Želim da vam ispričam priču o Lynn Conway, naučnici, informatičarki koja je dala neizmjeran doprinos razvoju društva, uprkos stalnoj stigmatizaciji.
Moderni kompjuterski procesori, zasnovani na tehnologiji VLSI – very large scale integration, kada bi mogli govoriti, bili bi na svom postojanju zahvalni Lynn Conway. Ona je pionir stvaranja mikročipova, a njena knjiga Introduction to VLSI Systems, koju je napisala u koautorstvu s Carverom Meadom s CALTECH, te njen rad 70-tih pri Xerox Palo Alto Research Center (PARC) danas se smatraju začetkom tehnologije koja nam je donijela mikroprocesore i memorijske čipove.

Naslonjena na rad Jacka Kilbyja, izum tranzistora Johna Bardeena Waltera Brattaina i Williama Shockleya te MOS tranzistora Mohameda Atalla i Dawona Kahnga, Conway je pružila osnovu za dizajn silikonskih čipova i cijelu jednu revoluciju u razvoju ljudskog društva koja je krenula s tim izumima. Danas teorijske osnove na kojima se zasniva ovaj informatički preokret zovemo Mead-Conway revolucija. Mikročipovi ovog dizajna stvorili su najmoćnije PC uređaje tog vremena i utrli put stvaranju još efikasnijih kompjutera.

Lynn je rođena 2. januara 1938. u White Plaines, New York. Još kao dijete bila je zainteresirana za nauku i njena ljubav prema nauci je počela s astronomijom, te je čak napravila jedan teleskop. Rođena kao dječak, od rane dobi je osjećala rodnu disforiju, nezadovoljstvo svojim rodnim identitetom.
1955. upisuje MIT, ali odustaje, zbog depresije izazvane neuspješnim pokušajem promjene spola. Klima u medicinskoj zajednici tada nije bila naklonjena ovim promjenama, a ni stepen naučnog saznanja da bi se mogla izvršiti promjena spola nije bio dovoljan. Nakon nekog vremena, Lynn se vraća studiju, ovaj put na Columbia University, gdje diplomira 1962.
Vrlo brzo nakon diplomiranja je regrutuje IBM na projektu stvaranja superkompjutera i počinje raditi za njihov Advance Computing Systems Project (ACS).
Negdje u to doba saznaje i za rad njemačko-američkog endokrinologa i seksologa Harryja Benjamina na polju tranzicije spola i terapiji transeksualnih žena te da je promjena spola postala moguća. Benjaminova knjiga iz 1966. godine, The Transsexual Phenomenon, seminalan je rad na ovom polju. Ovo je vrijeme kada se Lynn bori s teškom depresijom izazvanom rodnom disforijom te na kraju odlučuje kontaktirati dr. Benjamina i odlučuje se za terapiju.
U to vrijeme Lynn je, kao muškarac, bila/bio oženjen i otac dvoje djece. Nakon tranzicije joj je uskraćeno viđanje djece. 1968. IBM otpušta Conway zbog intencije promjene pola. U IBM su bili šokirani ovom njenom odlukom jer se u to doba transeksualnost vezivala isključivo za muškarce koji su imitirali žene ili su radili kao prostitutke. U ovom procesu tranzicije, Lynn je bila potpuno sama – izgubila je karijeru, profesionalnu reputaciju, ali i prijatelje i porodicu. Morala je stvoriti nove prijatelje i ponovo mukotrpno raditi kako bi se dokazala.
Kad je završila tranziciju, uzima novo ime. Karijeru je započela sve iznova kao nisko plaćeni programer bez prošlosti. Njeno prilagođavanje svojoj novoj ulozi u potpunosti je bilo u suprotnosti s užasnim predviđanjima rukovoditelja IBM-a, njenih prijatelja i porodice, koji su je napustili.
Međutim, Lynn je postala sretna i puna nade nakon transformacije, da joj ništa nije bilo teško, nije imala depresiju i to se vidjelo na njenoj karijeri. Radeći za niz kompanija 1971. godine zaposlila se  u Memorexu da bi je 1973. zaposlio Xerox-ov uzbudljiv novi istraživački centar Palo Alto, baš u trenutku kad se i formirao.
Do 1978. godine, samo 10 godina nakon tranzicije spola, Lynn je već bila imala međunarodnu slavu u svom polju zbog VLSI inovacija. Na MIT je počela da predaje prvi kurs o VLSI sistemima.
U roku od dvije godine, univerziteti širom svijeta usvojili njenu knjigu za slične kurseve. Ministarstvo odbrane pokrenulo je veliki novi program za sponzoriranje istraživanja  – sve to a da niko nije grebao po njenoj prošlosti. Jednostavno, nikoga to nije zanimalo. Ali, Conway je faktički 30 godina živjela krijući se, iz straha da opet ne izgubi karijeru i građanska prava. Samo su njeni najbliži prijatelji znali šta je sve prošla. Nevjerovatno da je osoba koja se nije imala ničega stidjeti morala živjeti sa stidom i u strahu.
Zapravo, tek kada su 1999. istoričari informatike počeli kopati po njenom radu u IBM, pa su otkrili kako je jedan tako vrstan informatičar naprosto nestao sa scene, otkriveno je i ko je Lynn Conway te šta je prošla. U početku, Conway je bila uplašena, a onda je shvatila da su se vremena nešto promijenila i da je sada ono što je uradila, njen identitet i postojanje – prihvatljivo.
Prije nego će se penzionisati, Lynn Conway je saznala da će priča o njezinu ranom radu u IBM-u uskoro biti otkrivena u publikaciji koja se priprema. Conway je počela tiho izlaziti kao trans žena 1999. Conway je koristila svoju osobnu web stranicu kako bi ispričala svoju priču vlastitim riječima, a 2000. godine Scientific American i Los Angeles Times objavili su njenu priču.
I to je trenutak kada se prihvata još jedne velike životne uloge – uloge aktiviste za prava transrodnih osoba, osoba koje imaju rodnu disforiju i osoba koje su prošle terapiju promjene spola. Premda je svijet postao manje neprijateljski prema ovim osobama, česti su bili slučajevi odbacivanja od strane porodice, ekskomuniciranja, gubljenja posla… Ona je svojim aktivizmom dala nadu transrodnim mladima i pokrenula procese koji će dovesti do boljeg razumijevanja ovog stanja i dijaloga porodice s osobama koje su transrodne, umjesto odbacivanja i zgražavanja.
Ona je mnogo učinila za to da se na transrodnost ne gleda kao na neku otužnu i komičnu pojavu nad kojom se treba zgražavati i koje se treba stidjeti, nego na nešto drugačiju emanaciju roda, rijetku, ali prirodnu pojavu.
Ovaj tekst je nastao uz podršku Ambasade Sjedinjenih Američkih Država u BiH u okviru projekta “U.S. Scientists Who Changed the World” i zahvaljujemo se Ambasadi SAD.