Niti jedan fizičar nije toliko sveprisutan, toliko prepoznatljiv, toliko pop-culture kao Albert Einstein.

Rođen je na dan koji se danas obilježava i kao Pi-dan – 14.3. (3.14) 1879. u Ulmu u Njemačkoj, u porodici sekularnih aškenaskih Jevreja. Postaće građanin svijeta, naučnik koji je istovremeno jevrejski, njemački, švicarski, američki…

Njegova opšta i specijalna teorija relativnosti promijenile su našu percepciju prostora, vremena i gravitacije. Specijalna teorija relativnosti, objavljena 1905. godine, postavila je temelje za jedno od najpoznatijih jednačina u fizici, E=mc², koja govori o ekvivalentnosti mase i energije. Ova teorija transformisala je našu percepciju vremena i prostora, dok je opšta teorija relativnosti, objavljena 1915. godine, pružila novu sliku gravitacije kao zakrivljenja prostor-vremena.

Svi znaju da je Einstein primio Nobelovu nagradu za fiziku, ali malo ko će tačno navesti za šta. Dakle, 1921. Einstein je dobio Nobelovu nagradu, ali ne za Specijalnu teoriju relativiteta, niti za Opštu teoriju relativiteta – nagradu je dobio za doprinos otkrivanja zakonitosti fotoelektričnog efekta – pojave da, kada se neki metal obasja dijelom elektromagnetnog spektra veoma kratke talasne dužine (tj. visoke frekvencije), poput UV zraka, dolazi do izbijanja elektrona iz tog metala, što se manifestuje kao iskra. Tu pojavu je primijetio Heinrich Herz još 1887. Einstein je pokazao kako su nositelji svjetlosti mali paketići, „kvanti“ fotona, čime je krunisana teorija o valno-korpuskularnoj prirodi svjetlosti – da svjetlost nije ni čestica ni val, već i jedno i drugo. Novac od Nobelove nagrade, Einstein je prebacio na račun svoje prve supruge, Mileve Marić, za uzdržavanje njihove djece, pogotovo teško bolesnog sina. 
Einsteinova Specijalna teorija relativiteta implicira kako vrijeme i prostor nisu apsolutne, fiksirane veličine, nego su relativni i da na njih ima utjecaj kretanje posmatrača. Vrijeme koje pokazuje sat koji se kreće (hipotetički) brzinom svjetlosti u vakuumu sporije teče od sata koji se ne miče, na Zemlji, što je i eksperimentalno pokazano. Zapravo, naučnici su se nakon Drugog svjetskog rata praktično takmičili da ovo eksperimentalno dokažu. Također, Einsteinovo je „maslo“ procjena da brzina svjetlosti iznosi oko 300 000 000 m/s te naravno, čuveno matematičko demonstriranje ekvivalencije mase i energije.
 

 

Albert Einstein sa lutkom koja ima njegov lik

Ipak, ljudi su zapamtili Einsteina po njegovim revolucionarnim idejama relativiteta, čime je preokrenuta paradigma određenosti koja je do tada suvereno vladala svijetom nauke, još od vremena kada je Newton uspostavio mehaničke zakonitosti svijeta. Einsteinove ideje su teške za shvatiti – dilatacija vremena, četiri dimenzije, gravitacija… ipak, Einstein je znao skovati prigodne aforizme kako bi objasnio svoj način razmišljanja. I u usmenoj i u pismenoj komunikaciji bi dao neki primjer kojim bi pokupio simpatije sugovornika. Mnogi od Einsteinovih citata koje možete naći na Internetu nisu njegovi. I sam Einstein je jedne prilike rekao „Čuvajte se mojih citata koje možete naći na internetu!“. Pa ipak, riječi „Kad čovjek sjedi jedan sat s lijepom djevojkom, to vam se čini kao minuta. Ali neka sjedi jednu minutu na vrućoj peći – to je duže od jednog sata: To je relativnost.“ su zaista njegove.

 

Albert Einstein, illustration by Jelena Kalinić

 Osim niza apokrifnih citata, pogrešno je i mišljenje kako je Einstein bio direktno uključen u Manhattan projekat – Einstein je napisao pismo Rooseveltu – ili još preciznije, Leo Szilárd je napisao pismo, a Einstein bio jedan od potpisnika, u kojem se upozorava da nacistička Njemačka nastoji napraviti atomsko oružje velike razorne moći. To pismo je iniciralo Manhattan projekat.

Osim što im je pismo predsjedniku Rooseveltu bio zajednički posao, Szilárd i Einstein su još nešto radili zajedno – unaprijedili su frižidere. Stvorili su frižider kakav manje-više postoji  i danas – bez dijelova koji se pomjeraju, i patentirali ovaj izum.

 
Također, nije istina da je Albert Einstein kao dijete bio loš matematičar – imao je problema sa razvojem verbalnih vještina, ali ne i sa matematikom. Integrale je razumio prije nego što je napunio 15 godina. Ipak, obično se kaže da je bio loš učenik – vrlo vjerovatno se radi o zabuni zbog toga što je pohađao škole u Švajcarskoj i dobivao ocjene 5 i 6 – koje u Njemačkom obrazovnom sistemu važe kao loše osjene (najviša je 1). Dakle – Einstein bi bio loš učenik – da je pohađao škole u Njemačkoj. U Njemačkoj je pohađao samo prva tri razreda onog što danas smatramo ekvivalentom nižih razreda osnovne škole (od 5. do 8. godine). Nakon putešestvija po Italiji, Einstein je 1895. (sa 16 godina) upisao gimnaziju u Cirihu i maturirao sa lijepim ocjenama.

Albert Einstein je preminuo 18. aprila 1955. u Princetonu, SAD.


Napomena: ovaj tekst je update teksta napisanog 2015.