Menstruacija je biološki proces koji se pojavljuje u pubertetu kod djevojčica, s prvom menstruacijom (menarha), a završava menopauzom. To je fiziološki događaj u kojem materica odbacuje unutrašni sloj – endometrij, koji služi kao „priprema“ za oplođenu jajnu ćeliju, ukoliko ne dođe do oplodnje. Međutim, menstruacija i mensturalni ciklus nisu samo pitanja biologije, nego su važni i zdravstveni te socioekonomski aspekti jer troškovi menstrualnih potrepština opterećuju lični i obiteljski budžet, a mnoge žene imaju ozbiljne zdravstvene probleme zbog kojih izostaju iz škole, s posla i zbog čega one moraju odvojiti vrijeme i finansijska sredstva za liječenje.

Do sada u BiH nije bilo mnogo istraživanja menstrualnog siromaštva i stigme vezane za menstruaciju, osim istraživanja iz 2022. koje je proveo Sarajevski otvoreni centar (SOC) na području sarajevske opštine Stari grad pod nazivom „Menstrualno siromaštvo i upravljanje menstrualnom higijenom: analiza stanja u Općini Stari Grad Sarajevo”.

Jedno novije istraživanje, objavljeno sredinom marta 2024. fokusiralo se na situaciju vezanu za socio-ekonomske aspekte menstruacije na nekoliko bh. visokoškolskih ustanova. U okviru MENGA (eng. Menstrual and Gender Action) projekta objavljeno je prvo istraživanje provedeno na javnim univerzitetima u BiH s ciljem mapiranja percepcije i stavova studentica i nastavnica u BiH o menstruaciji. Rezultati istraživanja su objavljeni polovinom marta.

Uzorak je obuhvatio 699 studentica i 127 nastavnica, ponajviše s Univerziteta Sarajevo i Univerziteta u Tuzli, ali su učestvovale i studentice i nastavnice sa Sveučilišta u Mostaru, Univerziteta „Džemal Bijedić“, Univerziteta u Bihaću, Banjaluci, Zenici i Istočnom Sarajevu. Autorice istraživanja su Zilka Spahić Šiljak, Jasna Kovačević, Ana Vujković Šakanović, Nejra Džananović i Ivana Kulić. Istraživanje je objavila TPO fondacija, a kompletno istraživanje pod nazivom „Koliko košta i koliko boli? Društveno dekodiranje menstruacije na univerzitetima u Bosni i Hercegovini“ se može naći na ovom linku.

Ključna pitanja kojima su se istraživačice bavile u ovom istraživanju su:

  • razumijevanje i društveno kodiranje menstruacije u bosanskohercegovačkom društvu što se reflektira kroz stigmu, sram i nelagodu,
  • prisutnost tema o menstrualnom i općenito o reproduktivnom zdravlju na univerzitetima,
  • izbjegavanje određenih poslova I aktivnosti tokom menstruacije uključujući i posjete vjerskim obredima i objektima?
  • poznavanje menstrualnih proizvoda te koliko je to povezano sa predrasudama i sujevjerjem o menstruaciji
  • vrste menstrualnih proizvoda koje koriste studentice i nastavnice,
  • senzibilnost ljekara i medicinskog osoblja za popratne bolne simptome menstruacije,
  • uvjeti za menstrualnu higijenu na univerzitetima,
  • stavovi o besplatnim menstrualnim potrepštinama,
  • povezanost visine prihoda domaćinstva i ličnih prihodi studentica i nastavnica i menstrualnog siromaštva.

Neke od stvari do kojih je došlo ovo istraživanje su:

  • Trećina studentica nema dostupan sapun na fakultetu, dok više od trećine nema dostupan toaletni papir, a preko polovine anketiranih studentica nema dostupnu toplu tekuću vodu u toaletima na fakultetima.
  • Djevojčice osjećaju da se trebaju skrivati i da to nije nešto o čemu treba javno govoriti, posebno ne pred ocem i muškim članovima porodice.
  • Čak 58,51 % studentica u ovom istraživanju navodi da skriva menstrualne potrepštine kada ide u toalet, da ih nitko ne vidi što je podudarno postotku nastavnica koje, također, skrivaju menstrualne potrepštine kada idu u toalet (62,20 %).
  • Stid se svjesno i nesvjesno prenosi na nove generacije, pa studentice navode da osjećaju nelagodu kada kupuju higijenske uloške te zbog toga refleksivno provjeravaju da li ih muškarci gledaju.
  • Nastavnice i studentice nerado govore da imaju menstruaciju da ih se ne bi okarakterisalo kao nervozne i nestabilne.
  • 55,12% studentica i 60,09% nastavnica misli da se ne smije kupati kada se ima menstruacija.

 

Ovo istraživanje predstavlja doprinos diskursu o menstruaciji, menstrualnom siromaštvu i politikama javnog budžetiranja koje veoma često zanemaruje potrebe ženske populacije bosanskohercegovačkog društva. Za portal Nauka govori o istraživanju i njegovim ključnim rezultatima govorila je dr. Zilka Spahić Šiljak, doktorica nauka iz oblasti rodnih studija, istraživačica tema roda, religije, politike, feminizma, ljudskih prava, kao i izgradnje mira.

 

Nauka govori: Kako je MENGA istraživanje doprinijelo razumijevanju percepcije i stavova studentica i nastavnica u BiH o menstruaciji?

Spahić Šiljak: MENGA istraživanje je pokazalo kakve percepcije i stavovi studentica i nastavnica na osam javnih univerziteta u BiH imaju o menstruaciji, koliko je ova tema još uvijek tabu, koliko boli i košta menstruacija i simbolički i finansijski.

Nauka govori: Kako se definira menstrualno siromaštvo prema rezultatima MENGA istraživanja, i kako se manifestira u životima ispitanica? Koliko je ono izraženo u BiH?

Spahić Šiljak: U ovom istraživanju, menstrualno siromaštvo je definirano kao nemo­gućnost pristupa ili ograničen pristup menstru­alnim proizvodima, obrazovanju o menstrualnoj higijeni i adekvatnim higijenskim uvjetima na univerzitetima. Pored sociokulturnih aspekata, menstrualno siromaštvo ima ekonomske uzročnike, ali i posljedice. Studentice se često suočavaju s ograničenim ličnim budžetom što stvara probleme u adekvatnom pristupu menstrualnim potrepštinama, pri čemu cijena postaje odlučujući faktor odabira uložaka iako postoji osviještenost o kvalitetnijim opcijama.

Nauka govori: Kakvu ulogu majke imaju u primarnoj socijalizaciji u vezi s menstruacijom, prema nalazima istraživanja?

Spahić Šiljak: Majke imaju vrlo važnu ulogu u socijalizaciji općenito i vrlo je važno da budu informirane i da imaju svijest o tome da o menstruaciji treba razgovarati otvoreno i bez predrasuda. Nažalost, većina ispitanica je potvrdila da su s majkama vrlo malo razgovarale o menstruaciji i osim elementarnih uputa kako koristiti menstrualne uloške, druge informacije nisu dobile. Naprotiv, majke su najčešće prvi filter kroz koji su ispitanice doživljavale menstruaciju kao nešto što treba skrivati i čega se treba sramiti posebno pred muškarcima.

Društvo različito kodira menstruaciju kroz primarnu socijalizaciju – majke, sekundarnu – nastav­nice i one mogu biti agensi podrške i informiranosti, ali i osobe koje utvrđuju stereotipe o sramu i potre­bi skrivanja menstruacije.

Nauka govori: Koje su najčešće vrste stigme i tabua povezanih s menstruacijom identificirane među studenticama i nastavnicama u BiH?

