Umjetna inteligencija u EU više nije bez pravila: kako se AI Act reflektira na Zapadni Balkan?

Umjetna inteligencija već odavno zna napisati tekst, napraviti fotografiju i imitirati nečiji glas. Sada je dobila i nešto manje glamurozno – evropski pravilnik. EU pokušava odlučiti gdje završava korisna tehnologija, a počinje ozbiljan rizik. I ta se rasprava, sviđalo se to nama ili ne, tiče i Bosne i Hercegovine.

Evropski akt o umjetnoj inteligenciji (AI Act) bi mogao promijeniti način na koji se umjetna inteligencija razvija, koristi i nadzire širom Evrope, ali njegov uticaj neće stati na granicama Evropske unije. Za zemlje Zapadnog Balkana on je istovremeno izazov i prilika: kompanijama može biti uslov za pristup evropskom tržištu, a institucijama podsticaj da uvedu jasnija pravila, zaštite građane i izgrade kapacitete za odgovornu upotrebu AI-ja.

AI Act prvi je sveobuhvatni zakon koji uređuje razvoj i upotrebu umjetne inteligencije. Zasniva se na nivou rizika: najopasniji sistemi su zabranjeni, dok za visokorizične važe stroga pravila. Od 2. augusta 2026. primjenjuju se i nova pravila o transparentnosti, uključujući označavanje određenih sadržaja generisanih AI-jem. No, šta znači ovaj dokument, kako za EU članice, tako i za zemlje – kandidatkinje?

AI Act pokušava napraviti određenu diferencijaciju prema riziku i ne tretira svaki AI sistem na isti način. To je ispravan pristup. Osim toga, zakon predviđa i regulatorne sandboxes, upravo kako bi se inovatorima omogućilo da razvijaju i testiraju AI u kontrolisanom okruženju. Sandboxes, odnosno AI pješčanici, predstavljaju   kontrolisana okruženja u kojima kompanije i istraživači mogu razvijati i testirati AI sisteme uz nadzor regulatora, prije nego što ih puste u stvarnu upotrebu.

Recimo, Social scoring je jedan od izričito zabranjenih oblika upotrebe AI prema EU AI Actu i spada u kategoriju „neprihvatljivog rizika“. Član 5. Uredbe izričito zabranjuje određene AI sisteme za socijalno bodovanje. Social scoring je praksa kada se nekoj osobi dodjeljuje društveni rejting, odnosno daje ocjena pouzdanosti na osnovi toga što umjetna inteligencija prikuplja, prat i povezuje infromacije o toj osobi, ocjena utiče na to kako će se prema toj osobi postupati.

AI Act donosi stroža pravila za tehnologiju, ali i nove izazove

„Moramo biti realni i očekivati tehnološka kompanija može zaposliti čitave timove pravnika, compliance stručnjaka i inženjera koji će pratiti AI Act. Mala kompanija ili istraživački tim to često ne može. I tu postoji opasnost da trošak usklađivanja postane svojevrsna ulazna barijera na tržište“, za platformu Nauka govori kaže dr. Nasir Muftić docent na Pravnom fakultetu Univerziteta u Sarajevu, stručnjak za pravne aspekte umjetne inteligencije.

„Zato bih rekao da najveća opasnost nije u tome što će AI Act direktno zabraniti inovacije, nego da će povećati cijenu inoviranja do te mjere da će neke kompanije odustati prije nego što uopšte dođu do tržišta. S druge strane, ne bih prihvatio argument da zbog toga regulaciju treba oslabiti. Ako je alternativa tržište na kojem kompanija može razviti sistem koji nosi ozbiljan rizik za građane, onda je to previsoka cijena inovacije. Dakle, pitanje nije da li treba regulisati AI, nego kako regulisati AI proporcionalno riziku i kapacitetu subjekta koji tu regulaciju treba primijeniti. Tu će, po mom mišljenju, implementacija biti jednako važna kao i sam tekst AI Acta“, objasnio je Muftić.

Kao jednu od temeljnih i značajnih vrijednosti AI Acta, Muftić vidi činjenicu da je prvi put na sistemskom nivou uspostavljen princip da nije svaki AI isti i da regulatorni odgovor mora zavisiti od rizika koji konkretna upotreba AI-ja proizvodi.

