Šta su to konvencije o zaštiti okoliša? Konvencije koje se fokusiraju na različita pitanja, na primjer klimatske promjene, zaštitu stratosferskog ozonskog omotača, kvalitetu zraka, hemikalije, očuvanje prirode, zaštitu divljih, rijetkih, endemskih vrsta ili zaštitu određenih područja i ekosistema. Konvencije su alati za promicanje saradnje i razvoja međunarodnog ekološkog prava i okvir djelovanja.

Piše: Lidija Karačić

Na planeti Zemlji danas živi blizu 8 milijardi ljudi, što zvuči mnogo. Da mnogo je, sve dok ne pokušamo sagledati i pojmiti sa kojim brojem drugih živih jedinki dijelimo životni prostor. Dok su podaci o broju stanovnika lako dostupni i ljudskom umu potpuno sagledivi, podataka o (makar približnom) broju jedinki biljaka i životinja nema, mislim da ih nikada neće ni biti, niti bi se neko uopće usudio da pokuša napraviti bilo kakvu procjenu. Jedino što sa sigurnošću možemo reći je da je taj broj toliki da ga ljudski mozak gotovo ne bi mogao pojmiti. Ono što znamo je da smo samo jedna jedina vrsta među više od 9 miliona vrsta živih bića koje naseljavaju ovu našu planetu. 8 milijardi ljudi jeste mnogo, ali ni blizu dovoljno da bi polagali pravo i svojatali ovu našu predivnu planetu koja jeste naš dom, ali nije, niti će ikada biti, naše vlasništvo.

Jedan od načina da zaštitimo prirodu, njenu ravnotežu, raznolikost biljnog i životinjskog svijeta i na taj način osiguramo i svoju budućnost, je donošenje i potpisivanje međunarodnih sporazuma, konvencija i protokola o zaštiti prirode, biljnih i životinjskih vrsta, te njihovih staništa. Uvođenje ovih odluka u državni zakon, formiranje akcionih planova, te aktivna implementacija istih ključni su za opstanak živog svijeta, a samim tim i Homo sapiensa, igle u pozamašnom plastu sijena – nas.

Bosna i Hercegovina je potpisnica 14 konvencija, 2 sporazuma i 12 protokola (uključujući i njihove izmjene i dopune).  Potpuni spisak svih sporazuma o zaštiti prirode čija potpisnica je BiH možete naći na stranici Ministarstva vanjske trgovine i ekonomskih odnosa Bosne i Hercegovine pod stavkom „zaštita okoliša“, ili klikom na link ovdje.

CITES (Convention on International Trade in Endangered Species of Wild Fauna and Flora)

Konvencija o međunarodnoj trgovini ugroženim vrstama divljih životinja i biljaka (Washingtonski sporazum o zaštiti vrsta) je međunarodni sporazum kojem je svrha regulirati i nadzirati međunarodnu trgovinu divljim vrstama, te osigurati da ona ne ugrožava opstanak tih vrsta u prirodi. Donesena je 1973. godine u Washingtonu, a na snagu je stupila dvije godine kasnije. Do danas su joj pristupile 84 države svijeta, a jedna od njih je i BiH.

CITES je međunarodni pravni okvir kojim se regulira prekogranični promet i trgovina divljim vrstama i u tu svrhu potpisnice konvencije izdaju uvozna i izvozna dopuštenja/potvrde. CITES također predviđa i sankcije u slučaju kada se prekogranični promet CITES vrstama odvija bez potrebnih dopuštenja.

Ovisno o stupnju ugroženosti, vrste koje podliježu odredbama konvencije podijeljene su u 3 dodatka (Appendixa):

●        Appendix I – Ugrožene vrste čijim je primjercima, uzetim iz divljine, trgovina strogo zabranjena. Osim u slučajevima koji mogu doprinijeti zaštiti i očuvanju dotične vrste.

●        Appendix II – Vrste koje još nisu ugrožene, ali bi to mogle postati, ako se njihovo uzimanje iz prirode i trgovina strogo ne nadzire. Trgovina ovim primjercima je dozvoljena, ali uz ograničenja i sa posebnim dozvolama.

●        Appendix III – Vrste za koje je matična država zatražila međunarodnu pomoć u kontroli trgovine primjercima vrste sa svog teritorija

Konvencijom je zaštićeno preko 35 000 različitih biljnih i životinjskih vrsta, a kompletan spisak vrsta zajedno sa njihovim stupnjem zaštite možete naći na ovom linku.

