Možda ćete prvo pomisliti kako je to samo još jedan ozbiljni čiko sa bradom, no Charles Darwin je jedan od najvažnijih naučnika. Zaslužan je za objašnjenje toga kako se biološke vrste, uključujući i našu vrstu sporo mijenjaju kroz vrijeme te kako od jednih vrsta nastaju druge. Taj proces sporog mijenjanja vrsta zovemo evolucija, a Darwinovu teoriju o razvoju vrsta – teorija evolucije.

Charles Darwin je bio engleski prirodnjak, geolog i biolog, rođen 12. februara 1809. a preminuo je 19. aprila 1882. Najvažnije djelo mu je O porijeklu vrsta, na engleskom, On the origin of species, koje je izdato 1859. godine.

Dvije najvažnije ideje o kojima Darwin raspravlja u ovom djelu jesu ideja da se živi svijet mijenja u toku vremena, pri čemu se radi o veoma dugim vremenskim periodima od nekoliko stotina hiljada godina ili miliona godina, i ideja da je jedna od prirodnih sila koje mijenja vrste nešto što je Darwin nazvao prirodna selekcija. Darwin nije objašnjavao kako je nastao život na Zemlji, već samo da se vrste mijenjaju. Ovo je u njegovo doba bila revolucionarna ideja, s obzirom da su ljudi u 19. vijeku mislili kako je naša planeta stara tek 6000 godina, a ne oko 4.6 milijardi godina kako naučni dokazi danas pokazuju.

Također, ljudi su tada mislili da se biološke vrste ne mijenjaju, uprkos tome što su sami ljudi uzgajali nove pasmine i sorte životinja i biljaka i mijenjali ih. Tako smo uzgojili različite pasmine konja, pasa, živine i stoke te različite sorte voća i povrća. Ljudi poput Jean-Baptiste Lamarcka, francuskog prirodnjaka, su to primjetili, ali niko prije Darwina nije dao tako sveobuhvatno i racionalno objašnjenje toga kako se vrste mijenjaju.

Darwin na svoju revolucionarnu teoriju nije nadošao sjedeći u svojoj sobi: još kao mladić od 22 godine,1831. godine Darwin se ukrcava na bord po imenu Beagle, u prevodu „Njuškalo“ kako bi služio kao brodski prirodnjak. Na brodu je proveo 4 godine, putujući po oceanima. Obišao je Atlantik, bio u Latinskoj Americi, obišao Ognjenu zemlju i putovao po Pacifiku. Naravno da je u toku boravka na brodu vidio mnogo toga što ga je zainteresiralo.

Međutim, ključni trenutak njegovog putovanja bio je posjet skupini ostrva Galapagos: ova ostrva su udaljena od obale Južne Amerike, vulkanskog su porijekla, a različite su starosti, što uslovljava da ostrva imaju različite geološke osobine i pružaju različite uslove za život. Na nekim ostrvima su obitavale kornjače sa dugim vratom, a na drugom, susjednom ostrvu obitavale su kornjače sa kratkim vratom. Kornjače sa kratkim vratom su se hranile travom i živjele na ostrvima gdje je bilo trave, a one sa dugim vratom su se hranile grmovima, jer nije bilo dovoljno trave.

Također, na ostrvima su živjele srodne zebe – vrste malih ptica, ali su se one razlikovale po građi kljuna – neke su imale male kljunove, a neke jače. Različite zebe su se različito hranile. Također, Darwin je na putu, kada bi išli istraživati kopno, pronalazio fosile-okamine morskih organizama na planinama, tamo gdje danas nema mora, pa je zaključio da se naša planeta mijenja i da je tu nekada bilo more. Pronalazio je i fosile organizama koji podsjećaju na današnje organizme, ali opet, to nisu isti organizmi.

Darwin je poslije dugo razmišljao zbog čega se to događa i došao na ideju da se vrste, unutar dugih vremenskih perioda, mijenjaju zajedno sa promjenama vanjskih uslova – klime ili dostupnosti hrane. Također, Darwin je definisao i nešto što je nazvao „borba za opstanak“, koja predstavlja borbu između vrsta, ali i pripadnika iste vrste za opstanak, pri čemu one jedinke koje su najbolje prilagođene, adaptirane imaju i najveću šansu da prežive. Međutim, „najbolje prilagođen“ ne znači biti najveći, najjači, najbrži niti najljepši: ponekad najveću šansu imaju one vrste koje su sa naše tačke gledišta pod navodnicima „slabe“, ali se, primjerice, brzo razmnožavaju i daju mnogo potomaka. Recimo, kućna muha ili miš nisu ni najveći ni najjači, ali proizvode mnogo potomaka i brzo se razmnožavaju.

Darwin je napisao još mnogo stvari, ali za sve te knjige je osnova bila upravo O porijeklu vrsta. Kako piše genetičar Francisco Ayala u PNAS, “Darwinov najveći doprinos nauci je taj što je dovršio Kopernikansku revoluciju tako što je za biologiju razvio pojam prirode kao sustava materije u kretanju kojim upravljaju prirodni zakoni. S Darwinovim otkrićem prirodne selekcije, podrijetlo i prilagodbe organizama prešli su u područje nauke.”
 
Ovdje pogledajte animirani video o Darwinu: