Naučnici iz Bostana jesu kreirali himerni virus, ali nisu kreirali smrtonosniji virus. I ne, ovo nije dokaz da je virus SARS-CoV-2 iz laboratorije. Istraživači koji se bave proučavanjem COVID-a pri Univerzitetu u Bostonu kombinovali su protein šiljka varijante omikrona s izvornim virusom, testirajući stvoreni soj na miševima „kako bi pomogli u borbi protiv budućih pandemija”. Istraživanja u kojima se dobija nova osobina patogena (Gain of functionn- GoF) su regulisana. Čini se da postoji pravni problem u odnosu Univerzitata Boson (BU) i ove istraživačke grupe s donatorom granta, američkim Nacionalnim institutom za zdravlje (National Institutes of Health-NIH) odnosno Nacionalnim institutom za alergije i zarazne bolesti (National Institute of Allergy and Infectious Diseases – NIAID). NIAID je jedan od 27 instituta i centara Nacionalnog instituta za zdravlje (NIH). 

Istraživanje je dovelo do polemika među naučnicima bliskim struci (virolozi, epidemiolozi) nakon što je nekoliko tabloida senzacionalistički pisalo o preprintu. Međutim, očito je da je nešto pošlo po zlu u administrativnom dijelu projekta, došlo je do nesporazuma jer naučnici nisu bili dovoljno transparentni i nisu o svemu obavijestili davaoca granta. Zato je ova priča podigla dosta prašine i stvorila idealnu priliku za stvaranje teorija zavjera i dezinformacija. Naime, zbog svih ovih spomenutih stvari, oni koji šire nepovjerenje u nauku našli su izvrstan prostor za manevar – ovo oni vide kao argument da je moguće kreirati virus u laboratoriji i da je moguće da virus ode među ljude na taj način. 

O tome što se desilo na BU vrlo je teško pisati i bez mnogo predznanja teško je shvatiti što se dogodilo. Zato u ovom tekstu prenosim i threadove i mišljenja nekoliko stručnjaka. 

Naučnici s Nacionalne laboratorije za nove zarazne bolesti Univerziteta u Bostonu (National Emerging Infectious Diseases Laboratories – NEIDL) stvorili su himerni virus (to znači da se virus sastojao iz različitih dijelova) kako bi proučavali kako omikron verzije virusa, koji se prvi put pojavio 2021. godine, izbjegavaju imunitet izgrađen protiv starijih sojeva, a ipak uzrokuju nižu stopu teških infekcija. Dakle, stavili su protein šiljka omikron varijante na stari soj. Nakon što su miševe izložili himernom virusu ili prirodnom virusu omikron BA.1, istraživači su otkrili da je mutirani protein šiljka virusa omikron varijante omogućio izbjegavanje imuniteta, ali da mutirani protein nije odgovoran za to da je omikron manje ozbiljan.

Ovaj rad je u medijima i tabloidima poput Daily Mail prikazan kao “stvaranje 80% smrtonosnijeg virusa“, a tu vijest u takvoj formi su prenijeli i neki domaći mediji. 

Bitno je naglasiti kako ovo istraživanjenje još nije recenzirano i objavljeno nego je dostupno samo na preprint plaformi bioRxiv pod naslovom “Role of spike in the pathogenic and antigenic behavior of SARS-CoV-2 BA.1 Omicron“.

Tek će kvalitetna recenzija rada utvrditi jačinu dokaza i metodološku ispravnost rada. Univerzitet je napomenuo da je istraživanje pregledao i odobrio Institucionalni odbor za biološku sigurnost. O problematici preprint radova više možete pronaći ovdje.

„U konačnici, ovo će istraživanje pružiti javnu dobrobit dovodeći do boljih, ciljanih terapijskih intervencija koje će pomoći u borbi protiv budućih pandemija.”, naveli su iz Univerziteta u Bostonu.

Njihovi eksperimenti izazvali su kontroverze, sa čak senzacionalističkim naslovima u kojima se tvrdilo da su istraživači učinili virus smrtonosnijim, a univerzitetski dužnosnici osudili su te tvrdnje kao „lažne i netačne”. Ove tvrdnje su potpirile dezinformacije i strah. Međutim, u stvarnosti, naučnici nisu stvorili smrtonosniji virus, nego manje opasan virus.

