Annie J. Easey je Afroamerikanka koja se bavila se matematkom i radila na izgradnji NASA-inih raketa.
Annie je rođena 23. aprila 1933. u Alabami. Biti Afroamerikanac i živjeti u ovo vrijeme na Jugu, značilo je da ste pod zakonom segregacije, Jim Crow zakonom, koji je prije svega postojao kako bi se crna populacija SAD spriječila da glasa. Mogućnosti za afroameričku djecu su bile ograničene – školovanje je bilo podijeljeno tako da su bijela djeca išla u posebne škole, crna u posebne i obično ne baš tako dobre škole. Mala Annie je željela postati medicinska sestra i to, kao i podrška njene majke, dovele su je do karijere u nauci.
Annie je prvo diplomirala farmaciju na Univerzitetu Xavier. Zatim se preselila u Cleevland i imala je namjeru nastaviti sa studijem farmacije, ali se taj studjski program ugasio. Zato je prešla na studij matematike.
Preko novina je saznala da postoje dvije bliznakinje koje su radile za National Advisory Committee for Aeronautics (NACA) kao “živi kompjuteri”. NACA se bavila i projektovanjem i razvojem raketa koje će ići u svemir. Ovaj projekat je zametak onoga što će ubrzo postati NASA i trebaće mnogo radnika i naučnika te će ova institucija otvoriti svoja vrata i ženama i Afroamerikancima. Onog trenutka kada je SSSR lansirao Sputnjika, počinje frenetična trka u ovoj agenciji i svaka ruka i pamet su postali dobrodošli – iako su se neki morali boriti više da bi bili prepoznati.
Ovdje su naročito bile važne rakete – proizvesti raketu koja će moći odnijeti satelite u Zemljinu orbitu, koja će nositi druge svemirske projekte – bilo je prioritet. 1958. počinje i projekat Centaur, s ciljem razvoja raketa za svemir, i jedan od možda najvažnijih projekata u ranim danima NASA-a. Annien rad će biti važan i za izradu sonde Cassini, koja je lansirana na raketi koja je bla zasnovana na Centauru.
Međutim, 1970-tih, NASA se malo više vraća na Zemlju i zemaljske projekte. Naime, nastupila je energetska kriza i naučnici su morala raditi na razvoju i unapređenju pogona za stvaranje energije. Easley je napravila značajne stvari na polju razvoja ovakvih postrojenja i baterija te kreirala kompjuterski program koji mjeri solarne vjetrove. Njen rad na baterijama je osnova za današnja hibridna vozila.
Također, bila je veoma angažovana i na polju borbe za ljudska prava i njeni intervjui su važna svjedočenja o stanju ljudskih prava u SAD polovinom prošlog vijeka. Također je radila kao tutor sa djecu iz neprivilegovanih porodica u svoje slobodno vrijeme.
Ovaj tekst je nastao uz podršku Ambasade Sjedinjenih Američkih Država u BiH u okviru projekta “U.S. Scientists Who Changed the World” i zahvaljujemo se Ambasadi SAD.