„To je mnogo važnije od pojedinačnih zabrana ili obaveza. AI Act pokušava napraviti pomak sa pitanja ‘da li je ovo AI?’ na pitanje ‘šta ovaj AI radi, kakav rizik proizvodi i ko treba da snosi odgovornost?'“.

No, on kaže kako je posljedica te ambicije ujedno i jedna od mana AI Acta jer se stvara izuzetna kompleksnost sistema.

„Imamo različite kategorije AI sistema, različite uloge osoba koji učestvuju u kreiranju i korištenju AI i različite nivoe nadzora. A tehnologija se istovremeno mijenja brže nego što se mijenja zakon. Ne očekujem da će AI Act ostati isti zakon narednih deset ili petnaest godina. On bi se mogao pokazati kao neka vrsta regulatorne infrastrukture koja će se morati kontinuirano prilagođavati. Već danas vidimo koliko je to važno. Evropska komisija je ove godine donijela detaljne smjernice za transparentnost prema članu 50 kako bi objasnila šta se tačno smatra AI-generisanim sadržajem, deepfakeom i tekstom od javnog interesa“, dodao je Muftić.

Predviđa kako se dugoročni uspjeh AI Acta neće se mjeriti time da li će tekst Uredbe ostati nepromijenjen nego da li će uspjeti uspostaviti kulturu odgovornog razvoja i korištenja AI-ja, a istovremeno ostaviti dovoljno prostora da se pravila prilagođavaju tehnologiji.

Od deepfakeova do visokorizičnih sistema

AI Act uvodi i potrebu označavanje AI sadržaja. Ovdje se neminovno stvara i pitanje kako i koji sadržaj prema ovom dokumentu označavati kao AI generisan te da li na Zapadnom Balkanu moramo označavati takav sadržaj?

Muftić ističe kako AI Act ne uvodi pravilo prema kojem svaki tekst, fotografija ili drugi sadržaj koji je nastao uz pomoć AI-ja mora imati veliku oznaku „napravila umjetna inteligencija“.

„Član 50. pravi razliku između obaveza providera i obaveza onoga ko AI koristi. Kada provider generativnog AI sistema proizvodi sintetički tekst, audio, sliku ili video, on mora omogućiti da se taj sadržaj označi na način koji je tehnički čitljiv mašinama i koji omogućava detekciju da je sadržaj generisan ili manipulisan AI-jem, koliko je to tehnički izvodljivo. Za krajnjeg korisnika postoje dodatna i uža pravila“, ističe Muftić.

Najjasniji primjer ovoga su deepfake sadržaji. Deepfake sadržaji su lažne fotografije, videozapisi ili audio-snimci napravljeni pomoću umjetne inteligencije tako da izgledaju ili zvuče kao da je stvarna osoba nešto rekla ili uradila, iako se to zapravo nije dogodilo. AI može, na primjer, zamijeniti nečije lice, imitirati glas ili generisati potpuno izmišljenu scenu.

„Ako neko koristi AI da napravi ili manipuliše slikom, videom ili zvukom tako da predstavlja deepfake, taj sadržaj mora biti označen kao umjetno generisan ili manipulisan. Kod umjetničkog, satiričnog ili fikcionalnog sadržaja pravilo je nešto blaže, pa informacija mora biti data na način koji ne uništava umjetnički ili kreativni karakter djela. Tu je i pitanje AI-generisanog teksta. Tu AI Act ne kaže da svaki tekst napisan uz pomoć AI mora biti označen. Obaveza se odnosi na AI-generisani ili manipulisani tekst koji je objavljen s ciljem informisanja javnosti o pitanjima od javnog interesa, i to ako nije prošao ljudsku reviziju ili uredničku kontrolu koja uključuje odgovornost za objavljivanje. To je, recimo, veoma važno za novinarstvo, političku komunikaciju i javne institucije“, objasnio je Muftić.

Evropska pravila o AI-ju mijenjaju i digitalni prostor Zapadnog Balkana

AI Act se ne primjenjuje automatski na sve subjekte u Bosni i Hercegovini. Njegova primarna teritorijalna logika vezana je za EU tržište i određene situacije u kojima se AI sistem koristi ili njegov output koristi u Uniji. Član 2, međutim, ima i ekstrateritorijalni element, pa određene obaveze mogu zahvatiti subjekte iz trećih država kada je njihov AI output namijenjen korištenju u EU.

