DNA
U filmovima se sve češće spominje DNK (na engleskom DNA) – u Parku iz doba jure, u Spider-Man, u Amazing Spider-Man, u X-Men. Dakle, šta je ta DNK?
DNK je skraćenica za dezoksiribonukleinsku kiselinu. Na engleskom jeziku je naziv za ovo jedinjenje deoxyribonucleic acid, pa i skraćenica u engleskom glasi DNA. Naučnici će reći da je to makromolekula koja izgleda kao dvostruka spirala i zadužena je prenošenje osobina sa roditelja na potomke i biosintezu proteina.
Makromolekula? Dvostruka spirala? Prenošenje osobina? Biosinteza? Proteini?
Svi smo zbunjeni. Hajmo da polako naučimo šta znače ove, naizgled teške naučne riječi.
“Makro” na grčkom znači “velik”, a molekula je čestica neke tvari (pijeska, uglja, soli, ulja…) koja se sastoji iz atoma. Molekulu mogu činiti isti ili različiti atomi. Što je više različitih atoma, to je jedna molekula kompleksnija. E, pa, molekula DNK je jedna od najkompleksnijih koje postoje na Zemlji, a nalazi se u svakoj ćeliji svih živih organizama. U ćeliji ima svoje posebno mjesto – malko je odvojena od svih ostalih dijelova ćelije – nalazi se u jedru (nukleusu) ćelije. To je zbog toga što je jako važna za život i mora biti što je moguće više zaštićena.
Molekula DNK je strašno dugačka i da bi stala u nešto tako malo kao što je jedro ćelija, ona mora da se sklupča. U jednoj ćeliji iz ljudskog organizma nalazi se ukupno oko 2 metra DNK. Zamislite da odsiječete dva metra konca i da ga morate nositi u džepu, a da vam ništa od konca ne viri iz džepa – šta ćete uraditi? Naravno, smotaćete ga u klupko. Tako se i DNK – ta dugačka, tanka molekula – smjesti u jedro ćelije.
Naučnici kažu, a vjerovati im je, da se ljudski organizam sastoji iz oko100 biliona stanica (100x više od milijarde) i kada bi uzeli svu DNK iz svih tih ćelija, izravnali je i povezali krajeve, dobili bismo tanku, mikroskopsku nit koja bi se protezala od Zemlje do Sunca.
Međutim, kako to DNK prenosi osobine? Šta su to osobine? Osobina nekog živog bića je svaka ona značajka koja spade u opis ovog bića – većina biljaka ima zelene listove, mačka može biti crna, siva ili neke druge boje, oči mogu biti plave, zelene, smeđe ili gotovo crne boje. Upravo molekula DNK određuje kakve će osobine imati neko živo biće, uključujući i nas. Na DNK se nalaze dijelovi, koje zovemo geni, a koji su “šifre” za stvaranje te osobine.
Ti geni su instrukcije kako će se male molekule aminokiseline povezati u proteine. Proteini ili, kako ih još zovemo, bjelančevine, su osnovne gradivne materije u organizmima živih bića – I ne samo to – proteini ubrzavaju hemijske reakcije u organizmu i određuju kako će se te hemijske reakcije dešavati. Zapravo, sve što se dešava u nama, kao i u organizmima drugih živih bića jeste neka hemijska reakcija.
DNK kontroliše stvaranje proteina putem procesa koji zovemo biosinteza proteina tj. biosinteza bjelančevina. Biosinteza znači “biološko stvaranje” ili “stvaranje tvari u živim bićima” I ova riječ je grčkog porijekla. Ako DNK kontroliše biosintezu proteina, onda DNK zapravo molekula kontroliše sve procese u našem organizmu. Plus – DNK je nasljedni materijal: pomoću nje se informacija o biosintezi proteina prenosi sa roditelja na potomke.
Ova neobična molekula, o kojoj ćemo još pričati i molekule proteina su zapravo najvažnije molekule u živom svijetu i zbog njih se živi svijet razlikuje od neživog
