Prije nekog vremena sam objavila dvije dezinformacije, na svojim profilima i samo ih pustila da vidim šta će se dogoditi. I ono što se dogodilo nije nimalo dobro.

Počeću sa lakšim i manje bolnim primjerom: lažni Šekspir. Tekst uz Šekspirovu sliku je glasio:

“WILLIAM SHAKESPEARE 1564-1616

Uvijek se osjećam sretno, znate li zašto? Jer ja od nikoga ništa ne očekujem; čekanje uvijek boli. Život je kratak. Volite svoj život. Budite sretni. Smiješite se.
Prije nego što govorite … Slušajte
Prije nego što napišete … Razmislite
Prije nego što kritizirate … Pogledajte sebe
Prije nego što povrijedite … Osjetite
Prije nego što mrzite … Volite
Prije nego što odustanete …. Pokušajte
Prije nego što umreš … Živi!”

 

Ovaj tekst kruži već godinama kao oblik motivirajućih slatkih i nadahnutiih postova… samo što nije Šekspir. Poruke su lijepe… samo što nije Šekspir. Ovo nije Šekspirov stil i svaki poznavalac ovog pisca će vam to reći. Uz ovaj prevod je podijeljen i engleski original teksta i ništa nema veze sa Šekspirovim stvaralaštvom. Ni riječi, ni stil, ni metrika, a kod Šekspira je karakterističan taj jambski pentametar.

Nisam jednom vidjela da ovaj tekst dijele različiti motivacioni govornici, sportisti i ini. Pri tome, iste osobe nerijetko dijele stvarne Šekspirove stihove, poput “A rose by any other name would smell as sweet” kao Rumijeve. Nedostatak znanja o Šekspiru sam po sebi nije grijeh, ali je loše kada osobu koja to podijeli upozorite i ona i dalje neće da obriše post ili prizna da je pogriješila. Ovo govori koliko malo svi, a naročito influenseri provjeravaju kredibilnost, tačnost i izvor onoga što podijele i računaju da niko od njihove publike to neće uraditi ili da im neće biti čudno. Samo je jedna osoba na mom postu skrenula pažnju da ovo nije Šekspir. PolitiFact je uradio debunk ove dezinformacije.

Dezinformacije mogu dolaziti i u simpatičnim oblicima za koje nam je teško povjerovati da čine štetu. A šteta je to da se navikavamo na lažan sadržaj i da postajemo lijeni za provjeravanje informacija.

A sada mnogo gora stvar: AI prababa Manda.

Jedna priča o jednoj učiteljici koja je ubijena u Drugom svjetskom ratu, i čija je slika stavljana na mreže nagnala me je da čekiram da li je ta žena stvarno postojala i da li je to njena slika, jer je slika bila čudno lijepa, lijepa žena, prilično čista fotografija u pozi koja nije baš bila karakteristična za način fotografisanja 40-tih godina. Ispostavilo se da se radilo o stvarnoj osobi, da je slika stvarne žene, i to upravo osobe o kojoj je riječ, Tatjane Ercegović, ali je vjerovatno AI tehnologijom ili na neki drugi način fotografija nadograđena, pikselizirana, alternirana. No niko nije postavljao to pitanje u originalnom postu. Kao da nikome ništa nije bilo off.

Zbog ovoga sam odlučila napraviti fejk priču i fejk fotografiju – priču dovoljno kratku da se ljudi ne smaraju čitanjem, sliku dovoljno ubjedljivu da liči na staru fotografiju ali dovoljno generičnu da bude off. Kreirano pomoću ChatGPT, a treba znati da LLM-ovi daju uglavnom generične rezultate, čak i kada ozbiljno i detaljno promptate, ostane nešto od starih materijala. Zapravo nedavno se pokazalo da AI “vrti” neki osnovni stock kliše slika i zapravo je kreativnost vrlo upitna. Sami AI modeli specifično kreirani za generiranje slika poput DALL-E, Midjourney, Ideogram, Stable diffusion, Leonardo, Higgsfield, Loveart. Oni mogu postići zavidne rezultate… mada je i tu nekako “na isti kalup”. Jasno, slika ovisi i o davatelju prompta i njegovoj/njenoj kreativnosti te poznavanju umjetničkih formi, što može ublažiti ovaj “na kalup efekat” AI. I da – jasno mi je da je i ljudsko stvaralaštvo zasnovano na prethodnim uzorima.

