Priča o grafen oksidu u vakcinama protiv kovida, a kasnije i o grafen hidroksidu, nikako da prestane. To naravno nije zbog toga što ove priče drže vodu, nego prosto zašto što su protivnici vakcina prijemčljivi za ovakve sadržaje, gode im ušima i vrlo ih revnosno dijele dalje. Grafen oksid i grafen hidroksid nisu sastojci vakcina.

Prvo je počelo s pričom da je na Univerzitetu Almeria dr. Pablo Campra našao grafen oksid, koji nije izlistan kao sastojaka vakcina. Radilo se o tome da je on ispitivao sadržaj bočice Pfizera. 

Izvješće dr. Campre nije recenzirano tj, nije objavljeno u peer-reviewed naučnom časopisu.

Njegove zaključke službeno je demantirao sam Universidad de Almería (UAL).

Vrlo je važno naglasiti kako porijeklo i lanac čuvanja jednog uzorka koji je analizirao dr. Campra nisu poznati. Tvrdi da je 10. juna kurirskom službom dobio rashlađenu bočicu, ali u toj bočici moglo bi biti apsolutno svašta.

Dr. Campra u svom izvješću tvrdi da je uzorak i zahtjev za analizu primio od Ricarda Delgada Martína, koji je sudjelovao u prethodnim naporima dezinformiranja oko vakcina.

Dr. Campra koristi spektrofotometriju za procjenu sadržaja bočice. Ova tehnika koristi činjenicu da različiti spojevi apsorbiraju različite valne dužine svjetlosti u različitim količinama. Reducirani grafen oksid (RGO) ima apsorpcijski vrh na 270 nm, dok je pik apsorpcije u uzorku opažen između 260-270 nm. To je kompatibilno s postojanjem RGO u uzorku – ali je također kompatibilno s mnoštvom alternativnih objašnjenja, uključujući činjenicu da nukleinske kiseline (kao što je mRNA/iRNK koje ove vakcine sadrže) imaju pik apsorpcije između 260-280 nm. Stoga su rezultati spektrofotometrije daleko od konačnih i nekonkluzivni.

Dr. Campra također koristi fluorimetrijsku spektrofotografiju za kvantificiranje količine RNK pronađene u uzorku. Čini se da on tvrdi kako su količine RNK u uzorku ispod izlistane količine. Međutim, čini se da nije slijedio laboratorijske protokole koji zahtijevaju kalibraciju Qubit 2.0 fluorometra prije upotrebe; pa bi se male količine RNA prijavljene mogle objasniti nepravilnim mjerenjem ili pogreškom mjerenja.

Konačno, dr. Campra također koristi optičku i elektromikroskopiju kako bi pokušao vizuelno identificirati RGO u uzorku. Međutim, kako je primijetilo nekoliko stručnjaka, slike uključene u izvještaj i koje je dr. Campra identificirao kao RGO mogle bi odgovarati mnogim alternativnim nanopolimernim strukturama.

Stoga, ako se dokaz tvrdnje koju je podnio OP nalazi u Camprinom izvješću, nema čvrstih dokaza koji podržavaju prisutnost RGO u Pfizerovoj vakcini.

Njemački hemičar Andreas Noack pravi svoju verziju Camprine tvrdnje, i on kaže kako nije grafen oksid, nego grafen hidroksid, te da ove čestice djeluju poput žileta na epitel/endotel. 

Vakcine ne mogu imati neki tajni sastojak, nešto što nije izlistano na sastavu. Međutim osobe koje vjeruju u ono što Campra i Noack pričaju, neće svakako vjerovati u administrativne procedure odobravanja vakcina i praktično je uzalud pričati tim ljudima. Njima je sve zavjera i ne mogu, iz sebi znanih razloga, vjerovati zvaničnim institucijama. 

Oni čak tvrde da je grafen uzrok “magnetizma” nakon vakcinacije… a grafen pri svemu tome nije magnetičan materijal, nego upravo suprotno. Više puta je debunkano da vakcine ne sadrže ove ove materijale.

Evo šta hemičar mr. Dalibor Karačić, koji se inače bavi grafenom kaže za grafen hidroksid za Raskrinkavanje:

“Grafen hidroksid ne postoji. Malo bolji poznavaoci hemije (kategorija u koju bi trebao da spada i Noack) znaju da se razlog za ovo nalazi u nemogućnosti odvajanja OH grupe, kovalentno vezane na C atom (u ovom slučaju iz grafenske strukture), u formi OH- jona. (…) „Stručnjak za karbonske materijale“, kako Noack sebe naziva u nastavku, morao bi znati da grafen hidroksid ne postoji ni u teoriji ni u praksi, kao i da se (mikro)ramanska spektroskopija ne može koristiti za razlikovanje funkcionalnih grupa na grafenskim materijalima.” Na pitanje za šta grafen hidroksid služi, te da li tvrdnja da se nalazi u vakcinama ima smisla, Gutić i Karačić su nam odgovorili: “Obzirom da ne postoji, ne služi ničemu i ne nalazi se u vakcini protiv Covid-19. S druge strane, grafen oksid je zajednički naziv za grupu materijala u čijoj se osnovi nalazi grafenska struktura na koju su vezane oksigenske funkcionalne grupe, i to epoksidne (-O-), na koje Andreas Noack vjerovatno misli kada kaže „dvostruko vezani oksigen“ i hidroksilne (-OH) na grafenskoj ravni, kao i karboksilne (-COOH) i fenolske (R-OH) na rubovima grafenske ravni. Koristeći naziv „grafen hidroksid“, Andreas Noack pokazuje elementarno nepoznavanje nauke o grafenskim materijalima, što dodatno dolazi do izražaja u izjavi da u „grafen oksidu imate dvostruko vezani oksigen, a u grafen hidroksidu imate OH grupu“. Dakle, grafen oksidom se može nazvati materijal koji sadrži bilo koju funkcionalnu grupu koja sadrži oksigen, kao i bilo koju kombinaciju dvije ili više grupa koje sadrže oksigen, uključujući epoksid („dvostruko vezani oksigen“) i OH grupu. (…) Noack se služi analogijom da je sve što sadrži OH grupu hidroksid, čime dodatno diskvalifikuje sebe kao osobu čiji su stavovi relevantni. Gimnazijsko gradivo hemije obuhvata niz spojeva koji sadrže OH grupu, a nikako se ne mogu smatrati hidroksidima, obzirom da su hidroksidi, poznati još i kao baze ili alkalije, spojevi koji u vodenom rastvoru mogu dati slobodan, negativno naelektrisan jon koji se sastoji od jednog atoma kiseonika i jednog atoma vodonika: OH- ili hidroksidni jon. S druge strane, veliki broj spojeva koji posjeduju OH grupu ne spada u hidrokside, obzirom da se takva OH grupa ne može osloboditi u obliku jona. Primjeri spojeva koji sadrže OH grupu, a nisu hidroksidi, jesu: sumporna, azotna i fosforna kiselina, sve organske (karboksilne) kiseline, svi alkoholi, kao i fenoli. Grafen oksid takođe spada u ovu kategoriju, obzirom da su OH grupe vezane za grafensku strukturu zapravo vezane direktno za atom ugljenika, što je slučaj kod organskih kiselina, alkohola i fenola.“