He Jiankui je osuđen  na sudu u Shenzhenu jer je “protivzakonito provodio postupak genetičke manipulacije ljudskih embrija u reproduktivne svrhe”, objavila je službena kineska agencija Xinxua. Zhang Renli i Qin Jinzhou, saradnici Hea koji su radili u dvije neimenovane medicinske ustanove, osuđeni su na blaže kazne.
 
Ono što se desilo u Kini – prvo genetičko editovanje beba, bliznakinja nazvanih Lulu i Nana nije bilo bioetički opravdano i učinjeno je mimo važećih propisa. Jiankui je već prozvan “kineskim dr Frankensteinom”. Pričalo se mnogo o njegovom hapšenju, pa i o tome da je u kućnom pritvoru, no kineske institucije negiraju to.
 
Prema izjavi samog He Jiankuia, on je koristeći tehnologiju editovanja genoma, poznatu kao CRISPR-Cas9, inaktivirao gen CCR5 koji kodira protein vrlo važan u procesu napada HIV na T limfocite. Naime, HIV koristi protein-receptor CCR5 kako bi ušao u T-limfocite. Ukratko, inaktivirajući samo jedan gen, Jiankui je, bar teoretski, mogao „zatvoriti“ kapiju za ulazak virusa humane imunodeficijencije u T limfocite i zapravo učinio organizam otpornim na HIV. Ovo bismo mogli nazvati molekularnom vakcinom protiv HIV-a.
 
Nakon prvog vala negodovanja, poslije objavljivanja  Youtube videa  u kojem Jiankui obavještava javnost šta je uradio, počeli su se javljati i naučnici koji, premda se nisu stavili na stranu Jiankuia, pokušavaju balansirano gledati na cijelu situaciju.
 

Jedan od njih je i George Church, genetičar sa Harvarda, trenutno jedno od vodećih imena u oblasti genetike na svijetu. U vrlo zanimljivom intervjuu, za Science Insider, Church jasno iznosi stav da je prema njemu, zapravo najozbiljniji prekršaj kineskog naučnika to što nije svoje rezultate objavio javno, učinio dostupnim široj akademskoj zajednici, kako bi svi tačno imali uvid u to šta je uradio. Ulozi u igru genetičkog editovanja su veoma visoki, pogotovo ako se radi o editovanju ljudskog genoma. He Jiankui je stvar uradio tajno, praktično iza leđa ne samo univerziteta za koji je radio, nego i iza leđa cijele naučne zajednice. Zbog ovoga, čak je i Church bio optužen da se stavlja na stranu Jiankuia.


George Church, izvor: Harvard University

 

 
Također, veoma je neobičan i Jiankuiev izbor mete. Možda bi logičniji izbori bili geni koji izazivaju neko genetičko oboljenje, poput beta-talasemije, za koju su u Kini već rađeni neki eksperimenti, međutim, odabir CCR5 je prilično egzotičan i hrabar. Treba imati na umu kako je otac bliznakinja HIV+, ali ne i majka, da je HIV status oca pod kontrolom te da bi djeca vjerovatno bila rođena HIV negativna. Sa etičke strane, nije bilo potrebe raditi editovanje embrija i sama procedura je možda nanijela više štete nego koristi ovim djevojčicama.
 
Tu nije kraj: na konferenciji u Hong Kongu, svega par dana nakon objavljivanja vijesti o postojanju genetički editovanih bliznakinja, Jiankui obznanjuje da postoji još jedna trudnica koja nosi genetički modificiran fetus. O detaljima ove trudnoće se malo zna. U međuvremenu, Kina je naredila obustavu  svih istraživanja koja rade genetičko editovanje ljudskog genoma.
 
Ipak, za bolje razumijevanje slučaja, potrebno je znati ponešto o samom naučniku koji stoji iza ovog događaja, kao i samoj tehnici i stavu naučne zajednice o ovom problemu.
 
 

Ko je He Jiankui?