Istraživanje je provedeno u laboratoriji razine 3 biološke sigurnosti i odobreno od strane internog odbora za reviziju biološke sigurnosti i Bostonske komisije za javno zdravstvo. Međutim, ono što je izazvalo kontroverzu jeste to da finansijer istraživanja, National Institute of Allergy and Infectious Diseases (NIAID) nije bio obaviješten o svim detaljima istraživanja na aplikaciji za grant.

„Prvo, ovo istraživanje nije istraživanje povećanja funkcije, što znači da nije pojačalo soj virusa SARS-CoV-2 države Washington (originalni soj virusa) niti ga učinilo opasnijim. Zapravo, ovo je istraživanje učinilo replikaciju virusa manje opasnom.”, navodi se u objašnjenju iz Univerziteta u Bostonu.

Došlo je do tumačenja istraživanja da je ovaj himerni virus 80% smrtonosniji. „Životinjski model koji je korišten bila je posebna vrsta miša koji je vrlo osjetljiv, a 80 do 100 posto zaraženih miševa podliježe bolesti izvornog soja, takozvanog soja Washington, dok omikron uzrokuje vrlo blagu bolest kod ovih životinja.”, navode iz Univerziteta, adresirajući senzacionalističke naslove u medijima. Važno je napomenuti da je originalni Wuhan soj ubio 100% miševa na kojima je testiran.

Također, sami miševi na kojima je rađena studija, bili su modificirani tako da njihove ćelije u plućima sadrže više receptora koje virus koristi za ulazak u organizam.

Iz BU, dakle, tvrde kako nije bilo pojačavanja virusa SARS-CoV-2, odnosno „Gain of Function“. Istraživanje povećanja funkcije (GoF istraživanje ili GoFR) medicinsko je istraživanje koje genetički mijenja organizam na način koji može poboljšati biološke funkcije genskih proizvoda. To može uključivati izmijenjenu patogenezu, prenosivost ili raspon domaćina, tj. vrste domaćina koje mikroorganizam može zaraziti.

Ali, NIH/NIAID te niz stručnjaka, opet kažu kako se GoF dogodio.

Emily Erbelding, direktorica NIAID-ovog odjela za mikrobiologiju i zarazne bolesti, rekla je za STAT da izvorne prijave za grant BU tima nisu precizirale da naučnici žele obaviti ovaj precizan posao. Grupa također nije jasno dala do znanja da radi pokuse koji bi mogli uključivati povećanje pandemijskog potencijala patogena u izvještajima o napretku koje je dostavila NIAID-u.

 „U skladu sa studijama koje su objavili drugi, ovaj rad pokazuje da protein šiljka nije taj koji pokreće patogenost omikrona, već umjesto toga drugi virusni proteini”, objašnjavaju iz NEIDL. Upravo je to glavni nalaz studije te će se sigurno morati posvetiti više istraživanja tome kako drugi proteini virusa SARS-CoV-2 djeluju na patogenost.

 „Cijeli naš cilj je javno zdravlje. I ova je studija bila dio toga, otkrivajući koji je dio virusa odgovoran za izazivanje teške bolesti. Ako to možemo razumjeti, tada možemo razviti alate koji su nam potrebni za razvoj bolje terapije.”, kaže Ronald B Corley, direktor NEIDL.

No, postoje naučnici koji su iznijeli mišljenja da je ovdje došlo do „Gain of function“ (GoF) odnosno da je himera dobila novu funkciju, a to ne mora nužno značiti da je smrtnosnija – može dobiti i neku drugu osobinu.

Neki stručnjaci, kako piše Science, smatraju da bi javnost trebala imati veći utjecaj na takav rad. Istraživačica genske terapije Alina Chan s Broad instituta, otvorena kritičarka GOF istraživanja, rekla je da je studija „za mene pomalo zabrinjavajuća” jer se boji utjecaja ako hibridni virus procuri u Boston, gdje ona živi. Lokalno stanovništvo „nije konzultirano”, tvitala je. BU kaže da je eksperimente odobrilo povjerenstvo za biološku sigurnost koje uključuje predstavnike zajednice kao i Bostonski odbor za javno zdravstvo. Ali i Chan u Twitter threadu naglašava: „Ponekad jedan redak izvučen iz konteksta može dovesti do eksplozivnih naslova u tabloidnim vijestima.“.

