Litijum

I’m so happy ’cause today
I’ve found my friends…
They’re in my head
I’m so ugly, but that’s okay, ’cause so are you…
We’ve broken our mirrors

Nirvana ima sjajnu pjesmu “Lithium”. Jasno je da Cobain pjeva o lijeku za bipolarni poremećaj, ali mehanizmi djelovanja litijuma, tačnije, litijumovih soli (najčešće litijumovog karbonata) u psihijatrijskim tretmanima nisu bili posve jasni. 

 
Litijum je metal prve grupe Periodnog sistema, alkalni metal, što nam sugerira da je jako reaktivan. I zaista, ovaj metal reaguje brzo čak i sa hladnom vodom te se čuva u mineralnom ulju (najčešće je u pitanju tečni parafin). No, zbog svoje visoke reaktivnosti, litijum je teško naći čist u prirodi. U krajevima gdje je matična podloga bogata litijumom, voda povlači za sobom jone litijuma koji se otapaju u vodi i tako voda postaje bogata ovim metalom. Posebno bogata nalazišta litijuma su ona u Južnoj Americi, recimo Salar del Hombre Muerto u Argentini.
 
Postoji nekoliko naučnih radova koji sadržaj litijuma u vodi povezuju sa smanjenom stopom samobistava – u The British Journal of Psychiatry je objavljen rad u kojem je istraživana populacija japanske prefekture Oita i u kojem je pokazana statistički značajna veza između smanjene stope samoubistava i sadržaja litijuma u vodi. Još je Galen preporučivao kupanje u mineralnim izvorima i pijenje mineralne vode u slučajevima “bolesti duha”. Vrlo je vjerovatno da je voda koju je Galen preporučivao sadržavala litijum. Od 1840. litijum se, u obliku karbonata ili citrata, prepisivao oboljelim od epilepsije, ali i dijabetesa, raka i insomnije.
 
I zaista, danas je litijum najvažniji medikament u tretmanu određenih psihičkih oboljenja, ali još uvijek nije jasno kako zapravo djeluje. Tim naučnika sa University of California San Francisco je prvo stvorio mutirane miševe sa mutacijom koja je češća kod ljudi koji imaju autizam, shizofreniju, bipolarni poremećaj nego kod ljudi koji nemaju neki od navedenih psihičkih problema. Miševi su imali simptome smanjene motivacije, koja bi bila mišji ekvivalent depresije i imali su smanjen interes za interakciju sa drugim pripadnicima svoje vrste. Tretman litijumom je ove pojave ublažio.
 
U radu, objavljenom u časopisu Molecular Psychiatry 18. oktobra 2016. ovaj tim je pokazao kako postoji mehanizam djelovanja litijuma na dendritske trnove (dendritic spines) – one dijelove neurona koji omogućavaju stvaranje sinapsi. Zapravo, litijum ne samo da je promjene u ponašanju ublažio i preokrenuo, nego je restrukturirao i same dendrite, korigirajući anomalije. Naime, dendriti miševa koji su imali mutaciju imali su istovremeno i manje dendritskih trnova. Terapija litijumom je dovela do toga da se broj trnova poveća:
 
U sredini: dendrit mutirane jedinke, sa manje dendritskih izrasta, lijevo: dendrit jedinke bez mutacije, desno: dendrit jedinke sa mutacijom, nakon tretmana litijumom  Andiara Espíndola de Freitas/Robert Stanley, Cheyette lab, UCSF

Ovaj rad pruža dublje uvide u značaj mikro-promjena u citologiji specifičnih stanica na funkciju i ponašanje cijelog organizma.