Ovo je jedna velika tema i zapravo obuhvata odnos nauke, politike, demokratije i društva. Tema- kategorija nastala je tokom rada na seriji članaka koji dotiču opravo ovaj, često zaboravljani odnos.
Nauka nije apolitična. Počevši od toga da za neke projekte nauka često ovisi o politici, do toga da se naučnici trebaju slušati pri donošenju određenih zakona – o okolišu, zaštiti životne sredini, vantjelesnoj oplodnji, abortusu, energetici, genetički modifikovanih organizmima, poljoprivredi, šumarstvu – vidimo kako nauka jednostavno ne može bez politike. Ali, u modernom društvu, u kojem su demokratske vrijednosti postavljene na pijedestal, ni politika ne može bez nauke, kao saveznika i savjetodavca, alegorijski rečeno.
Nauka je jako povezana s demokratijom. Nauka jeste demokratska vrijednost.
Oblast prirodnih nauka, tehnologije, inženjerstva, matematike – STEM (science, technology, engeneering & mathematics), kod nas možemo slobodno nazvati MINT (matematika, inženjerstvo, nauka i tehnologija). MINT kao i oblast humanističkih nauka jesu vrijednosti inherentno (u značenju: fundamentalno, od velike važnosti) povezane s liberalnim demokratijama i dijele s ovim političkim opcijama mnogo toga zajedničkog.
Nauka jača liberalne demokratije, a liberalne demokratije pružaju dovoljno prostora za naučni rad, izričaj, zaštitu od cenzure i autocenzure naučnika i naučne misli, tako i ekonomske preduslove za razvoj nauke i tehnologije.
Jednu liberalnu demokratiju karakterišu izbori između više različitih političkih stranaka, podjela vlasti na različite grane vlasti (izvršna, zakonodavna i sudska), vladavina prava u svakodnevnom životu kao dio otvorenog društva, tržišno gospodarstvo s privatnim vlasništvom i jednaka zaštita ljudskih prava, građanskih prava, građanskih sloboda i političkih sloboda za sve ljude. Liberalne demokratije se oslanjaju na ustav, kodificiran kako bi se razgraničila ovlaštenja vlade i ucrtao društveni ugovor.
MINT/STEM discipline pružaju osnovu za razvoj liberalne demokratije stvaranjem pozitivne vrijednosti. Naravno, ove discipline daju vrijednost i društvima koja se ne zasnivaju na ovom načinu upravljanja – ne možemo primjerice, tek tako zabraniti korištenje naučnih dostignuća u zemljama koje se ne vode principima liberalnih demokratija, znanje i tehnologija se prelijevaju van granica zemalja liberalnih demokratija.
Ovdje je bitan i pojam naučne pismenosti.
Nauka je način spoznaje svijeta. A svijet u kojem mi živimo je veoma ovisan o nauci i tehnologiji. Da bismo bolje navigirali ovim svijetom, potrebno je da znamo ponešto o osnovnim naučnim fenomenima – kako stvari rade, kako se nešto dešava i kako funkcionira naš organizam.
Naučna pismenost podrazumijeva znanje o sadržaju, razumijevanje naučnih praksi i razumijevanje nauke kao društvenog procesa.
Naučna pismenost potiče bolje razumijevanje konteksta situacija i bolje prihvatanje naučnih dostignuća, te čini građane imunijim na dezinformacije i pseudonauku.
Naučna pismenost je važna jer pruža kontekst za rješavanje društvenih problema i zato što se naučno pismeno stanovništvo može bolje nositi sa mnogim problemima i donositi inteligentne i informirane odluke koje će utjecati na kvalitetu njihovih života i života njihove djece. Naučna pismenost pomaže nam razumjeti pitanja na koja svakodnevno nailazimo u vijestima i vladinim raspravama, da razumijemo kako prirodni zakoni nauke utječu na naš život te steći uvid u intelektualnu klimu našeg vremena.
Još jedan važan cilj naučne pismenosti jeste svojevrsna „imunizacija“ građana na pseudonauku, šarlatanstvo, neke opasne (i često skupe) alternativne prakse liječenja te na lažne vijesti iz oblasti zdravstva i nauke.
