Što će nama močvare?
Močvare su često zanemarena staništa. Vode stajaćice privlače komarce te su prošlom vijeku prostojali projekti isušivanja močvara. Ovim se praktično iskorijenila malarija koja je u nekim područjima našeg regiona postojala, ali se nepovratno uništila biološka raznolikost.
Močvare su oaze života, odmorišta za ptice selice i močvarice, bogate su nizom biljnih i životinjskih vrsta, bakterija i algi.
Ova staništa imaju neke važne uloge za nas, pogotovo u eri klimatskih promjena – one upijaju ugljični dioksid i važne su u sprječavanju poplava.
Močvarna sljepoća
Ne, nije riječ o nekoj bolesti koju prenose komarci ili izazivaju paraziti. To je prosto naziv za pojavu da smo mi ljudi slijepi za značaj močvara i da im ne pridajemo onoliko pažnje koliko bismo trebali.
Oko 87% močvarnih staništa u svijetu izgubljeno je u proteklih 300 godina, od čega 1/3 od 1970. Svjetska ,,močvarna sljepoća” danas je neobjašnjiva (i neodbranjiva) s obzirom na ključnu ulogu koju zdrave močvare imaju u ispunjavanju globalnih ciljeva vezano za klimatske promjene, održivi razvoj i biodiverzitet. Gubitak močvara značajno je pridonio ogromnom gubitku populacija različitih vrsta tokom proteklog perioda.
Primjerice, u području Dunava i njegovih glavnih pritoka godina 80% njihovih močvara nestalo u posljednjih 150 godina, a brane su prekinule prirodni protok vode u koritima. Slično je i u mediteranskom slivu – močvare su ugrožene urbanizacijom, požarima, ali i gradnjom malih hidrocentrala koje smanjuju pritok vode u ova područja.
Koliko do jučer, ljudi su smatrali močvare tek ružnim, nepotrebnim područjima, iz kojih dolaze bolesti. Istina, i to moramo priznati, isušivanje močvarnih područja je smanjilo i eradiciralo neke bolesti, recimo, endemsku malariju u Jugoslaviji i to je bio bitan cilj. Ali, močvare nisu samo mjesta gdje stanuju komarci i zato trebamo sačuvati preostale močvare.
Veliki broj ptica selica koristi močvare kao oaze, usputne stanice na svojim putovanjima, a tu su i ptice koje nisu selice. Močvare privlače život.
Kada kažemo močvara, obično mislimo na bare. Ali bare nisu jedina močvarna staništa. Postoje i drugi oblici vlažnih staništa: vlažne livade, tresetišta, travnata močvarna staništa, delte rijeka i mangrove. Čak se u nekim klasifikacijama i koralni grebeni se svrstvaju u vlažna staništa. I da – nisu samo vlažna staništa slatkovodna, ima ih i sa slanom vodom.
Uloga močvara – ekološke usluge
Močvare su mjesta velikog biodiverziteta.
Močvare upijaju ugljični dioksid i tako doprinose borbi protiv klimatskih promjena
Močvare sprječavaju poplave tako što upijaju višak vode.
Močvare su mjesta akumulacije ugljičnog dioksida (CO2 )u obliku biološke materije. One su spužve ugljičnog dioksida, tampon zone koje sprječavaju da još više ugljičnog dioksida dospije u atmosferu.
Biljke koje tu žive, ugrađuju u sebe ugljični dioksid. A ugljični dioksid je upravo ona molekula koja dobrim dijelom doprinosi efektu staklene bašte, odnosno zagrijavanju naše planete i klimatskim promjenama.
Zatim, močvare akumuliraju vodu, i tako predstavljaju branu za poplave, odnosno ovo su mjesta koja kontrolišu poplave i umanjuju njihov intenzitet.
Jednostavno – višak vode od oborina se rasporedi u močvarna područja i tako se smanjuje rizik da se voda prelije i naplavi naselja.
Građenje naselja na močvarnim područjima doprinosi poplavama i razaranjima.
Još jedna stvar vezano za močvare jeste da one služe kao neka vrsta prečišćivaća voda, drenažni sistem. Također, ova područja smanjuju eroziju tla i stabiliziraju obale.
Konvencija o močvarama od međunarodnog značaja, posebno kao stanište ptica močvarica, ili Ramsarska konvencija iz 1971. godine, međunarodni je ugovor stvoren kako bi se kontrolisali globalni problemi u vezi s gubitkom i degradacijom močvarnih staništa.
Primarna svrha ugovora je popis močvara od međunarodnog značaja i promicanje njihove mudre upotrebe, s krajnjim ciljem očuvanja svjetskih močvara. Metode uključuju ograničavanje pristupa većem dijelu močvarnih područja, kao i educiranje javnosti za borbu protiv zablude da su močvare pustoš i nepotrebne.
2. februar se obilježava kao Međunarodni dan močvarnih staništa.
Zahvaljujemo se Almiru Hukiću na ustupljenim fotografijama.