Vratimo se na prababu Mandu.

Evo je:

Opis uz sliku: Ovo je moja prababa Manda Keča. Podigla je ustanak NOB u Hrvatskoj. Još prije Jasenovca i Jadovna jurišala je u Suvaji na ustaše vilama i lopatom braneći unučad. Poslije se pridružila partizanima i bila na Desentu na Drvar.…

Dakle, ako je ova žena imala unuke u Drugom svjetskom ratu, to znači da je bar imala pedesetak godina. Fotografija je mogla nastati ranije, nije sporno, pa izgleda kao relativno mlada žena. Ali to znači da je fotografija morala nastati nekih dvadesetih, najkasnije tridesetih godina. Lokacija je seoska Lika i sad vi zamislite koliko je tim ljudima u to doba bilo usput i jednostavno da se slikaju. Tada su se slikali uglavnom svi članovi porodice na jednoj fotografiji i obukli bi najljepše što su imali. Slikali su se en face, gledajući objektiv, vrlo je rijetko bilo da se slika tri četvrtine lica, mada ima i tih slučajeva, posebno poznatih osoba (primjer: portret Friedricha Engelsa). Sem ovih off-ova, fotografija, iako izgleda staro, čudno je dobro očuvana.

Ova slika mora paliti nekoliko red flag alarma ali nije.

Evo konačnih zaključaka nakon ovog mog eksperimenta, za koji se nadam da će mi moji prijatelji i rodbina oprostiti:

  1. Moji prijatelji na FB-u su uglavnom lijeve, antifašističke orijentacije, ali su skloni pristranosti koja im zasljepljuje zdrav razum, i što mi je predivno – vjeruju mi. istinski, kao osobi koja je kredibilna i ne dijeli dezinformacije. Hvala im na tome, ali ubuduće fektčekirajte i mene. A mnogo mi je drago što imam takve prijatelje. Molim da mi oproste što sam ovo uradila.
  2. Ljudi imaju potrebu za pričom i pričanjem i herojski narativi ih lože ili trigeruju. “Na hiljadu raznih jezika, u najraznoličnijim uslovima života, iz veka u vek, od drevnih patrijarhalnih pričanja u kolibama, pored vatre, pa sve do dela modernih pripovedača koja izlaze u ovom trenutku iz izdavačkih kuća u velikim svetskim centrima, ispreda se priča o sudbini čovekovoj koju bez kraja i prekida pričaju ljudi ljudima. Način i oblici toga pričanja menjaju se sa vremenom i prilikama, ali potreba za pričom i pričanjem ostaje, a priča teče dalje i pričanju kraja nema.” – Ivo Andrić.
  3. Slično je na Ig – isti antifašistički bubble, dakle, dobro sam očistila svoj krug i da bih se izložila drugačijim ideologijama, moram namjenski posjećivati desničarske, libertarijanske, randijanske i konzervativne grupe i stranice.
  4. X – ex Twitter je potpuno nerelevantna scena i mreža na kojoj, ako niste verified user i ne plaćate špic-namet Musku, nemate vidljivost. Ako još koristite ovu mrežu, napustite je jer trošite resurse.
  5. Opasnost dezinformativnih sadržaja leži ne samo u tome što ljudi neće prepoznati dezinformacije ili posvetiti vrijeme analizi, nego što neće vjerovati čak ni istinitim i vjerodostojnim sadržajima (što ja rizikujem ovim eksperimentom).
  6. Threads, Meta-ina verzija X je stjecište narcisa, pažnjokurvi, dezinformacija i desničara, pravih pravcatih fašista. Naravno, ni oni ne provjeravaju činjenice i ne fektčekiraju sadržaj, nego svoj otrov jedva čekaju proliti. Ovo su samo neki od komentara koje je ovaj post dobio na Threads a imao je preko 2700 reakcija i 506 komentara, 12 dijeljenja i 2 reposta. Nikada niti jedan sadržaj ovdje nije postigao toliki domet. Ni sadržaji na Instagramu. Količina fašizma, ustaštva i mizoginije nije za one sa slabim želucem. Ti ljudi su među vama – susjeda koja savija sarmu, kolega s posla koji otplaćuje ratu kredita za stan. I u anonimnosti i udaljenosti profila na društvenim mrežama bljuju otrov. O tome je govorila Hannah Arendt kada je govorila o banalnosti zla.