Pixabay

 

O ovome želim već dugo pisati – kako se formiraju dugine boje na tankim površinama poput mjehura sapunice, prosutog ulja i benzina. Da li ste možda znali da je interesovanje za ovu pojavu, koju inače zovemo iridescencija, austrijsku fizičarku Lise Meitner ponukalo da se još kao djevojčica zainteresira za nauku, posebno za fiziku?

Da vas pitam – jeste li i vi kao djeca, dok se kupate ili pravite mjehure od sapunice, bili zadivljeni ne samo veličinom mjehura – pogotovo ako se javi neki stvarno velik – nego i time da se par sekundi nakon stvaranja mjehura on počne prelijevati u svim duginim bojama, pa čak i više od toga – u njemu vidimo i ružičaste i neke sasvim čudne nijanse? Da li ste zastali iznad barice po kojoj pluta benzin i u tom crnilu na asfaltu gledali svjetlucavo prelijevanje boja?

Iridescencija je riječ grčkog porijekla i dolazi od riječi ἴριδος iridos, što znači “duga”. Sufiks koji kod nas glasi “-scencija” (tj. eng. “-scence”) dolazi iz latinskog, a riječi daje značenje  “ima tendenciju da…”. Kao u riječima fluoroscencija, fosforoscencija…

Inače, Irida je prema grčkoj mitologiji bila glasnica bogova – ona koja spaja nebo i zemlju. Još jedna malo rjeđa riječ za ovu pojavu je goniohromizam, a ova riječ je također grčkog porijekla, od riječi gonia, u značenju ugao i chroma, u značenju boja. Upravo ova druga riječ zapravo i objašnjava naučnu pozadinu pojave. Naša riječ koja bi bila najbliži opis ove pojave je prelijevanje.

Kod iridescencije, predmet odražava različite boje pod različitim uglovima, razlažući bijelu svjetlost na njene sastavne boje. Jedan od načina da se to postigne je kroz lomljenje, savijanje svjetla koje prolazi iz jednog prozirnog medija u drugi. Na primjer, duga se pojavljuje kada se svjetlost savija dok ulazi u sferne kišne kapi, odbija  se, a zatim se opet savija dok izlazi iz kapi. Cijeli proces preusmjerava različite boje u malo drugačije uglove, šireći ih i stvarajući dugu.

 

 

 

 

Iridescencija može nastati i kada se tanak prozirni film nalazi na površini koja reflektira, poput ulja na lokvi vode. Neki svjetlosni valovi se odbijaju o površinu filma, a neki od dna. Ovisno o debljini filma, uglu gledanja i talasnoj dužini svjetla, talasi će se rekombinovati ili interferirati (poništiti jedan drugi) ili pojačati jedan drugoga. Takva smetnja u tankom filmu daje uljastoj lokvi njene šarene pruge.

 

 

 

Ova pojava može nastati i difrakcijom, kada se svjetlo odbija od kompliciranije ponavljajuće strukture, kao što su utori na kompaktnom disku ili perje. Svjetlosni talasi koji se odbijaju od žljebova mogu ometati ili pojačati jedan drugog, ovisno o talasnoj dužini svjetla i uglu pod kojim ga se gleda.

Ova potonja iridescencija se javlja na čvrstim površinama – tako nastaju boje na već zaboravljenim CD diskovima, na sedefastim površinama te kod nekih živih bića. Poznata je iridescencija perja kod vodomara, kolibrija, rajskih ptica, pauna, golubova, divljih pataka te mnogih drugih ptica, ali i kod insekata, poput plave boje na krilima leptira i prelijevanja kod mnogih tvrdokrilaca, poput skarabeja te riba i gmazova. Zapravo, plava boja u prirodi često je posljedica iridescencije, a ne zbog postojanja pigmenta.

 


Zapravo, ove boje na tankim površinama i filmovima su interferencijske boje.

One se razlikuju od boja koje dolaze od pigmenata – pigmenti su tvari koje odbijaju samo određeni dio spektra, a ostale upijaju. Zeleni pigment hlorofil odbija svjetlo koje odgovara talasnim dužinama zelene svjetlosti, a upija žute, plave, ljubičaste, crvene, narandžaste frekvencije. Kod interferencijskih boja, svjetlost se odbija dijelom od površinu, a dijelom o dno filma i onda se ti snopovi svjetla ili poništavaju ili pojačavaju.

Iridescencija postoji i kod biljaka, pogotovo kod tropskih biljaka koje rastu u sjeni.

Neki minerali pokazuju iridescenciju, a danas se ona pokušava i stvoriti vještačkim materijalima te nanotehnologijom. Stvaraju se auto-lakovi i lakovi za nokte koji imaju ovo svojstvo.

Kako god, ova pojava nas privlači i opija, poput neke magije.