Trendovi poput „kako si izgledao 90-tih”, „izazov 90-te” ili „2016 vs 2026” djeluju bezazleno i nostalgično, ali nose ozbiljne rizike za privatnost i sigurnost. Kada objavite fotografije iz različitih perioda života, zapravo dajete vrijedan skup podataka besplatno – ne samo o tome kako izgledate, već i kako se vaše lice mijenjalo kroz vrijeme. Takve serije slika posebno su korisne za treniranje sistema za prepoznavanje lica, jer algoritmi bolje uče kada imaju više varijacija iste osobe (različite godine, frizure, osvjetljenje, uglovi). Isto tako, ove slike omogućavaju AI ne samo da se trenira da prepoznaje vaše lice, nego i da može izrađivati sve bolje slike drugih lica, izmišljenih lica, kako stare. To smo isto radili i kada smo htjeli da vidimo kako bismo izgledali kao Viking, robot, ili da stavimo naše lice umjesto nekog filmskog junaka u scenu iz filma.
Te fotografije mogu završiti izvan vaše kontrole. Platforme na kojima ih objavljujete često imaju široke uslove korištenja koji dopuštaju analizu i obradu sadržaja. Uz to, slike se lako preuzimaju, kopiraju i dalje dijele bez vašeg znanja. Jednom kada su online, praktično je nemoguće potpuno ih ukloniti. Nažalost, ovo je većini nas teško jer već sad imamo dosta fotografija koje stoje na našim profilima. Prva ja. I ne samo na profilima društvenih mreža – ako ste imalo javna ličnost, vaše slike i videi su dostupni. Ne možete tek tako zabraniti ljudima da vas slikaju i da dajete izjave i intervjue bez slike. Postoji i slikanje na događajima a tu možete tražiti da vas ne slikaju i ne objavljuju fotke. Oni koji organiziraju događaje bi trebali tražiti saglasnost za slikanje i objavljivanje i omogućiti da oni koji to ne žele na odjeći imaju vidljivo istaknut znak da ne žele, kako ih službeni fotografi ne bi uslikali.
Znam neke osobe koje uspješno izbjegavaju da objave svoje slike, bar one koje su jasne – ako objave to je samo neki dio lica, nešto nejasno.
Postoji i rizik od zloupotrebe identiteta. Kombinacija starijih i novijih fotografija može pomoći u kreiranju uvjerljivih lažnih profila ili čak u razvoju tzv. deepfake sadržaja. Što je više dostupnih slika, to je lakše generisati realistične imitacije tvog lica. U ekstremnijim slučajevima, to može dovesti do prevare, manipulacije ili narušavanja reputacije.
Osim toga, fotografije često sadrže skrivene podatke (metadata), poput lokacije ili datuma nastanka, što dodatno otkriva informacije o vašem kretanju i navikama. Kada se sve to spoji, neko može rekonstruisati prilično detaljan profil o vama.
Zbog svega ovoga, važno je razmisliti prije učestvovanja u viralnim izazovima. Nije problem samo u jednoj slici, već u obrascu i količini podataka koje nesvjesno dijelimo. Oprez i kontrola nad vlastitim digitalnim tragom danas su jednako važni kao i zaštita ličnih dokumenata u stvarnom svijetu.
