Lobanja drevne žene iz Rumunije pokazuje zube koji se preklapaju (lijevo). Muškarac iz bronzanog doba iz Austrije, nešto mlađi nalaz , imao je overbite (desno). Izvor: D. E. BLASI I DR., Science, 363, 1192 (2019)

 

Grupa fonema zvanih labiodentali ili zubnousnenici obuhvata dva glasa – f i v. Da li ste možda znali da ljudski rod ne bi mogao izgovarati ove glasove da nismo prešli na mekanu hranu, što je bio “izum” koji se razvio nakon prelaska sa lovačko-skupljačkog načina života na sjedilački, kada smo počeli uzgajati žitarice?
 
Godine 1985. lingvista Charles Hockett predložio je da su se labiodentali mogli razviti kada je smo u prehranu uključili mekšu hranu i udaljili se od lova i skupljanja, usvojivši poljoprivredu i – nešto poslije – preradu hrane, poput mljevenja. Počeli smo jesti tijesto, kaše, čorbe… Ipak, ova hipoteza nije bila nešto prihvaćena sve dok grupa doktoranata nije pokušala da malo više istraži tu mogućnost.
 
Damián Blasi i Steven Moran sa Univerziteta u Cirihu, i njihove kolege,  testirali su Hockettovu ideju i svoje rezultate objavili u časopisu Science pod naslovom “Human sound systems are shaped by post-Neolithic changes in bite configuration” u martu 2019.
 
Žvakanje mljevene, vlaknaste hrane stavlja snagu na rastuću kost vilice i smanjuje kutnjake. Kao odgovor na to, donja vilica raste, a kutnjaci izbijaju dalje i odlaze naprijed na izbočenu donju čeljust. Suštinski, stvara se “overbite” tj. pojava kada gornja i donja vilica nisu u liniji, ne poklapaju se, nego gornja malkice protrudira, malo je ispred donje. Ovaj položaj je presudan za mogućnost izgovaranja labiodentala. Upravo je to vilica kakvu danas ima većina ljudi.

 

 

“Budući da naši gornji zubi strše iz naših usta, oni mogu dodirnuti donje usne s vrlo malo truda“, kaže Blasi. Dakle, potrebno je malo energije za izgovaranje ovih glasova.

 

“Prije toga, tvrda hrana stvorila je zagriz od ruba do ruba tako da gornji zubi nisu virili, i stoga je bilo teže proizvesti te zvukove. Pokušajte sami – stavite gornje i donje zube u kontakt i pokušajte proizvesti “f”., dodaje on.

 

 
Istraživanje tima ukazuje na to da su zvukovi nastali nedugo prije bronzanog doba u Evropi i Aziji. Oni smatraju da su se pojavili iz bilabiala, još jedne klase zvukova govora koja uključuje, na primjer, “b”.

 

 

 

Prvo, šest je istraživača upotrijebilo kompjutersko modeliranje kako bi pokazali da s pregrizom, proizvodnja labiodentala uzima 29% manje truda nego kod ugriza od ruba do ruba. 
 
Zatim su proučavali svjetske jezike i otkrili da jezici lovaca-sakupljača siromašniji labiodentalima u odnosu na jezike iz poljoprivrednih društava. Naposljetku, oni su posmatrali odnose među jezicima i otkrili da se labiodentali mogu brzo širiti, od toga kada su bili rijetko u upotrebi prije nekih 8000 godina do široke primjene kasnije, u poljoprivrednim društvima koja poznaju metode za preradu hrane kao što je mljevenje žita u brašno.

Autori istražuju kako labiodentali mogu biti “korisni” zvukovi za komunikaciju.

“Oni se akustički jasno razlikuju od drugih zvukova govora i vizualno istaknuti”, kaže Blasi, dodajući da u konačnici njihova korist treba dodatno istražiti.