Zbog cijele ove situacije, kako bi se bolje objasnilo šta sedogodilo u ovom radu i da se nije dogodilo ono što Daily Mail piše, ali da očito ima administrativni problem Boston University s donorom granta za istraživanje NIH/NIAID, obratila sam se hrvatskom virologu Luki Čičin Šainu, koji je voditelj Odjela za virusnu imunologiju u Helmholtz centru za infektivna istraživanja.

Evo šta mi je napisao dr Luka Čičin Šain u mailu, prenosim u cjelosti:

Mutanta kojeg su nedavno objavili znanstvenici s Boston univerziteta sa svojim kolegama ima osobine koje se preklapaju s pojavama koje su nedavno opisane u BA.5 varijanti, ali ne i BA.4.

Radi se o pokusu koji nam opisuje ono sto se oko nas događa – BA.5 patogenost je prilično velika, jedino što nas spasava je da smo donekle imuni, jer su se već svi cjepili i/ili prebolili infekciju.

Ovo je projekt koga je financirao NIH, a oni su se naljutili na znanstvenike jer smatraju da je napravljena „Gain of Function“ mutanta koja nije bila predviđena proračunskim sredstvima. Gain of function pokusi nisu zabranjeni, nego regulirani. Stoga generiranje i upotrebu ovakve mutante u projektu treba posebno prijaviti i dobiti odobrenje od zasebne komisije za etiku. Boston Univerzitet smatra da njihov virus nije mutanta koja je zadobila nove funkcije nego naprotiv mutanta koja je izgubila neke funkcije, a pravdaju se tim da je samo 80% inficiranih zivotinja umrlo, dok je smrtnost izvornog virusa (Washington soja, sličnog Wuhanskom) na 100% kad se koristi ista doza. NIH smatra da je mutanta smrtonosnija od omikrona, a da je to hibrid koji bježi od imunog prepoznavanja i da će mutanta biti opasnija kod imuniziranih pojedinaca. Onda opet, imunizirani pojedinci u pravilu imaju puno blaži tijek bolesti.

Ovo je sad pravno pitanje na koje nitko neće moći dati konačan i zadovoljavajući odgovor za sve strane, jer on ovisi o perspektivi promatrača. Međutim, zlatno pravilo za sve znanstvenike je da se konzultiraju s etičkom komisijom kada nisu sigurni, a to se ovdje očito nije dogodilo. I to je glavna greška ovog tima.

Dakle, bila je greška da znanstvenici nisu prijavili vrstu pokusa koju su radili, pogotovo prije nego su to javno objavili. Međutim, nije zabranjeno praviti takve pokuse, nego ih se radi ukoliko to etička povjerenstva dozvole, a povjerenstva za tzv. „dual use research“ mogu tako nešto odobriti ako autori pokažu da imaju dobar sustav praćenja patogena koji sprječava da se proširi u okolinu (npr. jer se pokusi rade u laboratoriju adekvatnog stupnja zaštite i evidencije materijala) i jer je jasno da rezultati mogu biti dovoljno korisni da opravdavaju rizike.

Sad je bespredmetno razglabati bi li njihovi pokusi bili odobreni da su ih pravovremeno prijavili – bas to što to nisu učinili je razlog da se o tome priča. Ne želim to ovdje pravdati, jer je jasno da se od nas očekuje da postupamo drukčije. Međutim, ova mutanta nije neki supervirus koji ima osobine kojih nema u prirodi (vidi gore) koja je korištena isključivo u BSL3 okruženju. Stoga mislim da su mediji iz ovoga učinili veću priču nego bi trebala biti, a da time i doprinose nepovjerenju javnosti u znanost.

Na primjer, mi radimo u BSL3 cijelo vrijeme i postupci za osiguravanje sigurnosti su vrlo rigorozni. Svaka epruveta u frižideru ili tekucem dušiku je obiljezena bar kodovima i elektronski registrirana, svaki virus sekvencioniran, labosi su u podtlaku od 120 Pa (a ulazi se kroz filtere koji su svaki sukcesivnom podtlaku od 30Pa tako da zrak nikad ne izlazi kroz vrata nego samo kroz ventilaciju s jakim filterima aerosola), a svaki otpad izlazi jedino kroz autoklav. Pristup takvom laboratoriju je dozvoljen jedino autoriziranom personalu koji je prošao edukaciju, a u prvih 30-50 sati rada je ulaz omogućen samo u pratnji iskusnijeg partnera.

U BSL4 su naravno jos rigorozniji.

Šanse da nešto iscuri nisu nula, ali su jako, jako niske. Međutim, ovakve vijesti daju laicima jednu iskrivljenu sliku, gdje ispada da je ovaj rad nosio sa sobom veće rizike od onih koji su se doista dogodili. Ovi znanstvenici će vjerojatno snositi konzekvence, a medijska histerija može doprinjeti da one budu drakonske, ali je na koncu stvar sudova da odluče što je primjereno i srazmjerno šteti koja je učinjena.

 

Ovako na cijelu situaciju gleda virolog dr Florian Krammer, profesor na Odjelu za mikrobiologiju pri Icahn School of Medicine at Mount Sinai u Twitter threadu:

„Istraživači Univerziteta u Bostonu napravili su virus SARS-CoV-2 koji ima šiljak Omicron BA.1 i preostali genom predaka SARS-CoV-2. Sada su upali u nevolju jer je ovo istraživanje financirala američka vlada (NIH), ali nisu pitali NIH je li im to dopušteno. Ovdje je odličan pregledni članak o slučaju. A evo i same studije: https://biorxiv.org/content/10.1101/2022.10.13.512134v1.full.pdf. To je robusno istraživanje. Znamo da su varijante Omikrona manje patogene u mišjem modelu. Grupa je pomogla utvrditi da – kod miševa – sam šiljak nije odgovoran za ovo slabljenje. Čini se da atenuacija ima više veze s ostatkom genoma. Sada, da budemo vrlo jasni, izvorna verzija virusa (nemodificirana) bila je smrtonosnija od ‘himerične’ verzije sa šiljkom Omicrona. Sada, ishod eksperimenta nije bio jasan. Mogli ste pretpostaviti da je virus, u poređenju s virusom pretkom, manje patogen (što je i bio slučaj). Ali moglo je biti i patogenije. Stoga se ti pokusi moraju provoditi u odgovarajućim laboratorijima za biološku sigurnost. A ako virus može postati patogeniji i spada u određene kategorije, potrebno vam je i dopuštenje vlade SAD-a za izvođenje eksperimenta – osobito ako ona financira vaše istraživanje. A to je ono što se ovdje nije radilo. Zato je grupa upala u nevolju. Ne zbog samog eksperimenta, ne, jer nisu tražili dopuštenje. Da budemo vrlo jasni, priroda je u osnovi napravila potpuno isti eksperiment prije. Zvao se XD. XD je bio rekombinantni virus u ljudskoj populaciji koji je kombinirao šiljak Omicrona s preostalim genomom iz Delte putem rekombinacije. Podsjetimo, činilo se da je Delta smrtonosnija za ljude od virusa predaka ili Omikrona. Koja je poanta ovdje? Poanta je da je netko izveo ovaj eksperiment u kontroliranim uvjetima i upao u nevolju zbog toga. Ali Majka Priroda je to već davno učinila U LJUDIMA i nikoga nije bilo briga. I opet, problem nije u tome što je eksperiment napravljen, problem je bio u tome što se čini da istraživači nisu tražili dopuštenje. Treba napomenuti da su drugi laboratoriji legalno proizveli takve viruse i bez problema ih koristili za serološke testove. Propisi nisu lako dostupni ni stručnjacima u tom području. Ovo nije u medijima jer je opasno istraživanje, ovo je u medijima jer netko nije tražio dopuštenje, vjerojatno jer su mislili da nema potrebe za tim. Što nas opet vraća na prekompliciranu regulativu. Rekavši sve to, apsolutno mislim da istraživanje GOF-a treba biti strogo regulirano i kontrolirano. Ovdje želim nešto dodati: FDA je napravila tačno isti eksperiment s vrlo sličnim ishodom. Ovo je objavljeno u septembru.