Spahić Šiljak: Najviše tabua i stigme je vezano za strah ispitanica da jednog dana neko ne primijeti da imaju menstruaciju. 37,80% nastavnica i 54,36% studetnica strahuje da jednog dana neko ne primjeti da imaju menstruaciju. Pravila i granice su jasno postavlje­ne za tijela i načine na koje se o njima može i smije govoriti u javnom prostoru, a da se ne narušava na­metnuti red. Žene uče kako sakriti menstrualni proces, slijedeći različita pravila, svjesno i nesvjesno. Društveno kodiranje menstruacije diktira da je žena skriva iz straha da bude označena kao neuravnotežena i manje racionalna. Žene stoga skrivaju bolove i neraspoloženje da ne bi bilo protumačeno kao psihološki ili racionalni nedostatak. Zato žene nastoje učiniti menstruaciju nevidljivom da ne bi narušile društveni poredak prema kojem se u tijela žena upisuju kodovi ljepote, mladolikosti, poželjnih proporcija i dr.

Čak 58,51 % studentica u ovom istraživanju navodi da skriva menstrualne potrepštine kada ide u toalet, da ih nitko ne vidi što je podudarno postotku nastavnica koje, također, skrivaju menstrualne potrepštine kada idu u toalet (62,20 %).

Nauka govori: Kako ekonomski faktori utječu na dostupnost menstrualnih potrepština, posebno među studenticama s nižim prihodima? Kako se to odražava na dobrobit djevojaka, koje su posljedice menstrualnog siromaštva?

Spahić Šiljak: Socio-ekonomski status obitelji i/ili vlastitih primanja ako su studentice zasposlene su ključni, jer uveliko određuju granice siromaštva. Obitelji koje imaju dvije ili više žena a ukupna primanja ne prelaze 1000 ili 1500 KM će imati poteškoće da izdvoje sredstva za menstrualne potrepštine koje se ne odnose samo na uloške ili tampone, već i na higijenski veš, sredstva za pranje i sredstva za bolove.

Zbog toga su studentice govorile o tome da koriste pamučne perive krpe koje onda ne mijenjaju satima dok su na nastavi, jer ne postoje adekvatni higijensku uvjeti za to na univerzitetima. Često moraju posuditi uložak jer ga ne mogu priuštiti.

Nauka govori: Kako bi besplatne menstrualne potrepštine na univerzitetima doprinijele rješavanju problema menstrualnog siromaštva i stigme u društvu?

Spahić Šiljak: Ako bi se osiguralo svim studenticama da imaju besplatne higijenske potrepštine i adekvatne higijenske uvjete na fakultetima to bi im pomoglo ne samo finansijski već i zdravstveno i simbolički da ne moraju brinuti i odsustvovati s nastave ako nemaju dostupna higijenska sredstva. Smanjenje troškova u polju menstrualnog i reproduktivnog zdravlja uveliko je potreba studentica, ali nastavnice su spremne podržati ovu inicijativu u korist studentica.

 

Nauka govori: Koje su preporuke MENGA istraživanja za univerzitete i politike javnog budžetiranja u Bosni i Hercegovini kako bi se poboljšali uvjeti vezani za menstruaciju i gender pitanja? Posebno je bitno javno budžetiranje, jer vidimo da, kako u BiH postoji ista stopa PDV-a za sve proizvode, menstrualni proizvodi podliježu istom PDV-u kao i neka druga roba. U drugim državama, menstrualni proizvodi imaju čak PDV kao na luksuzne proizvode. Da li je realno očekivati ukidanje PDV-a na menstrualne potrepštine i kakvi su stavovi ispitanica o toj mogućnosti?

Spahić Šiljak: Zbog složenosti političkog i ekonomskog sistema u Bosni i Hercegovini, pojedine ispitanice ne vjeruju u mogućnost smanjenja ili ukidanja PDV-a na menstrualne proizvode. Ispitanice prije vjeruju u inicijativu dostupnosti besplatnih menstrualnih proizvoda na fakultetima, nego u opciju smanjenja tj. uvođenja diferencirane stope poreza i/ili ukidanja poreza na menstrualne proizvode.