Ni jedan zakon, ni jedna regulativa, niti zakonski okvir (pa tako ni ovaj) nisu savršeni, niti imuni na pojavu određenih „rupa“, ma koliko oni bili pomno i detaljno razrađeni i promišljeni. Pa je tako ova konvencija, pored svih dobrobiti, sa sobom povukla i vrtoglavo povećanje finansijske vrijednosti CITES vrsta. To se posebno odnosi na već uveliko ugrožene vrste iz Appendixa I, te je potražnja i cijena ovih vrsta na crnom tržištu ogromna, što postavlja dodatne izazove pred države potpisnice.

U teoriji, nadzor nad međunarodnom trgovinom sa više od 35000 biljnih i životinjskih vrsta je odlična stvar, ali u praksi baš zbog tako velikog broja vrsta javljaju se problemi implementacije nadzora: otežana granična kontrola. Da banalizujemo: kako da onaj carinik na graničnom prijelazu zna (nazivom i izgledom) svih 35000 vrsta koje se nalaze na spisku CITES-a? OK, sigurno da nećete neopaženo prevesti lava preko granice, ali u tih 35000 vrsta ima i sitnijih, neprimjetnijih, „običnijih“ primjeraka, posebno iz biljnog svijeta. Tako se kontrola, u praksi, svodi samo na mali broj izdvojenih vrsta na koje se pojedine države fokusiraju i koje je moguće iskontrolisati, a veći dio toga prolazi granicu neopaženo.

Rješenje ovog problema moglo bi biti u formiranju tzv. „negativnog spiska“ umjesto sadašnjeg „pozitivnog“. Pojednostavljeno rečeno: umjesto dosadašnjeg „sve može preko granice osim ovih 35000 vrsta“, negativni spisak bi podrazumijevao princip „ništa ne može preko granice, osim tih-i-tih vrsta“.

BiH je ratificirala CITES 15.12.2008.g. Vijeće ministara je 08.03.2017.g. donijelo odluku o uslovima i načinu implementacije CITES-a u BiH. Ustanove u BiH koje su zadužene za implementaciju su:

  • Ministarstvo vanjske trgovine i ekonomskih odnosa BiH
  • Entitetska ministarstva nadležna za zaštitu okoliša
  • Nadležni odjel vlade Brčko distrikta

Kontrolu na terenu vrše carinska služba, inspekcija nadležna za poslove zaštite prirode, granična veterinarska inspekcija, granična fito-sanitarna inspekcija i policijska služba, i dužne su obavještavati Ministarstvo o pronalasku ili prijavi primjeraka koji mogu biti predmet CITES-a, a naročito o kršenju odredbi ove konvencije. Izvor je na ovom linku.

 

RAMSAR (konvencija o močvarama)

Dugo vremena su se močvarna područja vezala za zarazne bolesti koje prenose insekti, te su zbog toga bila isušivana sa ciljem poboljšanja života i zdravlja ljudi. No, međutim, uloga ovih ekosistema je višestruka: opskrba vodom, zaštita od suša i poplava, oni predstavljaju svojevrsne slivnike ugljičnog dioksida i važni su u borbi protiv klimatskih promjena, bogata biološka raznolikost – uz močvarna područja je vezano više od 40% vrsta biljaka i životinja, a njihova degradacija doprinosi problemu globalnog zagrijavanja.

Izvor: https://euinfo.ba/en/gdje-su-ramsar-podrucja-u-bih-i-zasto-ih-trebamo-ocuvati-2/

U posljednjih 45 godina uništeno je više od jedne trećine močvarnih područja i danas su to najugroženiji ekološki sistemi!

Močvarnim područjima se smatraju: močvare, bare, rijeke, jezera, pojilišta, navodnjena zemljišta, kanali, koraljni grebeni, uzgajališta rakova, ribnjaci…

Ramsarska konvencija nastala je kao plod borbe za zaštitu močvara 02.02.1971.g. u iranskom gradu Ramsaru, a dan usvajanja konvencije proglašen je Međunarodnim danom močvara. Stupila je na snagu u decembru 1975.g. Trenutno su 172 države potpisnice Ramsara.

Svake tri godine predstavnici država potpisnica sastaju se na tzv. COP konferenciji (Conference of the Contracting Parties) gdje se donose odluke i nova rješenja za implementaciju ciljeva Ramsarske konvencije.

Područja zaštićena Ramsarskom konvencijom pokrivaju više od 2 miliona km2 širom svijeta!

Ramsarska konvencija blisko sarađuje i sa drugim internacionalnim organizacijama za konzervaciju prirode (partnerske organizacije), što uveliko olakšava implementaciju konvencije. Internacionalni organizacijski partneri (IOPs – International Organization Partners) su:

  •  Bird Life International
  •  IUCN (International Union for Conversation of Nature)
  •  IWMI (International Water Management Institute)
  •  Wetlands International
  • WWF International (World Wide Fund for Nature)
  • WWT (Wildfowl & Wetlands Trust)

Ove organizacije pomažu rad konvencije pomažući implementaciju, te pružajući finansijsku i tehničku podršku. Rame uz rame sa Ramsarskom konvencijom stoji i čitava mreža drugih organizacija, kao što su UN-ove agencije (UNEP, UNDP, UNESCO…), te veliki broj drugih partnera.