 

Ovo je komentar nizozemske virologinje Marion Koopmans s Erasmus MC Department of Viroscience koji je iznijela u Twitter threadu:

Rad koji je postao viralan, pokazujući ogroman porast virulencije SARS COV 2 kod miševa kada se kombinira šiljak Omicron s okosnicom soja predaka s D614G. Vrišteći naslovi o ovome. Ono što naslovi ne pokazuju: rekombinantni virus vraća virulenciju tamo gdje je bila (malo blažu). Prethodni virusi imali su bolju sposobnost repliciranja dublje u plućima, što je ključno svojstvo virulentnosti. Virusna infekcija predaka također je bila vrlo virulentna za miševe. Smrtnost od 80% kruži društvenim mrežama. Ovo je umjetni model, kod miševa, kod kojih je virus predaka također smrtonosan. Pa zašto ovaj rad pokazuje: ključne determinante virulentnosti SARS COV 2 ne nalaze se u šiljku, već u drugim dijelovima genoma. Što su oni ne znamo. Kako na to gledam kao znanstvenik koji savjetuje javno zdravstvo? 1. moramo nastaviti s praćenjem sojeva. Ovaj kapacitet opada, globalno. To nije mudro. 2. Vidjeli smo kako se pojavljuju rekombinantni sojevi. To je moguće, iako rijetko. Međutim, kod hroničnih širitelja postoji rizik od dvostrukih infekcija i rekombinanata. Zato je važno suzbijanje cirkulacije, praćenje što se događa kod imunokompromitiranih, potraga za tretmanima za hronične infekcije. Tip soja koji je testiran, jedan je od scenarija za koje se moramo pripremiti. S kontinuiranom masovnom cirkulacijom ovog virusa, možemo biti “iznenađeni”. A to bi bilo naivno. Zatim malo o komunikaciji: u najboljem slučaju, pokretanje preprinta online bez davanja objašnjenja u današnje vrijeme je neodgovorno. Na primjer: „Kod K18-hACE2 miševa, Omi-S uzrokuje tešku bolest koja dovodi do oko 80% smrtnosti, moglo bi se sažeti i kao: ‘Omi-S rekombinant ima istu virulentnost kao soj predaka, pokazujući da virulentnost nije samo posredovana proteinom šiljka“.

 

Javio se i epidemiolog Marc Lipsitch koji radi pri Odjelu za epidemiologiju Harvarda na T.H. Chan School of Public Health., i dao svoj pogled na cijelu stvar u ovom Twitter threadu. On smatra kako je bio Gain of function (GOF) te kako je s pravnog aspekta ovo izuzetno zamršena stvar.

„Dakle, ovo je moj pogled na eksperimente iz Boston University (BU). Znam da to ne možete reći na Twitteru, ali to je moje trenutno stanje razumijevanja, možda nesavršeno, podložno reviziji s boljim razumijevanjem i pokušavam dati smisla, a ne osuđivati ​​protivnike.

Prvo, ovo su nedvojbeno eksperimenti povećanja funkcije. Kao što su mnogi primijetili, ovo je vrlo širok pojam koji obuhvaća mnoge bezopasne i neke potencijalno opasne eksperimente. GOF je znanstvena tehnika, a ne epitet. Divlji tip virusa “kičma” dobiva imunološki bijeg od umetanja šiljka Omikrona, na načine koje članak detaljno opisuje. To je dobitak funkcije. Drugo, studija ima naučnu vrijednost, kao što su @florian_krammer i drugi primijetili. Razumijevanje koje promjene imaju koje fenotipske posljedice vrijedno je za nauku. Ovo je klasična genetička studija za to, i čini se da to radi uvjerljivo, iako virologija nije moje područje i drugi bi mogli pronaći probleme. Treće, kao što je nekoliko ljudi istaknulo u lancu e-pošte u kojem sam sudjelovao (ne navodim imena kako bih izbjegao upadanje u privatnu komunikaciju, ali također ne tvrdim da je ovo originalna misao), ovo vjerojatno nije najopasnije vrsta GOF studija. Konkretno, antigenska svojstva stvorenog virusa bila su ona od Omicrona, a pod pretpostavkom da je to učinjeno nedavno (rijetko se u novinama stavljaju datumi eksperimenata, ali ovih dana možda bi trebalo), velik dio svijeta bio je izložen Omicronu ili nekim podlozama.