Među preporukama ovog istraživanja smo predložile direktne i indirektne. Direktne su usmjerene na smanjenje ili ukidanje poreza na menstrualne proizvode. Smanjiti stope poreza na higijenske potrepštine na 5% ili ukinuti porez na ovaj tip proizvoda i integriranje tema reproduktivnog zdravlja u redovne kurikulume osnovnih i srednjih škola.

Indirektne mjere su usmjerene na uvođenje automata na fakultetima sa menstrualnim proizvodima na kojima se mogu kupiti ovi proizvodi po znatno nižim cijenama i to se može napraviti u suradnji sa kompanijama koje posluju kao društveno odgovorne. Pored toga, treba raditi na edukaciji roditelja, medicinskog osoblja u tome koristiti medije. Na kraju koristiti i društvene medije da se kroz takve kanale osiguraju ključne informacije i podrška za žene u vezi sa pitanjima menstruacije i reproduktivnog zdravlja.

Nauka govori: Šta je to rozi porez i koliko je prisutan u BiH?

Spahić Šiljak: Rozi porez u engleskom jeziku poznat kao pink tax je jedna vrsta dodatnog poreza koji žene moraju platiti na proizvode koji su im „neophodni“ kao što su higijenske potrepštine. Dakle, žene ne biraju već moraju kupovati takve proizvode i to u prosjeku 30-35 godina života svaki mjesec. Rozi porez ili kako ga još nazivaju skriveni porez je koncipiran tako da se ženama dodatno naplaćuju proizvodi i usluge koje koriste samo žene. U usporedbi sa sličnim proizvodima namijenjenim muškarcima proizvodi za žene i koji uglavnom imaju rozu boju ili se simbolički smještaju u set rozih proizvoda u prosjeku su skuplji. Na taj način ženama se nameću nepravedni standardi cijena.

Nauka govori: Koje stvari, podatke do kojih ste došli u istraživanju, smatrate najviše razočaravajućim? Počevši od stanja WC-a na fakultetima koji ne pružaju dobre uslove studenticama da zamijene uložak preko cijene ovih proizvoda koja često nije opravdana do stigme oko menstruacije. Šta je Vama najviše zapelo za oko?

Spahić Šiljak: Najviše nas je iznenadilo to što mlade djevojke koje imaju univerzitetsko obrazovanje imaju toliko predrasuda i sujevjerja u vezi sa menstruacijom. Naime, nismo očekivali da u univerzitetskoj zajednici koja bi trebala predstavljati elitu društva i dalje postoje brojni stereotipi i stigma u vezi sa ovim temama. Sociološki gledano, nastavnice i studentice istovremeno oblikuju društvo kroz obrazovanje i predstavljaju refleksiju tog društva. Dakle, one su produkt društva koje još uvijek nije razgradilo stereotipe o menstruaciji i reproduktivnom zdravlju te koje žensko tijelo i seksualnost i dalje doživljava kao nešto čega se treba sramiti.

Najveće iznenađenje je ipak podatak da se žene ne kupaju tokom menstruacije, a razlozi za to su opadanje kose, i druge navodne zdravstvene poteškoće. Polovina ispitanica (55,12 %) navodi da postoje osobe koje se ne kupaju tokom menstruacije u njihovoj okolini, što je vjerovanje vezano za menstruaciju koje predstavlja i higijenski problem.

Pored toga, prisutna su vjerovanja i sujevjerja o menstruaciji kao nečemu što je prljavo i što ima magijske moći pa se može zloupotrijebiti. Također je iznenađujuće da s obzirom da se većina ispitanica izjašnjava vjernicama da su upravo vjernice više sklone sujevjerju nego druge žene koje nisu vjernice.

Sujevjerje o menstruaciji je povezano sa socioekonomskim statusom pa su studentice koje žive u domaćinstvima s niskim prihodom od 500 do 1500 KM sklonije praznovjerju o menstruaciji u odnosu na one koje žive u domaćinstvima sa prihodima preko 2500 KM.

 

Ovaj članak je nastao uz podršku: