Nakon prigodnih Halloween tekstova o demonima sna, čudovištu doktora Frankensteina, poznatijem kao “Frankenstein”, mumijama i vampirima, za ovaj Halloween tema je nauka zombija.
Smatra se da riječ zombi potječe od kongoške riječi nzambi, što znači “duh mrtve osobe.”Pojam zombija je nastao na Haitiju otprilike negdje u 17. i 18. vijeku. I ne bez razloga – stotine robova odvedeno je iz Afrike i prevezeno u Saint-Dominque (današnji Haiti) kojim su vladali Francuzi. Smrtnost među robovima bila je velika. U početku se vjerovalo da će, kad robovi umru, biti oslobođeni od ropstva i vratiti se natrag u Afriku. Ali to se vjerovanje na kraju razvilo u praksu vudua – konkretno bokor – pri čemu su Haićani vjerovali da su mrtvi začarani da bi izvršili zle zadatke. Zapravo, početak vjerovanja u voodoo i zombije je neka vrsta otpora robova. Zombi danas označava biće koje je nastalo oživljavanjem mrtvog tijela, ,,živog mrtvaca”
 |
U različitim prikazima zombija, različit je i uzrok postanka zombija. Danas uglavnom preovladava to da zombiji nastaju usljed infekcije nekim virusom, ali prema voodoo, može doći i do trovanja.
 |
| Tetraodontida |
Zombiji su vrlo usredotočeni na ono što žele – pojesti mozgove normalnih ljudi, obično ne oklijevaju, osim u rijetkim filmovima, i vrlo su ljuti i agresivni i stalno bi jeli. Ovo bi moglo značiti da imaju probleme u frontalnom regionu mozga te sa amigdalama, bademastim strukturama vrlo bitnim za kontrolu impulsivnosti i agresivnosti te i sa limbičkim sistemom, hipotalamo-hipofiznim traktom.
Ako je neki virus uzrok potencijalne apokalipse zombija, obično je u filmovima prikazano kako se virus širi ugrizom, slično bjesnilu. Naravno, to je strašnije i efektnije na filmu, ali zapravo virusi koji se šire putem zraka se šire mnogo brže i mogu inficirati više ljudi. Upravo je ta zaraznost jedan od razloga pogubnosti španske gripe 1918. u kojem glavnu ulogu nije imao neki egzotični tip virusa gripe, nego baš H1N1.
Kao uostalom, i u slučaju SARS-CoV-2, odnosno bolesti koju izaziva – COVID-19. No ove bolesti ne prave zombije.
Međutim, zaista postoje patološka stanja i patogeni koji mogu inducirati stanje nalik na zombija i opisani su slučajevi u životinjskom svijetu takvih stanja.
Opisano je i stanje koje se zove Cotardov sindrom ili „sindrom hodajućih mrtvaca”, rijetki psihijatrijski poremećaj kada bolesnik umišlja da je već umro, ili da nema unutrašnje organe i krv, stanje koje je prisutno kod nekih slučajeva shizofrenije.
Gljive iz roda Ophiocordyceps napadaju insekte i šire se njihovim organizmom, pravi od njih zombije da bi na kraju izbila kroz glavu insekta. Recimo, jedna gljiva napada mrave, razara njihov nervni i lokomotorni sistem, što uzrokuje da se insekti kreću čudno i teško, baš kao zombiji, a ,,hipnotiše mrave tako da se oni penju na visinu gdje su vlažnost i temperatura idealne za razvoj gljivice, i tada gljivica izbija iz glave mrava, ubijajući ga i istovremeno šireći spore koje zaražavaju druge mrave.
Massospora cicadina je još jedna gljivica, a napada cvrčke od kojih stvara leteće zombije koji imaju samo jedan cilj – zaraziti što više drugih cvrčaka.
Ova gljivica uništava abdomen inficiranog insekta i otpušta halucinogeni psilocibin. Inficirani cvrčci postaju hiperaktivni, ne jedu, mužjaci postaju hiperseksualni (iako su im kopulatorni organi postali „prah i pepeo”), što pomaže transmisiju ove bolesti, a na kraju im gljivica „pojede” organizam. Ipak, pod uticajem spomenutih molekula, cvrčci lete čak i kada im je gljivica uništila abdomen te su, praktično, mrtvi, odnosno zombiji su.
Postoji i ,,zombi osa”, Dinocampus coccinellae, koja preuzima kontrolu nad bubamarom koja nosi jaje koje osa polaže u njen abdomen.
Jedna vrsta metilja koristi mrave za svoj životni ciklus i upravlja njima da bi došla do krajnjeg domaćina – jelena. Kada ovi mravi progutaju larve metilja vrste Dicrocoelium dendriticum, oni puze do vrhova cvijeća koji se nalaze u blizini njihovih gnijezda. Nakon što se smjeste na cvijet, čvrsto se pričvršćuju svojim mandibulama. Nekoliko sati kasnije, ako ih sisar na ispaši ne pojede, zaraženi mravi se odvajaju od cvijeta i vraćaju u svoje gnijezdo. Ponavljaju iste korake već sljedećeg dana – često na potpuno istoj latici cvijeta – sve dok ih ne pojede biljojed.