Dakle, ovo nije kao poboljšanje svojstava doista novog virusa kod ljudi. To su točke u koje sam najviše siguran. Sada neka teža pitanja. Koja je javnozdravstvena vrijednost ovih eksperimenata? Autori kažu da će pomoći u razvoju terapije. To je moguće; razumijevanje biološke strukture-funkcije može to učiniti. Ne bih se previše kladio u vrijednost toga, ali to nije čudna tvrdnja. Općenito, GOF eksperimenti s virusima koji su već široko rasprostranjeni mogu biti — iako je potrebna pojedinačna procjena — i manje opasni jer virus nije nov, i vrjedniji za zdravlje jer je virus veliki problem. S druge strane, mogućnost stvaranja virusa sa sposobnošću imunološkog bijega kao Omicron (ili još gore, jer prema premisi izvođenja eksperimenta nismo prije znali gdje leži sve imunološki bijeg) i ozbiljnost i prenosivost divljeg tipa bilo stvarno. Priopćenje BU uznemirujuće je na više načina. Prvo, poriče da je ovo GOF. To je GOF. Ako sam iskreno mislio, ovo je uznemirujuće od strane institucije koja je provela istraživanje jer pruža prima facie dokaze da institucije nisu opremljene za samoregulaciju. Formulacija je zbunjujuća, čini se zbunjujućom: “Kad bi u bilo kojem trenutku postojao dokaz da istraživanje dobiva na funkciji, prema NIAID-u i našim vlastitim protokolima, odmah bismo stali i prijavili.” Ostavljajući po strani istraživanje u odnosu na funkciju dobivanja virusa, čini se da oni možda tvrde da zato što je wt virus sa šiljkom Omicron bio (malo) manje virulentan za miševe nego nemodificirani wt virus, nije bilo povećanja funkcije. Ali opet, dobivena funkcija bila je imunološki bijeg. Drugo, izjava odražava kulturu usklađenosti, a ne odgovornosti: budući da je NIAID financirao opremu, a ne specifične eksperimente, BU navodi da ne mora prijaviti istraživanje NIH-u. Nisam pravnik, ali vjerojatno su u pravu. Jedan od glavnih nedostataka trenutnog američkog režima za regulaciju eksperimenata poboljšanja za stvaranje potencijalnih pandemičnih patogena je taj što se primjenjuje samo na istraživačke projekte koje financira Ministarstvo zdravstva i društvenih usluga. To je greška. (Marc ovdje daje link: https://www.centerforhealthsecurity.org/news/center-news/2022-07-08-ePPP-sign-on-letter.html)

U naizgled kontradikciji s tim, izjava BU-a kaže: “Kada bi u bilo kojem trenutku postojao dokaz da istraživanje dobiva na funkciji (Gain of function, GOF), prema NIAID-u i prema našim vlastitim protokolima, odmah bismo prestali i prijavili.” Postoji li obveza javljanja ili ne?

