Međunarodni tim naučnika iz Rijksmuseuma, CNRS-a, ESRF evropskog sinhrotrona, Univerziteta u Amsterdamu i Univerziteta u Antwerpenu, otkrio je rijedak spoj olova, olovo-format, u Rembrandtovom remek-djelu Noćna straža. Ovo otkriće, koje je prvo u istoriji naučnog proučavanja slika, daje novi uvid u slikarsku tehniku u 17. vijeku i istoriju očuvanja slike.

Studija je objavljena u Angewandte Chemie – međunarodno izdanje pod naslovom “Lead(II) Formate in Rembrandt’s Night Watch: Detection and Distribution from the Macro- to the Micro-scale“.

Noćna straža, naslikana 1642. i danas izložena u Rijksmuseumu u Amsterdamu, jedno je od najvažnijih Rembrandtovih remek-djela i najveće umjetničko djelo. U okviru Operacije Noćna straža 2019., najvećeg istraživačkog i konzervatorskog projekta ikada poduzetog za Rembrandtovo remek-djelo, međunarodni istraživački tim udružio je snage kako bi proučio kako materijali za slikanje reagiraju kemijski i s vremenom. Ovaj projekat  se događao u toku pandemije 2020. a javnost je mogla sve pratiti preko live linka.

Grupa AXIS, pri Univerzitetu u Antwerpu, pod vodstvom profesora Koena Jansenssa, prva je uradila makro-skeniranje slike. Ove analize su nam, neočekivano, otkrile prisustvo olovnog-formata, nikada ranije pronađenog u historijskim uljanim slikama. Njegova detekcija u Noćnoj straži pokrenula je niz istraživačkih pitanja, na koja se odgovor može dati samo kroz detaljanija istraživanja na mikroskopskoj skali i uz pomoć rekonstrukcija slikanih slojeva.

Tim naučnika kombinovao je metode snimanja u više razmjera kako bi hemijski proučavali materijale koje je Rembrandt koristio u Noćnoj straži. Instrument za rendgensko skeniranje razvijen na Univerzitetu u Antwerpenu primijenjen je izravno na sliku, dok su sićušni fragmenti uzeti sa slike proučavani sinkrotronskim mikro rendgenskim sondama, na ESRF-u, European Synchrotron (Francuska), i PETRA-III (Njemačka).

Ove dvije vrste analiza otkrile su prisutnost neočekivanog organo-metalnog spoja: formata olova. Ovaj spoj nikada prije nije bio otkriven u istorijskim slikama:

“U slikama, formati olova prijavljeni su samo jednom u 2020., ali u modelima slika (makete, svježe boje). To je bilo iznenađenje: ne samo da otkrivamo formate olova, ali ih identificiramo i u područjima gdje nema olovnog pigmenta, bijeli, žuti. Mislimo da vjerojatno brzo nestaju, zato do sada nisu otkriveni na slikama starih majstora,” objasnio je Victor Gonzalez, CNRS istraživač na Supramolecular i laboratoriji za makromolekularnu fotofiziku i fotohemiju (PPSM) (CNRS/ENS Paris-Saclay) i prvi autor rada.

Zašto onda ovaj nije nestao? Za Katrien Keune, voditeljicu naučnog odjela u Rijksmuseumu i profesoricu na Univerzitetu u Amsterdamu, ovo je otkriće ključno za bolje razumijevanje Rembrandta: “U Operaciji Noćna straža fokusiramo se na Rembrandtovu tehniku slikanja, stanje slike i način na koji se može najbolje sačuvati za buduće generacije. Olovni format daje nam vrijedne nove tragove o mogućoj upotrebi Rembrandtove uljane boje na bazi olova i potencijalnom utjecaju uljanih lakova iz prošlih konzervatorskih postupaka, te složenoj kemiji povijesnih uljanih slika.”

Koje je porijeklo ovog spoja? Može li pružiti informacije o receptima Rembrandtove radionice ili rasvijetliti kemijske mehanizme aktivne u slojevima stare boje? Kako bi odgovorili na ova pitanja, naučnici su proučavali fragmente iz Noćne straže i uzorke modela pripremljene u laboratoriju simulirajući slikareve formulacije.

Radili su s hipotezom da je Rembrandt koristio organski medij (laneno ulje) koji je sadržavao otopljeni olovni oksid (PbO litharge) kako bi poboljšao njegova sikativna svojstva.

“Zahvaljujući jedinstvenim analitičkim performansama ESRF-a, najsvjetlijeg sinkrotronskog izvora svjetlosti na svijetu, mogli bismo mapirati prisutnost formata na mikrometrijskoj skali i pratiti njihovo formiranje tijekom vremena”, objašnjava Marine Cotte, naučnica na ESRF-u. Prostorna organizacija spojeva na mikro-razini i dinamika njihove formulacije omogućili su istraživačima da predlože nove hipoteze o hemijskim uslovima njihove in situ kristalizacije u starim slojevima boje.

“Osim što pruža informacije o Rembrandtovim slikovnim tehnikama, ovo istraživanje otvara nove puteve o reaktivnosti povijesnih pigmenata, a time i o očuvanju baštine”, objašnjava Koen Janssens, profesor na Univerzitetu u Antwerpenu.

Sljedeći korak za tim je daljnje proučavanje porijekla ovih formata i vidjeti mogu li također potjecati iz prošlih restauracijskih tretmana.

„Postoje dvije hipoteze koje objašnjavaju postojanje olovnog formata na ovoj slici. Prva je da je Rembrandt možda koristio tu formulaciju, te stare recepture i da su oni stvarno tu 400 godina. Druga hipoteza je da je nekad u, vjerovatno 18. stoljeću, nanijet sloj laka koji je bio bogat kuhanim uljem, što otvara sasvim novi prozor u dodatno istraživanje izvora olovnog formata“,

Hipoteza o tome da je Rembrandt koristio dugo kuhano ulje s olovom je moguća i zato je rad na kojem je Ida bila autorica prihvaćen. Međutim, i teza o naknadnoj upotrebi laka s kuhanim uljem u toku restauracije nekoliko stotina godina nakon nastanka djela još uvijek nije odbačena i planirano je više istraživanja u ovom smjeru.

U istraživanju je učestvovala i Bosanka Ida Fazlić, koja je na doktorskom studiju bila uključena u ovaj projekat.

Napomena: ovo istraživanje je provedeno uz potporu programa za istraživanje i inovacije Horizon 2020. Evropske unije