• Otkriće da meduze pokazuju znakove spavanja, poput promjene pulsa i reakcija na stimuluse, iako nemaju razvijen mozak, ukazuje na staru evolutivnu funkciju spavanja.
  • Istraživanje ukazuje da spavanje nije rezervisano samo za kičmenjake, već je prisutno i kod jednostavnijih organizama, što proširuje naše razumijevanje evolucije funkcija nervnog sistema.

Sjećate se onih dosadnih lekcija kada ste iz biologije morali učiti anatomiju različitih koljena (phylum) i klasa u životinjskom carstvu, pa ste, između ostalog, morali učiti i to kako je građen nervni sistem kod žarnjaka, kako kod člankovitih crva, kako kod zglavkara, kako kod hordata? Mislim da učenike te lekcije užasavaju jer su im prezentirane tako da je to da umreš od dosade i moraju se učiti napamet.

Zapravo radi se o enormno interesantnim stvarima koje suštinski pokazuju kako je tekla evolucija. Tu naučimo da nervni sistem žarnjaka (Cnidaria), u koje spadaju meduze i koralji, nema centralizaciju, nego sa radi o difuzno raspređenim i povezanim nervnim stanicama. Kao neka vrsta nervne mreže. Nervne stanice kod pravih meduza (Scyphozoa) nisu homogeno raspoređene, već postoje neka mjesta gušćeg ili rjeđeg rasporeda nervnih stanica. Također, meduze imaju poseban nervni sistem zadužen za motoriku (rhopalium). Međutim, mjesta gušćeg rasporeda nervnih stanica nikako ne možemo nazvati mozgom. Dakle, u prevodu, meduze nemaju mozak.

Ovo znači da smo mi i meduze evolutivno vrlo udaljeni: mi imamo centralni nervni sistem i periferni nervni sistem, centralni nervni sistem nam je podijeljen u nekoliko regiona koji obavljaju zasebne funkcije. Naš mozak je sposoban za različite kognitivne funkcije: da bira, odlučuje, pamti.

No, vratimo se na temu i meduzama.

U radu objavljenom u septembru 2017. u časopisu Current Biology, pod nazivom “The Jellyfish CassiopeaExhibits a Sleep-like State”naučnici sa Division of Biology and Biological Engineering, California Institute of Technology (CALTECH) u Pasadeni opisali su neku vrstu spavanja kod meduza iz roda Cassiopea, poznate i pod nazivom “izvrnuta” meduza.

Zašto je ovo otkriće bitno? Pa, spavanje često povezujemo s procesima obnavljanja mozga, procesuiranja informacija i oslobađanja toksina kako bismo se pripremili za novi dan. No, kako to da meduze, koje nemaju mozak, „spavaju”?

Tokom sna ljudi imaju slabije reakcije na spoljašnje podražaje – bilo da je potrebno jače gurnuti nekoga ko hrče ili dirnuti osobu koju želimo probuditi. Naše disanje i puls usporavaju. Ista pojava zabilježena je i kod meduza iz roda Cassiopea, koje pulsiraju kako bi održale protok vode. Istraživanje je pokazalo da njihov puls tokom dana iznosi oko 60 otkucaja u minuti, dok noću opada na 39. Pored toga, reakcije meduza postaju sporije dok „spavaju” i nakon buđenja.

Još jedna zanimljivost: naučnici su pokušali da drže ove meduze budnima tako što su na njih puštali vodenu struju svaka 20 minuta tokom 6 ili 12 sati, ali meduze su nakon toga postale iscrpljene zbog nedostatka sna. Na kraju su im dali melatonin, hormon koji reguliše san, i nakon toga su meduze “pale” kao klade. Ova pojava nije nova – još 2014. istraživanje je pokazalo da melatonin deluje još od perioda starog oko 700 miliona godina.

Zaključak? Meduze „spavaju“ jer je to očigledno potrebno čak i njihovom primitivnom nervnom sistemu.

Prema nekim tvrdnjama, potrebno je dodatno istraživanje kako bismo potvrdili da se kod meduza stvarno radi o procesu spavanja, a ne o reakcijama na svjetlosne podražaje. No, ako se dokaže da su mladi naučnici s CALTECH-a u pravu, ovo otkriće će biti značajno jer pokazuje da funkcije nervnog sistema, koje smo do sada pripisivali samo kičmenjacima, imaju evolutivne korijene koji su daleko stariji.