He Jiankui je rođen 1984. godine u gradu Loudi u provinciji Hunan u Kini, u porodici ratara. 2006. diplomira na Univerzitetu za nauku u tehnologiju Kine, da bi 2007. postao doktorand iz oblasti biofizike na američkom Univerzitetu William Marsh Rice (skraćeno „Rice University“), u Houstonu, Teksas, gdje i doktorira 2010. 
 
Potom uzima postdoktorski „crash course“ iz oblasti sekvencioniranja genoma na Stanfordu da bi se 2012. vratio u Kinu, unutar kineskog programa maocetungovskog naziva Program hiljadu talenata, u kojem je dobio oko milion juana (to je oko 144 000 $) „angel investicije“, koje je iskoristio za stvaranje nekoliko start-up biotehnoloških kompanija.
 
U februaru 2018. uzima neplaćeno odsustvo kako bi se posvetio kliničkim ispitivanjima tehnologije genetičkog editiranja. Upravo je u tom istraživanju uradio genetičko editiranje ljudskih embrija bračnog para- volontera da bi u novembru objavio kako su rođene prve genetički editovane bliznakinje, Lulu i Nana, sa genetičkom promjenom koja ih čini otpornijim na HIV.
 
Poznanici i roditelji He Jiankuia opisuju kao inteligentnog, veoma vrijednog i posvećenog poslu, ali spominju i dozu fanatičnosti u radu, želju da se beskompromisno uvijek bude prvi i najbolji kao odlike ličnosti ovog naučnika
 

Naučnici nisu za editovanje ljudskih embrija

U martu 2015. na adresu časopisa Nature došlo je pismo nekoliko uglednih naučnika u kojem oni upozoravaju na opasnost od editovanja gena ljudskih embriona. Pismo su potpisali Edward Lanphier, Fjodor Urnov, Sarah Ehlen Haecker, Michael Werner i Joanna Smolenski. 
 
Sad, stvari su prekomplikovane. S jedne strane, editovanje gena urušava proces prirodne selekcije, a, sa druge strane, ima potencijal da liječi. Editovanje DNK bi, osim liječenja nasljednih bolesti, moglo biti i lijek protiv HIV-a te liječiti neke oblike raka.
 
Zašto onda prekinuti istraživanja? Svi ti naučnici koji imaju običaj tvrditi kako je GMO hrana sasvim OK, 2015. su potpisali zajednički apel u kojem argumentuju zašto editovanja gena ljudskih embrija nije dobro.
 
Samo ono što je jednostrano, može biti posmatrano jednostrano. Za početak, trebamo razumjeti šta je to editovanje genoma, kako se radi i koje su konsekvence ovakvih radnji.

 

 

Izvor: Genetic literacy project

 

 Šta nije dobro sa editovanjem ljudskih embrija u ovom slučaju?

He Jiankui je uradio nešto preskočivši par koraka, vjerovatno u želji da bude prvi koji se usudio, da stvori karijeru od senzacije. Radeći nešto na što još uvijek postoji moratorij i to sa razlogom, vjerovatno je sebe u budućnosti izložio vrlo neprijatnim situacijama. Vrlo je moguće da će ovaj slučaj biti istražen i da će Jiankui biti ispitivan. Naime, čak ni Kina, u kojoj je odnos prema editovanju ljudskog genoma nešto labaviji nego na Zapadu, ne želi biti „crna ovca“ u akademskom svijetu. Ovdje ću navesti samo neke od svari koje nisu bile uredu sa ovim događajem.

Kao prvo, Jiankui nije radio editovanje neke nasljedne bolesti, nije se usredotočio na stvarnu medicinsku potrebu za genskom terapijom, nego je editovao bliznakinje koje bi i ovako i onako najvjerovatnije bile HIV negativne. Dakle, nije se radilo o stvarnoj potrebi za editovanjem u cilju spašavanja života.

Zatim, bar jedna od beba, a vjerovatno obje su himere, odnosno, imaju mozaičan genom – neke stanice su editovane, a neke nisu.