Konačno, čini se da BU u toj izjavi kaže da je visoka smrtnost samo za miševe, a ne za ljude, tako da nema razloga za brigu. Ovo je pogrešno i teško je shvatiti kako bi se to moglo reći. SARS-CoV-2 izazvao je pustoš kod ljudi sa stopom smrtnosti od infekcije <1%. Visoka smrtnost kod miševa koristi se — iako su brojke različite — kao zamjena za ozbiljnost kod ljudi. Inače zašto to raditi u mišu? Nikoga nije briga može li Omicron ubiti miša, osim kao pokazatelj ozbiljnosti (>1 red veličine niže) kod ljudi. Ako nije zamjena za ljudski fenotip, poštedite miševe i prestanite provoditi te eksperimente. Isti argumenti izneseni su u studijama H5N1 GOF, gdje su se tvrdnje o “prenosivosti kod sisavaca” (tj. to je model) izmjenjivale s “prenosi se samo kod tvorova, ne i kod ljudi”, bez brige. Zaključak: nisam siguran jesu li ovi pokusi trebali biti provedeni, ali mislim da postoji barem razuman argument o odnosu rizika i koristi u njihovu korist, ako su provedeni u odgovarajućem biološkom okruženju. Je li BU imao zakonsku ili regulatornu obvezu dobiti dopuštenje od NIH-a, nisam pravnik, ali kladim se da nisu. Je li BU pokazao da je sposoban za samoregulaciju, procjenjujući stvarne rizike koji bi mogli nastati i dokumentirajući ono što su smatrali i smatrao ih minornima u usporedbi s dobrobiti: ne. Oni u potpunosti negiraju svoje javne izjave. Jesu li razmotrili mogu li sigurniji eksperimenti odgovoriti na neka ili sva ova pitanja dovoljno dobro da postignu ono što je potrebno? Ako je tako, nema dokaza za to. Moje trenutno mišljenje su dvije stvari. Prvo, ovo je jedan od mnogih slučajeva u kojima — za razliku od povećanja prijenosa H5N1 iz 2014. godine — postoji pristojan argument za dobrobit javnog zdravlja, a financiranje HHS-a nije bilo potrebno. Kao što smo @DavidRelman i ja tvrdili 2015. (tekst ovdje kroz archive.ph), eksperimenti s H5N1 bili su lak rubni slučaj iz ovih i drugih razloga: marginalna znanstvena i gotovo nulta javnozdravstvena vrijednost, sigurne alternative, državno financiranje, itd. Trenutna studija ima veću znanstvenu i javnozdravstvenu vrijednost, nije izravno dobila sredstva USG-a, itd. Puno je teže regulirati, iako mislim da naši prijedlozi idu daleko prema postavljanju puta. Drugo, s tim u vezi, ovo baca svjetlo na nedostatke u sadašnjim okvirima. Čini se da institucijama nedostaje razumijevanja za učinkovito uočavanje legitimno kontroverznih istraživanja; Nadležnost SAD-a je ograničena i nejasna; a sada imamo polemiku bez jasnog rješenja… slažem se s@florian_krammer da je trenutno regulatorno okruženje zbunjujuće, ali se čini kao da je zbunjujuće na način da potiče nepromišljenost, a ne zastrašujući rad, s čime bi se svi složili. Kraj“.

 

Virolog Stuart Neil s Kings College London zauzima stav da nije bilo GoF u ovom Twitter Threadu:

„Omikron je prilično dobroćudan kod ovih miševa, i dok je virus Wuhan-1 s Omikronom S izazvao smrt kod 80% miševa, originalni virus Wuhan ubio ih je sve! Tj. rekombinantni virus je malo MANJE smrtonosan od Wuhan-1. Za sada nema GoF-a. Sljedeća tačka je zdravorazumska. Izvorni virus Wuhan-1 ubio je mnogo ljudi, ali ne 80% njih! I tu leži opasnost od ekstrapolacije životinjskih modela virusne patogeneze ljudskih virusa. Sustavi modela su korisni – ali ne uvijek. Miš K18-huACE2 Tg je soj miša koji je napravljen transgenično za ljudski ACE2 receptor pod kontrolom promotora Keratin-18. To osigurava da se visoke razine ljudskog ACE2 eksprimiraju na svim epitelnim stanicama uključujući pluća – mnogo šire nego kod ljudi. Toliko više meta za virus – ovi miševi su izuzetno osjetljivi na SARS cov 2. Također – to su miševi. Otrcano je reći, ali miševi nisu ljudi. Njihovi urođeni i adaptivni imunološki odgovori nisu isti, a aktivacija i izbjegavanje tih sustava je ono što je u osnovi mnogih patogeneza COVID-19.

Međutim, iz ovoga vidimo kako se sumnje i problematičnost studija uzimaju veoma ozbiljno. NIH istražuje ovu studiju COVID-19 kako bi se utvrdilo je li eksperiment trebao biti podložan smjernicama agencije

Pročitajte i kako je AFP pisao o ovom slučaju: Covid research misrepresented as developing deadly new strain

Science o ovom slučaju (18/10/2022) Was a study that created a hybrid COVID-19 virus too risky?

Nature o ovom slučaju (21/10/2022): Which COVID studies pose a biohazard? Lack of clarity hampers research

Factcheck.org: 

Social Media Claims Misrepresent Boston U. Study of What Causes Severity of COVID-19 Strains

.