Greške u sudovima nisu rijetke. Ali, za nauku jedna od najtragičnijih logičkih pogrešaka je miješanje korelacije sa kauzalnošću. Korelacija i kauzacija nisu isto. To što se B dogodilo nakon A, ne mora značiti A uzrokovalo događaj B. Radi se o grešci u zaključivanju.

To je jedna od prvih stvari koju mladi naučnici nauče u laboratoriji ili na terenu – ako im njihov Principal Investigator ne ukaže na opasnost od ove greške – bez obzira da li se ona dogodi (a novacima će se sigurno dogoditi) ili ne – onda je taj PI jako loš.

 

Ova se logička pogreška može naučnicima dogoditi ako svoj eksperiment loše dizajniraju, odaberu pogrešne indikatore provjere hipoteze, ne uzmu u obzir eventualnu specifičnost slučaja koji proučavaju. No, zamjena odnosa korelacije – da su se neke stvari jednostavno dogodile zajedno, bez uzročno-posljedične veze – sa kauzalnošću – da je jedna pojava bila uzrokovana drugom pojavom ili događajem  –  češća je u svakodnevnom životu.
 
U slučaju HIV i Roslinga, postojala je određena kauzalnost između sistematske medicinske cirkumcizije i smanjenja broja novih slučajeva, ali smanjenje broja novih slučajeva infekcije nije bilo uzrokovano isključivo ovom mjerom. No, postoje primjeri gdje kauzalnosti, čak ni djelomične, nema. I takvi primjeri su vrlo česti u medijima, koji, češće nego što dobar ukus dozvoljava, jezovito simplificiraju neke stvari.
Vrlo je opasan primjer ovakve zamjene i medijskog eksponiranja ovog tipa logičke greške primjer „povezanosti“ MMR vakcine i autizma. Naime, prvi jasniji znaci autizma se javljaju oko 1. godine života, a baš u to doba je red za vakcinaciju sa MMR. Uzroci autizma još nisu jasni, jedna obimna studija indicira da preko 1000 mutacija na genima može uzrokovati nešto što pripada autističnom spektru. Međutim, priča je tako munjevito obišla svijet i tako se čvrsto uvriježila, da ju je vrlo teško iskorijeniti. Roditelji su odbijali vakcinisati djecu i sada se javljaju epidemije bolesti koje su praktično bile iskorjenjene.
 
Mediji su prenijeli i rezultate studije u kojoj se pokazala korelacija između preljubničkog ponašanja očeva i njihove djece kasnije – djeca preljubnika i sami postaju preljubnici (sic!), a zbog načina na koji je ovo preneseno ispada kao da je preljuba nasljedna osobina, a ne da je u pitanju sociološki referentni okvir u kojem se djeca podsvjesno ugledaju na figuru oca i kasnije reproduciraju očevo ponašanje koje je ocijenjeno kao prihvatljivo i čak poželjno u datoj mikrozajednici.
 
Sad ono najvažnije – kako postupiti ako vam dijete na času (ako ste nastavnik) ili kući (ako ste roditelj) dođe i iznese nešto tako, sa argumentom „pisalo je na internetu“? Da li je dovoljno reći „ima svega na internetu, svaka budala može nešto da postavi“ i ispasti fosil ili se još nešto može reći i ispasti cool?
 

Bobby Henderson vjerovatno nije čovjek za kojeg ste čuli. Bobby Henderson voli da se zeza, naročito sa kreacionistima i protivnicima teorije evolucije, sa pobornicima „inteligentnog dizajna“, pa je osnovao svoju vlastitu crkvu „Church of the Flying Spagetti Monster“. Onda je, 2005., napisao satirično otvoreno pismo Kansas State Board of Education u znak protesta zbog njihove odluke da dozvole nastavu kreacionizma i inteligentnog dizajna u školama. Ismijao je način na koji pobornici inteligentnog dizajna dokazuju svoja vjerovanja tako što je za primjer uzeo korelaciju između broja pirata u svijetu i klimatskih promjena uzrokovanih globalnim zatopljenjem.

 

Korelacija i kauzacija nisu isto: primjer

 „Zbog globalnog zatopljenja, povećanog broja uragana i zemljotresa, broj pirata se u zadnjih 200 godina smanjio“, pisao je tada Henderson, priložio grafikon koji pokazuje odnos broja pirata i povećanja prosječne temperature te dodao „Kao što možete vidjeti, postoji statistički signifikantna obrnuta veza između broja pirata i globalnog zatopljenja“. Odnosno, globalno zatopljenje je nastalo zbog smanjenja broja pirata.

 

 

 
Ili, statistika pokazuje signifikantnu upravo proporcionalnu vezu između porasta organske proizvodnje i povećanja incidencije (i prevalencije) autizma. Drugim riječima, moglo bi se zaključiti kako organski uzgojena hrana uzrokuje autizam.
 
Otkriti šta je uzrok, a šta posljedica, korelacija i kauzacija, nije toliko lako kako se čini, a još je teže shvatiti da li korelacija znači i kauzalnost. Dizajn nekog istraživanja, provjera hipoteze i interpretacija podataka dobivenih tim istraživanjem su izuzetno delikatne i suptilne stvari. Filozofi, poput Karla Poppera i Thomasa Kuhna su posvetili živote boreći se sa ovim problemom. I sad neko, neko ko ne razumije i samo želi eksplozivnu vijest, banalizira i unakaradi čitavu jednu studiju.
 
Naročito nastavnici trebaju biti oprezni u izvođenju zaključaka i u slučajevima da im učenici kažu kako je „tako pisalo na internetu“. Možda upravo satirični primjeri pogrešnog zaključivanja i povezivanja pojava mogu pomoći. Jer, zar nije najvažnija uloga nastavnika naučiti svoje đake da misle – ne samo samostalno i kreativno, nego i racionalno?
 

 

(Tekst je prvi put objavljen u časopisu “Školegijum”, septembar 2015., br 13)