Mi još ne znamo učinke CRISPR editovanja, ali već znamo da ono favorizira stanice kod kojih su disfunkcionalni geni za popravak DNK, odnosno, CRISPR favorizira opstanak stanica kod kojih će se prije desiti feler u mehanizmu stanične diobe. O off-target djelovanju enzima da i ne govorimo.

Vjerovatno roditelji bliznakinja zapravo nisu ni znali na šta tačno pristaju. 

Čitava stvar je objavljena u kardašijanskom stilu – preko YT videa. Koji naučnik to radi?
 
Pravilo je da se ispitivanja na ljudima rade tek onda kada je urađeno dovoljno ispitivanja na životinjama te kulturama stanica in vitro. Ovdje to nije bio slučaj. Premda moratorij na nešto ne znači zabranu do kada je svijeta i vijeka, tako da možemo računati na to da će editovanje gena i genske terapije jednom postati dio kliničkih praksi, danas nije ni vrijeme ni mjesto za to – jednostavno, premalo znamo o potencijalnim posljedicama ovakvih mijenjanja gena.
 
Još ne razmišljamo o pitanjima potencijalne diskriminacije djece koja su genetički editovana i njihovih roditelja. Također, treba imati na umu da genetičko editovanje nikada neće postati lijek za sve niti ćemo pomoću njega moći stvoriti djecu sa boljim osobinama. Naime, većina osobina od interesa – visok kvocijent inteligencije, fizička kondicija, visina, spretnost – nisu pod uticajem jednog gena, nego ovise o malom uticaju velikog broja gena. San o „dizajniranim bebama“ je jedna distopijska maštarija.
 
Ipak, one stvari koje se mogu mogu uraditi ili bi se hipotetički mogle uraditi, imaju potencijal da stvore novi vid neravnopravnosti među ljudima i polariziraju ljudsko društvo na one koji sebi mogu priuštiti poboljšanja i one koji to ne mogu.
 

Krucijalnu ulogu igra regulacija ovakvih eksperimenata, a ne njihova potpuna zabrana i tabu. Pod tabuima će nam se upravo i javljati ovakve situacije – da neko kriomice vrši eksperimente. Ovaj slučaj je možda najveći atak na povjerenje u naučnu zajednicu i vrijeme će pokazati da li je u tom pogledu ovo bio jedan od najštetnijih događaja po odnos nauke i javnosti jer će dati krila teorijama zavjere prema kojima se u tajnosti vrše eksperimenti stvaranja „super rase“ i „dizajniranih beba”.

30. decembra 2019, sud u Shenzenu je utvrdio je da su He Jiankui i njegove kolege krivotvorili materijale za etički pregled, kršili nacionalne propise o naučnim istraživanjima i medicinskom upravljanju te nanijeli štetu društvu. Tim je stvorio 22 embrija od reproduktivnih stanica sedam parova, a čini se da je kod 16 uspješno urađeno editovanje gena. Jedanaest je implantirano, ali samo je jedna žena ostala trudna.


He je, osim zatvorskom kaznom, kažnjen i s novčanom kaznom od 3 miliona juana, što je oko 430.000 dolara, izvještava kineska državna novinska agenciji Xinhua.

Dvojica Heovih kolega, Zhang Renli i Qin Jinzhou, također su dobili zatvorske kazne i novčane kazne. Zatvorska kazna bi bila i najvjerovatniji ishod da se ovo dogodilo u UK.

 
He Jinakui je odslužio dvije godine u zatvoru. Pušten je u aprilu 2022.

Sva trojica priznala su krivnju na privatnom suđenju. Oni se također suočavaju sa doživotnom zabranom sudjelovanja u bilo kojem servisu reproduktivne tehnologije uz pomoć čovjeka i nekim znanstvenim istraživačkim projektima.

 
 
 
 
 
 

(Tekst je prvi put objavljen na Glasu Amerike, a za blog je ponešto dopunjen)