Psilocibin je halucinogena organska tvar koja prirodno postoji u preko 200 vrsta gljiva koje su poznate pod skupnim nazivom „psilocibinske gljive“. Danas se sve više i više raspravlja o potencijalnom učinku psilocibina u terapiji određenih oblike depresije, pogotovo onih oblika koji su rezistetni na do sada dozvoljene antidepresive.

Illustration above by Oliver Hibert; source, Johns Hopkins Health Review

Istorija psilocibina

Najveću količinu ove tvari u sebi imaju gljive iz roda Psylocybe, ali postoje i drugi srodni rodovi gljiva. Na muralima iz područja Alžira koji potječu iz perioda 9000 godina p.n.e. postoje prikazi ovih gljiva, koje su se zapravo koristile u obredne svrhe.

Ipak, možda je najraširenije obredno korištenje psilocibinskih gljiva bilo u području Centralne i Južne Amerike, među plemenima Maja i Asteka te drugih indijanskih plemena ovog područja. Nakon dolaska katoličkih misionara, u doba širenja katoličanstva na ovom području, uživanje halucinogenih gljiva i drugih psihoaktivnih supstanci je bilo zabranjeno kao pagansko, međutim, starosjedioci su uspjevali naći načine kako da u tajnosti očuvaju ovu tradiciju.

 
Psilocybe aztecorum
 

Naučnog istraživanja efekata psilocibina nije bilo sve do 60-tih godina prošlog vijeka, kada je naučni tim Timothyja Learyja sa Univerziteta Harvard počeo proučavanje ove tvari na dobrovoljcima. Naime, pokazalo se da su ovi efekti vrlo varijabilni te da zavise o mnogo faktora, primjerice o dozi i okolini u kojoj je psilocibin dat. Ovi efekti variraju od euforije, sinestezije, radosti, halucinacija, sve do pojave anksioznosti, depresije i letargije

Istraživanja efekata psilocibina

Jedno od prvih istraživanja mogućnosti primjene psilocibina u terapiji depresije sprovedeno je 2016. na londonskom Imperial College i to na maloj kohorti od 12 ljudi.

Radilo se o 12 dobrovoljaca koji su imali depresiju jako dugo vremena, u prosjeku 17.8 godina i kod kojih je zabilježen oblik depresije otporan na terapiju selektivnim inhibitorima ponovne pohrane serotonina (SSRI terapija antidepresivima). Sedmicu dana nakon primanja jedne oralne doze psilocibina, kod ovih pacijenata je zabilježeno značajno poboljšanje stanja. Nakon tri mjeseca terapije, njih 5 je bilo u potpunoj remisiji.

Psilocybe serbica, poznata i kao Psilocybe arcana, Psilocybe bohemica, Psilocybe moravica, image soruce: Roberto – This image is Image Number 110792 at Mushroom Observer, a source for mycological images., CC BY-SA 3.0, https://commons.wikimedia.org/w/index.php?curid=14643358

 

U istraživanju neuronaučnika i biologa Rolanda Griffithsa sa Johns Hopkins School of Medicine, 80% pacijenata je izvijestilo o signifikatnom poboljšanju stanja i redukciji depresije nakon 6 mjeseci kontrolisane terapije psilocibinom.

 

Međutim, ova supstanca se nalazi na A-listi zabranjenih supstanci u većini zemalja, što otežava put ove tvari do testiranja na većim grupama i ulazak u kliničku praksu. Istraživanja psilocibina teže dobijaju grantove i duže čekaju odobrenja.

Psilocibin nije jedina psihotropna tvar koja se istražuje kao potencijalni lijek za mentalne bolesti – LSD i MDMA su se također pokazali potencijalno efikasnim kod liječenja nekih ozbiljnih stanja i bolesti, poput postraumatskog sindroma i jakih glavobolja. Otkrivaju se i novi efekti ketamina kao antidepresiva.

Još nije posve jasan mehanizam djelovanja psilocibina na ponašanje i naročito na depresiju, ali su snimci magnetnom rezonancom (MRI) pokazali kako dolazi do smanjenja protoka krvi u nekim dijelovima mozga, pogotovo amigdalama – malim bademolikim strukturama u mozgu koje igraju važnu ulogu u emotivnom odgovoru.

 
Istraživanje koje je ovo pokazalo rađeno je također na maloj grupi od 20 ljudi koji su pokazivali simptome kliničke depresije rezistentne na SSRI, a objavljeno je 2017. u Scientific Reports.
 
Rezultati do sada najvećeg ispitivanje psilocibina iz 2021. također nude zanimljive podatke. Američka zdravstvena kompanija COMPASS Pathways objavila je u saopštenju za javnost od 9. novembra 2021. podatke (koji u tom trenutku nisu objavljeni u nekom recenziranom časopisu) iz randomizirane, kontrolisane, dvostruko slijepe studije u kojoj su proučavane 233 osobe s depresijom otpornom na liječenje. Njima je davan psilocibin uz psihološku podršku posebno educiranih terapeuta. Gotovo 30% ljudi koji su primili najveću dozu u studiji, 25 miligrama, bilo je u remisiji 3 sedmice nakon liječenja, u poređenju s oko 8% onih koji su primili 1 miligram, što je tako niska doza da djeluje kao placebo. Više od jedne četvrtine ljudi u grupi koja je primala 25 miligrama je bilo u remisiji i 3 mjeseca nakon liječenja.

Budućnost istraživanja halucinogenih i psihotropnih tvari, pa i psilocibina, na depresiju i mentalne bolesti, još je neizvjesna. Vrlo je teško ubijediti one koji daju grantove da bi trebalo pokušati sa ovim istraživanjima na većim grupama jer su ove tvari tabuizirane.

 

Tekst je prvobitno objavljen na Glas Amerike.