Aspartam je nenutritivni zaslađivač. Nije uvjerljivo povezan s bilo kakvim ozbiljnim nuspojavama ili zdravstvenim problemima, ali ljudi s određenim stanjima, poput fenilketonurije trebali bi biti oprezni.

  • Svrstavanje aspartama u potencijalnile kancerogene ne znači i da on uzrokuje rak, on je sada u istoj grupi kao ukiseljeno povrće, aloja i ginkgo biloba, nećete vjerovati.
  • Aspartam ne može mijenjati genetički kod, DNK. Ne postoji niti jedan dokaz za to.

Već nekoliko godina vlada hemofobična histerija oko nekoliko tvari – a najviše na listi su karmin-crveno (E120), natrijum glutaminat – pojačivač okusa i vještački zaslađivač aspartam, uz neizbježni glifozat.

Svjetska zdravstvena organizacija (SZO/WHO) je u julu 2023. objavila procjenu umjetnog zaslađivača aspartama. U procjeni je ova tvar svrstana u klasu potencijalnih karcinogena, ali iz WHO naglašavaju kako su dokazi za to ograničeni. Prije tog saopštenja, mnogo je senzacionalističkih naslova i interpretacija usmjerenih na širenje panike i straha pušteno u javnost i danima su se provlačile vijesti te najave oko aspartama u kojima se tumačilo da ova tvar izaziva rak, a postoje čak i tvrdnje da „mijenja genetički kod”.

Da se razumijemo – u ovom tekstu i na ovoj stranici niko nikad neće reći da možete i trebate uzimati aspartam „lopatom”. Međutim, to što je jedna organizacija unutar SZO/WHO donijela zaključak da je aspartam mogući kancerogen ne znači da ćete od jedne kole ili dijetetskog jogurta zaslađenog aspartamom dobiti rak. Ne znači ni da ćete dobiti rak ako popijete litre dijetalnog pića i kilograme drugih proizvoda koji sadrže aspartam u toku života.
Ova stranica i tekst ne potiču prekomjernu konzumaciju proizvoda s aspartamom, ali vam od preporučenih doza neće biti ništa – a pogotovo vam se neće promijeniti genetički kod.

Ovo je osnovna poruka, a nastavite čitati ako želite razumjeti bolje.

Šta je aspartam?

Aspartam je vještački zasađivač koji se široko koristi u prehrambenoj industriji od 1980-ih, uključujući dijetalne napitke, jogurte, slatkiše i bezalkoholna pića. Ova tvar je oko 200 puta slađa od konzumnog šećera. Po meni, ima neugodnu slatkoću koja nekad ima gorak after-taste.

Radi se o vrlo jednostavnoj molekuli u kojoj su dvije aminokiseline (to su molekule koje grade proteine) spojene. Pošto se sastoji od samo dvije aminokiseline, takvu molekulu zovemo dipeptid. U suštini, to je kao isječak iz nekog proteina.

Aspartam čine dvije prirodne aminokiseline, L-asparaginska kiselina i L-fenilalanin. Inače ovo L ispred naziva aminokiseline označava njenu formu – ove aminokiseline u našem tijelu (i drugim organizmima) su takozvane „lijeve” – L. Budući da su aminokiseline osnovni gradivni blokovi svakog proteina u svakom organizmu na ovoj planeti, ove dvije aminokiseline konzumiramo redovito kad god jedemo bilo koju biljku ili životinju. Asparaginska kiselina i fenilalanin nisu neobične ili jedinstvene aminokiseline, one su, zapravo, prilično česte. Dakle, zapravo se ne radi o ničemu „umjetnom”, „hemijskom”.

Naš organizam tretira sve aminokiseline na isti način, bez obzira da li dolaze iz ribe, bifteka, soje, graha. Naše tijelo proteine razbija u manje lance i na kraju na aminokiseline i onda te aminokiseline ili ugrađuje u druge proteine ili metabolizira kao što metabolizira L-triptofan od kojeg nastane melatonin, hormon spavanja.

Sam šećer saharoza spada u jednu drugu klasu jedinjenja, u ugljikohidrate. Razlika je u tome što od saharoze dobijamo energiju, a od aspartama – pa ne baš. Drugim riječima – unosom šećera debljamo, a unosom aspartama baš i ne. A slatko je. I zato se koristi u dijetalnim proizvodima i naročito proizvodima za dijabetičare jer ovim pacijentima aspartam ne povećava nivo glukoze u krvi i ne dovodi ih u rizik.

Kada se aspartam unese u naš organizam, on se hidrolizira (razgrađuje se pomoću molekula vode) u svoje sastavne komponente — aspartat (sol asparaginske kiseline), fenilalanin i metanol i to tako da nastanu gotovo jednake količine prve dvije molekule i nešto malo metanola. Aspartam nije pronađen u krvotoku jer se tako brzo hidrolizira u crijevima, a probavni sistem apsorbira samo sastavne komponente. Vjerovatno ne postoje transportni mehanizmi koji mogu prenijeti aspartam iz crijeva u krvotok. Ovo je vrlo bitno da razumijemo – aspartam ne kola po našem organizmu. Znamo da neka jedinjenja imaju različita svojstva od atoma i molekula od kojih su sastavljeni (recimo kuhinjska so sadrži dva izuzetno otrovna elementa, a sama nije toksična kao oni), i ukoliko se pridržavamo dnevnog unosa soli, nećemo imati probleme. A aspartam se praktično odmah raspada u našem organizmu. Da su njegove komponente toksične, pa niko na planeti ne bi bio živ i zdrav.

Najopasniji nusporodukt ovog raspadanja bi bio metanol, ali u količinama u kojima nastaje ovdje je zanemarljiv. Moramo znati da metanol nastaje u svakom trenutku u našem organizmu, i da nas ne truje.

Evo malo činjenica: limenka bezalkoholnog pića od 330 mL zaslađena s 550 mg/L aspartama teoretski stvara 18,3 mg metanola, otprilike 0,26 mg/kg u osobi od 70 kg. Za poređenje, čaša soka od paradajza od 220 ml stvara približno 47 mg metanola ili 0,67 mg/kg tjelesne težine kod osobe od 70 kg.

Metanol proizveden metabolizmom aspartama se apsorbira i brzo pretvara u formaldehid, a zatim potpuno oksidira u mravlju kiselinu. Malo je vjerojatno da metanol iz aspartama predstavlja sigurnosni problem. Štaviše, metanol se ne skladišti u tijelu, metabolizira se i potom izlučuje. Jedini način da metanol ima toksični efekat jest da se unese toliko velika količina da se privremeno ne može ukloniti iz krvotoka i uzrokuje štetu.

Odakle zbrka?

Svjetska zdravstvena organizacija (SZO/WHO) je slala mješovite, dvosmislene, umjesto jasnih, poruke o tome uzrokuje li aspartam rak. Međunarodna agencija za istraživanje raka (International Agency for Research on Cancer – IARC), polu-autonomna organizacija unutar SZO-a, želi kategorizirati aspartam kao potencijalni kancerogen. IARC je i prije svrstavao neke tvari u potencijalno kancerogene čime je ovo tijelo izazivalo paniku među građanima, ali i dobijalo kritike. Po IARC-u mi ne bismo ništa smjeli skoro pojesti ili popiti. A ne zaboravimo – alkoholna pića i pušenje imaju više veze s nastankom raka nego aspartam. Procesirano meso također. Iskreno, viršla je daleko nezdravija. A više se pravi histerije oko aspartama nego oko viršli.

Aspartam omogućuje pretilim osobama da smanje unos kalorija, a dijabetičarima da regulišu glukozu u krvi. Obje stvari smanjuju rizik od smrti i komplikacija.

S druge strane, drugi stručni odbor SZO-a, Zajednička organizacija za hranu i poljoprivredu/Stručni odbor SZO-a za prehrambene aditive (Joint Food and Agriculture Organisation/WHO Expert Committee on Food Additives – JECFA), razmotrio je dokaze o štetnosti i stvarnu razinu rizika, te su rekli da nema razloga za promjenu smjernica. Navode da prosječan čovjek može sigurno konzumirati čak i do 14 limenki dijetalnog pića dnevno. I američka FDA (Federal Drug Administration) je tog stajališta kao i Evropska agencija za sigurnost hrane

Prema saopštenju iz SZO/WHO, ova dva tijela su provela nezavisne, ali komplementarne preglede dokaza kako bi procijenili potencijalnu kancerogenu opasnost i druge zdravstvene rizike povezane s konzumacijom aspartama. Ovo je bio prvi put da je IARC procijenio aspartam i treći put za JECFA.

IARC je klasificirao aspartam kao potencijalno kancerogen za ljude (grupa 2B) na temelju ograničenih dokaza za rak kod ljudi. Grupa 2B obuhvata i neke vrste ukiseljenog povrća, aloe veru, meso, ekstrakt ginkgo biloba, ali i humani papiloma virus i DDT.

Klasifikacija 2B znači da postoje ograničeni dokazi da ova tvar može izazvati rak, ali da je aspartam i dalje siguran za ljudsku upotrebu.

Postoji još nekoliko IARC grupa. Grupa 1 su sigurno karcinogenične tvari za ljude, grupa 2a su vjerovatno (probably) karcinogenične, 2B su možda karcinogenične (possible, neadekvatni dokazi na ljudima i životinjama), 3 su tvari za koje još nije određeno jesu li karcinogenične (nedostatak dokaza), a 4 su vjerovatno nekancerogene:

 

Ovaj birokratski jezik zbunjuje ljude, plaši, a IARC se baš i ne trudi da ga objasni, kao da su institucija sama sebi dovoljna, a ne u službi živih ljudi. Velika je razlika između „vjerovatno“ i „možda“.

JECFA je zaključila da procijenjeni podaci ne ukazuju da postoji dovoljan razlog za promjenu prethodno utvrđenog prihvatljivog dnevnog unosa aspartama od 0-40 miligrama po kilogramu tjelesne težine. Odbor je stoga ponovno potvrdio da je sigurno konzumirati ovu supstancu unutar tog ograničenja.

Odrasla osoba teška 70 kg bi trebala dnevno konzumirati 9-14 limenki dijetalnog bezalkoholnog pića koja sadrži 200 ili 300 mg aspartama kako bi premašila prihvatljivi dnevni unos, pod pretpostavkom da nema drugog unosa iz drugih izvora hrane.

Međutim, aspartam nije siguran sa sve: ovu tvar moraju izbjegavati osobe s rijetkom genetičkom mutacijom, zvanom fenilketonurija. Ova nasljedna bolest dovodi do nemogućnosti pravilnog metaboliziranja fenilalanina, jedne od molekula koje čine aspartam. Međutim, osobe s ovom bolešću moraju izbjegavati i sve proteine koji sadrže fenilalanin. Ove osobe imaju vrlo ograničenu prehranu koja im dopušta samo određene proteine.

A da li ima studija koje su pokazale nešto sumnjivo s aspartamom?

Velika meta-analiza (to je vrsta studija koja se smatra vrhom hijerarhije biomedicinskih istraživanja, najvišim nivoom dokaza) zaključuje (1) da „Veličine ukupnog učinka sugerišu da konzumacija (aspartama) nema značajan karcinogeni učinak kod glodavaca.”

Velika španska studija slučaja-kontrola zaključila je (2) da nije pronađena povezanost između upotrebe umjetnih zaslađivača i raka. S druge strane, pronađeno je povećanje rizika od raka kod dijabetičara koji su konzumirali aspartam. Međutim, dijabetes je faktor rizika za sve vrste raka, pa bi bilo teško utvrditi povećava li rizik od raka aspartam ili sam dijabetes, dakle radi se o confounding faktoru (varijabla koja utječe i na zavisnu i na nezavisnu varijablu – „zbunjujući faktor“).

U velikom sistemskom pregledu (koji se također smatra vrhuncem hijerarhije medicinskih istraživanja), autori su zaključili (3) da: „Na temelju pregleda eksperimentalnih podataka o genotoksičnosti ili karcinogenosti specifičnih procijenjenih nenutritivnih zaslađivača i epidemioloških studija može se zaključiti da nema dokaza o riziku od raka povezanom s konzumacijom nenutritivnih zaslađivača.”

Studije visoke kvalitete su zaključile da aspartam nije povezan s rakom.

A šta je s tvrdnjom da aspartam mijenja genetički kod?

Da bi nešto mijenjalo DNK, taj čuveni genetički kod, moralo bi nekako doći do DNK u jezgru. To može radioaktivno zračenje. Mutagenezu mogu izazvati i neke hemijske tvari, nije sporno. Ali ne i aspartam. Kao što vidimo, aspartam ne kola našim organizmom kada ga unesemo, nego se brzo raspada na benigne aminokiseline koje naše tijelo za nešto iskoristi.

Priča da nešto mijenja genetički kod (vakcine, aspartam, šta god) čest je u grupama i kod pojedinaca koji promovišu new age i kod kojih postoji izražena hemofobija (strah od hemikalija). Ovo je argument „čistoće“ i vrlo često isti ljudi ne prihvataju ni vakcine pa ni druga medicinska sredstva ili lijekove poput antibiotika.

Reference:

[1] Mallikarjun S, Sieburth RM. Aspartame and Risk of Cancer: A Meta-analytic Review. Arch Environ Occup Health. 2015;70(3):133-41. doi: 10.1080/19338244.2013.828674. PMID: 24965331.

[2] Palomar-Cros A, Straif K, Romaguera D, Aragonés N, Castaño-Vinyals G, Martin V, Moreno V, Gómez-Acebo I, Guevara M, Aizpurua A, Molina-Barceló A, Jiménez-Moleón JJ, Tardón A, Contreras-Llanes M, Marcos-Gragera R, Huerta JM, Pérez-Gómez B, Espinosa A, Hernández-Segura N, Obón-Santacana M, Alonso-Molero J, Burgui R, Amiano P, Pinto-Carbó M, Olmedo-Requena R, Fernández-Tardón G, Santos-Sánchez V, Fernández de Larrea-Baz N, Fernández-Villa T, Casabonne D, Dierssen-Sotos T, Ardanaz E, Dorronsoro A, Pollán M, Kogevinas M, Lassale C. Consumption of aspartame and other artificial sweeteners and risk of cancer in the Spanish multicase-control study (MCC-Spain). Int J Cancer. 2023 Sep 1;153(5):979-993. doi: 10.1002/ijc.34577. Epub 2023 Jun 16. PMID: 37323037.

[3] Pavanello S, Moretto A, La Vecchia C, Alicandro G. Non-sugar sweeteners and cancer: Toxicological and epidemiological evidence. Regul Toxicol Pharmacol. 2023 Mar;139:105369. doi: 10.1016/j.yrtph.2023.105369. Epub 2023 Mar 3. PMID: 36870410.