Od 1996.g. dodjeljuje se i Ramsarska nagrada za očuvanje močvarnih područja. Ova nagrada može biti dodijeljena nekoj od vlada država potpisnica, nekoj od nevladinih organizacija ili čak pojedincu koji je imao dovoljno veliki utjecaj na promociju i/ili implementaciju konvencije.

Bosna i Hercegovina ratificirala je Ramsarsku konvenciju 1. marta 1992.g. sa tri ramsarska područja:

  • Park prirode Hutovo blato – mjesto odmora ptica u migraciji
  • Livanjsko polje – stanište velikog broja endemskih vrsta. Ali i pored toga Livanjsko polje još uvijek nije obuhvaćeno ni jednom kategorijom zaštite u BiH.
  • Močvara Bardača – kompleks 11 jezera između rijeka Save i Vrbasa koji je ujedno stanište endemskih vrsta, stanica migratornih ptica, ali i stanište dvije globalno ugrožene vrste ptica. Kao i Livanjsko polje, nije obuhvaćena niti jednom kategorijom zaštite na nivou države.

 

CMS (Convention on the Conservation of Migratory Species of Wild Animals)

CMS ili Bonska konvencija ima za cilj zaštitu migratornih vrsta divljih životinja na cijelom području njihovog rasprostranjenja. Ovo je konvencija u kojoj je ključni faktor što veći broj zemalja potpisnica, s obzirom da implementaciju zaštite migratornih vrsta nije moguće realizirati lokalno, tj. samostalnim angažmanom jedne države.

Životinje koje migriraju na svom putu selidbe suočavaju se sa raznim izazovima i za mnoge prepreke na tom putu odgovoran je, niko drugi, nego čovjek. Da bismo životinjama omogućili da uspješno završe svoje putovanje, potrebna je međusobna suradnja, globalno. Migracija životinja odvija se širom planete Zemlje, zrakom, kopnom i u moru. Mnoge vrste migriraju duž više kontinenata u potrazi za hranom ili zbog razmnožavanja.

Bonska konvencija (CMS) donesena je i potpisana 1979. godine u Bonn-u u tadašnjoj Zapadnoj Njemačkoj i stupa na snagu četiri godine kasnije. Od tada joj je pristupilo 130 država svijeta i države Evropske unije. A BiH je CMS ratificirala 2017. godine. Implementacija uključuje ne samo zakonsku zaštitu ugroženih jedinki, nego i očuvanje i, po potrebi, restauraciju njihovih staništa, te ublažavanje prepreka na njihovim migracijskim putevima. U cilju očuvanja pojedinih migratornih vrsta, države potpisnice sklapaju zasebne međunarodne ugovore. Uz konvenciju postoje dva priloga (Appendix-a):

  • Appendix I – popis ugroženih migratornih vrsta za koje je potrebno suzbiti utjecaje koji ih ugrožavaju. Hvatanje vrsta sa ovog popisa je zabranjeno, osim u iznimnim slučajevima (za potrebe nauke, vještačkog razmnožavanja ili opstanka).
  • Appendix II – popis migratornih vrsta koje trenutno nisu ugrožene, ali bi nedjelovanjem mogle biti u opasnosti, pa njihov status zaštite zahtijeva međunarodni sporazum.

COP (Conference of the Parties) – sastanak predstavnika država uključenih u konvenciju održava se minimum svake tri godine, i tada se donose nove odluke, vrši revizija dotadašnje implementacije i odobravaju nove finansijske regulative. Organizacijska struktura CMS-a je složena, sastoji se od:

  • Stalnog odbora (StC – Standing Committee) koji nadzire implementaciju i budžet, pruža podršku, daje preporuke i ima funkciju administratora na COP-u. Sastoji se od 15 država članica koje se biraju svake 3 godine.
  • Naučnog vijeća (ScC – Scientific Council) koje osigurava sprovođenje naučnih istraživanja koja će poboljšati implementaciju i dati uvid u trenutni status vrsta obuhvaćenih CMS-om. Daje naučne savjete za implementaciju konvencije.
  • Odbora za sjednice (Sessional Committee) koji djeluje u periodu između dva zasijedanja COP-a, a zadužen je za kontrolu implementacije mandata naučnog vijeća.
  • Sekretarijata (Secretariat) koji djeluje kao koordinator CMS-a i stacioniran je na kampusu Ujedinjenih nacija u Bonn-u u Njemačkoj.

