu purpurnu sa zlatnom prugom, nosili su generali slaveći trijumf, poput Julija Cezara. Do 4. vijeka nove ere, zakoni u Rimu toliko su se pooštrili da je samo rimski car smio nositi tirensko purpurnu boju.

Sinovi cara su dobijali epitet porfirogenet, što bi značilo “rođen u purpuru”. Purpurna je bila boja vladajuće klase – zapravo, smjeli su je nositi samo vladari. Smatralo se da donosi nesreću onima koji bi je nosili bez dozvole. Čak je i prodavanje purpurnog pigmenta onima kojima ova boja nije namijenjena bilo kažnjavano smrću.

Postoji i mit o purpurnoj kao boji koja donosi nesreću često se rabi u holivudskih filmovima gdje je tvorci filmova stavljaju na negativce – sjetite se Grdane iz Uspavane ljepotice, Ursule iz Male sirene ili Yzme iz Careva nova ćud. Ponekad se u filmovima koristi i da se najavi bliska smrt ili zla kob određenog lika. Mit porijeklo ima vjerovatno u priči o tome kako je Klitemnestra dočekala muža Agamemnona na tepihu purpurne boje koji je iznijet u čast njegovog povratka iz Troje, pa ga poslije ubila dok se kupao.

Purpurna je bila rezervisana za aristokratiju, a poslije i za sveštenstvo, posebno Papu.

Da bi proizveli ovu “kraljevsku” boju, ljudi su morali sakupljati i razbijati morske puževe da bi dobili njihove tjelesne tekućine. Sveštenici i kraljevi, uključujući kraljeve Davida i Salomona, često su opisani u Bibliji u odjeći obojenoj tim ekstraktima. Radi se o puževima  Murex trunculus (Hexaplex trunculus)Murex brandaris (Bolinus brandaris), volak.

Ovi puževi proizvode boju koja je nekada davno korištena za farbanje tkanina u kraljevsku purpurnu. Od M. trunculus se dobijala plavo-purpurna, a od M. brandariscrveno-purpurna nijansa. U prirodi puževi luče purpurni sok koji koriste kako bi sedirali plijen, ali taj sekret služi i kao antimikrobna podloga na masama jaja. Ti puževi također luče obojenu tvar kad su napadnuti ili kada ih ljudi bockaju.


Purpur iz puževa je 6,6′ dibromindigo i već mala količina pigmenta je potrebna da lijepo oboji tkaninu. Ovakva je bila boja tih antičkih  purpurnih kraljevskih tkanina:

 

 TeKaBe – wikimedia commons
 

Sada su arheolozi iskopali najstariji primjerak ove ljubičaste boje ikad pronađen širom južnog Levanta, a datira iz 1000. p.n.e. Fragmenti obojene vune pronađeni su u drevnom rudniku bakra u dolini Timna na jugu Izraela iz doba kralja Davida, pišu naučnici u radu u PLOS One pod naslovom “Early evidence of royal purple dyed textile from Timna Valley (Israel)“.

 

DAFNA GAZIT, COURTESY OF THE ISRAEL ANTIQUITIES AUTHORITY

 

Hemijske analize otkrile su da boja dolazi iz morskih puževa u Sredozemlju, udaljenih više od 300 kilometara od mjesta otkrića. Otkriće otvara novi prozor u modne trendove i trgovinske veze elite u regiji tokom ranog željeznog doba.