U vremenu u kojem se pažnja pretvorila u valutu, a društvene mreže u prostor u kojem svako može biti medij, pitanje odgovornosti influensera više nije pitanje dobrog ukusa nego javnog interesa. Jer influenser danas ne prodaje samo proizvod, nego i povjerenje. A povjerenje publike, posebno mladih ljudi, nosi ogromnu moralnu težinu.
Godinama se o influenserima govorilo ili s podsmijehom ili s divljenjem, rijetko ozbiljno. Međutim, danas je jasno da oni mogu da oblikuju stavove o zdravlju, politici, tijelu, mentalnom zdravlju, roditeljstvu i nauci više nego mnogi tradicionalni mediji.
Danas influenseri, podkasteri, streameri namjerno ili nenamjerno mogu širiti dezinformacije, i to posebno o zdravlju. Postoje i ljudi koji nemaju formalno obrazovanje iz oblasti prirodnih nauka, medicine, zdravstva, farmacije, a preporučuju ovaj ili onaj proizvod, protokol ili čak sami preporučuju suplementaciju, planove prehrane i vježbanja te daju savjete da li se vakcinisati, šta je zdravo, a šta toksično, pa čak i savjete za mentalno zdravlje. Influensing je biznis. I ne mora biti odgovoran. Zato je važno govoriti o tome šta znači odgovoran influensing.
Odgovoran influensing podrazumijeva upućivanje publike na eksperte
Brankica Raković u podcastu Nauka govori izgovara jednu možda najvažniju rečenicu o javnom prostoru danas: „Moj filter je moje dijete.“ Upravo u toj jednostavnoj rečenici nalazi se suština odgovornog prisustva na internetu. Prije svakog posta, saradnje ili viralnog videa trebalo bi postaviti pitanje: hoće li ovo nekome pomoći ili naštetiti? Hoće li moje dijete jednog dana biti ponosno na ono što sam širila ili će se stidjeti?
To podrazumijeva i odbijanje saradnji koje donose novac. Kladionice, duhanska industrija, promocija sumnjivih suplemenata ili preparata za mršavljenje danas su među čestim izvorima prihoda na društvenim mrežama. Raković otvoreno kaže da je odbijala takve kampanje „bez apsolutno ikakve dileme“ i dodaje: „Jednostavno ne postoji novac. Za mene to nije opcija.“
Lakše je širiti paniku o vakcinama nego objašnjavati naučne činjenice. Lakše je prodati „čudotvorni” suplement nego reći ljudima da o svom zdravlju razgovaraju s ljekarom.
Zato je posebno važna druga stvar koju odgovorni influenseri rade: upućuju publiku ekspertima, a ne sebi. „Ja mogu da podijelim svoje iskustvo, ali odakle je meni pravo da kažem nekome drugom šta da koristi“, kaže Raković govoreći o preparatima za anksioznost i suplementima. U vremenu pseudonauke, to je revolucionaran stav.
Internet je prepun ljudi koji bez ikakvih kvalifikacija govore o liječenju raka, hormonalnim terapijama, vakcinama ili mentalnom zdravlju. Problem nije samo u tome što šire netačne informacije, nego što dezinformacije danas imaju profesionalnu produkciju, estetski privlačan format i emocionalnu manipulaciju. Dezinformacija dobije svoj život, okupaju je, obuku je, presvuku je, kostimiraju je i ona nastavlja da živi kao ispravna informacija.
Upravo zato influenser mora imati etiku. Ne samo estetiku.
Dijete nije sadržaj
Posebno je osjetljivo pitanje djece na internetu. Djeca danas odrastaju pod kamerama, u sadržaju koji roditelji često monetizuju bez razmišljanja o dugoročnim posljedicama. Odgovoran influensing znači razumjeti da dijete nije sadržaj. Raković opisuje kako je godinama ograničavala prisustvo svoje kćerke na mrežama i kako danas traži njenu dozvolu za svako pojavljivanje. „Tako nju učim da se ona pita za svoj integritet, za svoje lice“, kaže ona.
To je možda jedna od najvažnijih lekcija digitalne pismenosti: učiti djecu autonomiji, pristanku i granicama u svijetu u kojem se fotografije mogu zloupotrijebiti, a umjetna inteligencija pretvoriti nečije lice u sredstvo nasilja i poniženja.
Odgovoran influensing zato nije sterilna politička korektnost niti „cancel kultura“. To je svijest da javna riječ ima posljedice. Da jedna objava može nekoga ohrabriti da primi HPV vakcinu, ode na pregled ili potraži psihološku pomoć. Ali isto tako može nekoga odvesti u pseudonauku, opasne terapije ili finansijsku i zdravstvenu štetu.
Zato influenseri moraju biti više od prodavača pažnje. Moraju biti ljudi koji razumiju da publika nije samo tržište nego zajednica. A zajednica se ne gradi manipulacijom, nego povjerenjem, znanjem i odgovornošću. Kada pratite influnsere, razmislite dva puta da li ćete poslušati neki savjet. Proguglajte ekspertizu te osobe koja vam ga daje,da li ima stručnost potrebnu za tu vrstu savjeta.
Na šta obratiti pažnju u sadržajima na društvenim mrežama
Kako, onda, prepoznati odgovornog i kredibilnog influensera? Prije svega, po tome da li zna granice vlastite ekspertize. Ako osoba bez medicinskog, nutricionističkog ili psihološkog obrazovanja prodaje savjete o suplementima, hormonima, liječenju, dijetama, mentalnom zdravlju ili treningu, i još ih dodatno naplaćuje, to bi trebalo biti ozbiljno upozorenje.
Posebno ako se predstavlja kao neko ko „zna bolje od doktora“. Uvijek kada ste u iskušenju da poslušate savjet nekoga ko nema stručno obrazovanje iz oblasi za koju daje savjete, zapitajte sebe – da li biste nekom takvom dali da vam operiše srce?
Važan alarm je i stalno nipodaštavanje struke kroz fraze poput „diplome danas ništa ne znače“, „slušaj sebe, ne stručnjake“ ili „farmaceutska industrija skriva istinu“, „farmaceutska industrija i medicina te žele bolesnog“ ili narativi koji podstiču nepovjerenje u vakcine.
Odgovorni influenseri konsultuju eksperte i upućuju publiku na relevantne izvore; ne grade autoritet na teorijama zavjere i nepovjerenju prema nauci. Treba obratiti pažnju i na to da li neko prodaje „tajne formule uspjeha“: kurseve kako postati „alfa muškarac“, „ženstvena žena“, kako se obogatiti preko brzih investicija bez rizika. Takvi profili često funkcionišu po istom principu manipulacije nesigurnostima, strahovima i željom ljudi za brzim rješenjima.
Dodatni znakovi upozorenja su agresivna dramatizacija sadržaja, stalno izazivanje sukoba radi pregleda, promovisanje „čudotvornih“ proizvoda bez jasnih dokaza, odbijanje kritike i brisanje legitimnih pitanja publike.
Kredibilan influenser će priznati kada nešto ne zna, ispraviti grešku ako pogriješi. Na kraju, možda je najvažnije postaviti jednostavno pitanje: da li ova osoba pokušava da me informiše ili da manipuliše mojim emocijama kako bi mi nešto prodala?
Cijeli podkast s Brankicom raković je dostupan na Youtube.
Ovaj članak je izrađen u okviru projekta Evropske unije „Podizanje svijesti i znanja o naučnoj pismenosti u BiH”. Njegov sadržaj isključiva je odgovornost autora i ne odražava nužno stavove Evropske unije.