Pod zaštitom CMS-a je veliki broj kopnenih i morskih sisara, slijepih miševa, ptica, riba, reptila i jedna vrsta insekta. Migratorne vrste životinja važne su za čovjeka u ekonomskom, zdravstvenom i prehrambenom smislu, te kao kulturno naslijeđe.

Ptice, šišmiši i insekti obavljaju 75% oprašivanja svih svjetskih usjeva, što čini 1/3 svjetske proizvodnje hrane

Šišmiši i ptice su prirodna kontrola biljnih štetočina, što ljudima omogućava smanjenu upotrebu hemikalija prilikom uzgoja prehrambenih biljaka. Na isti način štite i nas, kontrolirajući broj insekata koji prenose zarazne bolesti.

DAKLE: Da bi spriječili bolest, glad i siromaštvo u svijetu, jedna od mnogo stvari koje možemo uraditi je i zaštita ovih životinja!

Bernska konvencija (konvencija o zaštiti evropskih divljih vrsta i njihovih prirodnih staništa)

Ova zakonska regulativa pokriva prirodnu baštinu evropskog kontinenta i nekih država Afrike. Poseban naglasak ove konvencije je na zaštiti ugroženih staništa i osjetljivih vrsta, uključujući i migratorne vrste, tako da se praktično naslanja na CMS (Bonsku konvenciju). Otvorena je za potpis 1979.g. u Bernu, u Švicarskoj, a stupila na snagu 1982.g. Do sada ju je potpisalo 50 evropskih i afričkih država, te države Evropske unije. BiH je Bernsku konvenciju potpisala i ratificirala 2008.g., a stavila na snagu 2009.g.

Države članice se svojim potpisom obavezuju da:

Promoviraju nacionalne politike za očuvanje divljih životinja i biljaka i njihovih prirodnih staništa
Osiguravaju njihovu zaštitu i mjere protiv onečišćenja
Promoviraju edukaciju o potrebi očuvanja ovih vrsta i njihovih staništa
Podstiču istraživanja povezana sa ciljevima konvencije

Organizacijska struktura je slična CMS-u, a sastoji se od:

  • Stalnog odbora (Standing Committee) koji zasjeda svake godine, a čine ga delegacije svih država stranaka
  • Upravnog odbora (Bureau)
  • Sekretarijata (Secretariat) koji je trajno smješten u Strasbourg-u u Francuskoj
  • Stručnih skupina (Groups of Experts) koje su zadužene za različite segmente zaštite

Konvencija ima 4 dodatka (Appendix-a):

  • Appendix I – popis strogo zaštićenih biljnih vrsta
  • Appendix II – popis strogo zaštićenih životinjskih vrsta
  • Appendix III – popis zaštićenih životinjskih vrsta
  • Appendix IV – popis zabranjenih sredstava i metoda ubijanja, hvatanja i drugog iskorištavanja

Bernska konvencija štiti staništa površine 600 000 km2 u 16 država. To je tzv. SMARAGDNA MREŽA (EMERALD NETWORK)

U BiH još uvijek ni jedno prirodno područje nije dio Smaragdne mreže, ali 29 područja se trenutno nalazi na listi kandidata za Smaragdnu mrežu. Neka od tih područja su i kanjoni Rakitnice i Drine, gornji tok Neretve, vodopad Skakavac, pećina Vjetrenica i pećine kod Brčkog, planine Vranica i Vlašić, Livanjsko polje…

Kompletnu listu nominovanih područja u BiH za Smaragdnu mrežu možete naći na ovom linku. Sistem nadgledanja i kontrole implementacije Bernske konvencije ima više aspekata:

●        Sistem obaveznog izvještavanja o načinu implementacije

●        Stručni nadzor sastavljen od ekspertnog tima koji je zadužen za monitoring implementacije

●        Case-File sistem baziran na prigovorima o mogućoj nesprovedbi i ostalim problemima u implementaciji konvencije.

Beskičmenjaci, koji čine 95% životinjskog carstva, nisu bili uključeni ni u kakav vid zaštite sve do donošenja Bernske konvencije!

 

Priroda je bitna i ključna za ljudski život. Zdrav okoliš je izvor hrane, čiste vode i zraka, ali priroda nije tu samo da bi služila čovjeku, ona je također dom i milionima drugih vrsta biljaka i životinja i mi ih jednostavno moramo zaštititi.

 

 

 

 

 

 

Još eseja iz serije “Nauka, politika i demokratija”:

Nauka nije apolitična
Da li je nauka demokratična?
Građanska nauka
Naučna i zdravstvena pismenost
Politizacija nauke

Ostale eseje iz ove grupe potražite pod Kategorijom “Nauka i demokratija”

Ovaj tekst je nastao u sklopu projekta “Političnost nauke, naučnost demokratije”, koji provodi UG “Nauka i svijet”. Podržano grantom Fonda Otvoreno društvo BiH  i European Endowment for Democracy.