„Postoje dva važna razloga zbog kojih je ovo pitanje za Zapadni Balkan ipak veoma relevantno. Prvi je Briselski efekt, gdje će neke kompanije samoinicijativno primjenjivati EU standarde i van njene teritorije. Drugi je evropske integracije, zbog čega je vjerovatno da će principi AI Acta postati relevantni i kroz domaće zakonodavstvo, ili im barem neće biti suprotni“, istakao je Muftić.

Kako ističe Maida Čulahović, koordinatorica za javne politike u Udruženju građana „Zašto ne?“, AI Act je za zemlje Zapadnog Balkana relevantan i prije formalnog članstva, prije svega zbog njihove ekonomske i tehnološke povezanosti s evropskim tržištem. Kompanije iz regiona koje razvijaju AI sisteme i plasiraju ih na tržište EU morat će ispunjavati zahtjeve evropske regulative bez obzira na to gdje imaju sjedište. Za dio kompanija iz regiona usklađenost s AI Actom zato neće biti samo regulatorno pitanje, već i pitanje pristupa evropskom tržištu, konkurentnosti i saradnje s evropskim partnerima.

I ona ističe kako možemo očekivati i „briselski efekat“.

„Kako veliki pružaoci AI sistema budu svoje proizvode i poslovne prakse prilagođavali evropskim zahtjevima, za očekivati je da će se barem dio tih standarda prenijeti i izvan granica EU. Evropski standardi će, dakle, u region dolaziti različitim kanalima i prije nego što postanu formalna regulatorna obaveza. Međutim, važno je da zemlje Zapadnog Balkana AI Act ne posmatraju samo kroz prizmu zahtjeva u okviru evropskih integracija i usklađivanje sa AI Actom svakako predstavlja priliku da se uspostave jasni standardi za razvoj i korištenje umjetne inteligencije, zasnovani prije svega na principima transparentnosti, odgovornosti, nediskriminacije i zaštite osnovnih prava“, kazala je Čulahović.

Cilj, međutim, ne bi trebao biti samo donošenje regulative, već uspostavljanje funkcionalnog okvira za njeno provođenje. Zemlje regiona trebale bi razviti nacionalne AI strategije koje će utvrditi prioritete, nadležnosti i odgovornosti institucija, ali i predvidjeti resurse i razvoj ekspertize potrebne za primjenu novih pravila.

Potreba za mapiranjem korištenja umjetne inteligencije te razvojem smjernica

„Već u fazi pripreme za usklađivanje BiH bi trebala mapirati gdje i u koje svrhe se AI sistemi koriste, posebno u javnom sektoru i oblastima u kojima njihova primjena može imati značajne posljedice po građane. Paralelno s tim, potrebno je procijeniti koje će institucije imati ulogu u budućem nadzoru, kojim kapacitetima već raspolažu i šta im nedostaje. To podrazumijeva planiranje novih stručnih radnih mjesta, kontinuiranu edukaciju i razvoj tehničkih kapaciteta, efikasnu međuinstitucionalnu koordinaciju, ali i saradnju s akademskom zajednicom, civilnim društvom i privatnim sektorom“, dodala je Čulahović.

Pored zakonskih rješenja, potrebno je razvijati i praktične smjernice i etičke kodekse za odgovornu upotrebu AI-ja, posebno u javnom sektoru i drugim osjetljivim oblastima.

„Također je potrebna snažnija regionalna saradnja kako bi zemlje Zapadnog Balkana mogle razmjenjivati iskustva i ekspertizu, usklađivati pristupe i zajednički razvijati kapacitete za primjenu sve složenijeg evropskog digitalnog regulatornog okvira. Istovremeno, region bi mnogo ranije trebao biti uključen u relevantne evropske regulatorne mreže, mehanizme saradnje i procese razmjene znanja. Na taj način usklađivanje s AI Actom ne bi počelo tek formalnim preuzimanjem evropskih pravila, već postepenom izgradnjom kapaciteta potrebnih za njihovu stvarnu i efikasnu primjenu“, zaključila je Čulahović.

Napomena: Naslovna ilustracija je kreirana uz pomoć GAI.

Još: AI Act, DSA, DMA i GDPR