Riječi „hemikalija“ i „hemija“ u kolokvijalnom govoru su postale sinonimi za nešto loše, nešto opasno, pogubno i neprirodno. „Nemoj to jesti, to ti je puno hemikalija“, predstavlja upozorenje da je neka hrana loša po zdravlje. Za ovaj strah od hemije, hemijskih jedinjenja i smjesa postoji i termin „hemofobija“, koji, u suštini ne predstavlja fobiju u medicinskom smislu nego se više odnosi na neku vrstu ne-kliničke averzije i predrasude.
Kada je 1997. godine 14-godišnji Nathan Zohner, učenik Eagle Rock Junior High School u Idaho Falls, uradio školski projekat u kojem je upozoravao na opasnosti dihidrogen monoksida (DHMO), napisao je kako je dihidrogen monoksid tvar bez boje okusa i mirisa od koje godišnje strada na hiljade i hiljade ljudi, uglavnom usljed inhalacije DHMO te da simtomi ingestije DHMO uključuju znojenje, pojačano uriniranje, osjećaj nadutosti, pa čak i povraćanje i mučninu te disbalans elektrolita u tjelesnim tekućinama.
Međutim, i prije Zohnerovog projekta bilo je upozorenja na DHMO: prvog aprila 1983. lokalne novine grada Durand, savezna država Michigan, izvijestile su kako se cijevima gradskog vodovoda postoji materija zvana dihidrogen monoksid, a koja, ukoliko se inhalira, može biti fatalna po život. Ljudi su potpisivali peticije protiv DHMO, zvali lokalne vlasti da reaguju i panika se počela širiti. Zbog čega?
Zaista, zbog čega, ako je dihidrogen monoksid jedinjenje sastavljeno od jednog atoma kisika i dva atoma vodika, poznatije pod nazivom – voda? Cijela priča oko DHMO bila je prvoaprilska šala koja je nekoliko puta ponovljena i ljudi su, usljed neznanja, tačnije nedovoljnog poznavanja prirodnih nauka, uvijek nasjedali. Još neki nazivi za vodu su hidrogen oksid i oksidan, ali niti jedan od ovih naziva ne zvuči poznato niti ulijeva povjerenje običnih građana, koji su laici za hemiju. Ni opasnost usljed davljenja i popratne pojave konzumacije vode ne zvuče tako strašno kao naziv dihidrogen monoksid. Ovaj naziv zvuči kao naziv neke korozivne kiseline za otapanje kamenca ili naziv nekog otrovnog organskog jedinjenja.
Međutim, nije to jedini naziv bezopasnog hemijskog jedinjenja koje ljudima zvuči stravično opasno. Zamislite da jedete nešto što sadrži eikosapentaenoičnu kiselinu (EPA), dokosaheksaenoična kiselina (DHA), oktadekatrienoičnu kiselinu, fenilacetaldehid, hepta-2-enal, glutaminsku kiselinu, valin, arginin, leucin, pentan-2-on te aditive E170, E160a, E306. Da li biste jeli to? Ako niste vegan, moguće je da to jedete – u pitanju je jaje.
Sastav jajeta
Ovo je sastav borovnica:
Askorbinska kiselina je vitamin C, a acetilsalicilna kiselina aspirin.
Pokret hemofobije ima svoje perjanice u SAD. To su Vani Hari, samoprozvana „The Food Babe“ koja svoje sljedbenike savjetuje da ne jedu nešto ako to sadrži sastojke kojima ne mogu izgovoriti ime i da ne treba jesti ono što zvuči “isuviše naučno” te Michael Pollan. Prema Vani Hari, niko od nas ne bi smio jesti neka od prethodno spomenutih jedinjenja, kao ni natrijum hlorid, piti čaj koji sadrži (1R,2S,5R)-2-izopropil-5-metilcikloheksanol (naučni naziv za mentol) niti nešto što sadrži etil-etanoat ili 3-metil butiraldehid (jedinjenja koja daju aromu vinu i pivu).
Michael Pollan nas savjetuje da „ne bismo trebali jesti ono što naša prababa ne bi mogla prepoznati kao hranu”, i “da ne jedemo ono što ima više od 5 sastojaka ili sastojaka koje ne možemo izgovoriti”. Prema tome, ne bismo trebali jesti avokado niti ananas, a naročito ne nešto što sadrži sastojke čije nazive neko ne može izgovoriti. Nemogućnost da se izgovori naziv jedinjenja ovdje je argument protiv hemije.
Sve to je uslovilo stvaranje vrlo nejasnih marketinških sintagmi „prirodno“, „100% prirodno“, „bez hemikalija“ i organsko, pri čemu se implicira kako je sve ono što je „prirodno“ ili „organsko“ ujedno i zdravo, i „bez hemikalija“. Ove marketinške floskule računaju sa činjenicom da nisu svi potrošači završli studije hemije, biohemije, biologije, fizike ili neke od primijenjenih nauka te onda zaziru od naučne terminologije. U ovim slučajevima se zaboravlja da je, primjerice zelena pupavka (Amanita phalloides) 100% prirodna, ali smrtonosno otrovna gljiva, a da se pridjev „organsko“ spominje u kontekstu organskih jedinjenja ugljika. Većina jedinjenja koja nalazimo u našoj hrani, osim vode i mineralnih soli, jesu upravo organska jedinjenja ugljika, neovisno o načinu na koji je ta hrana proizvedena. Međutim, u eri straha od nauke i straha od hemije, ovi atributi su tržišno privlačni.
 |
| Zelena pupavka |
Nažalost, borba protiv hemofobije često završava kontraproduktivno – ismijavanjem ljudi koji ne shvataju nauku te zaziru od nepoznatih termina. Jasno je da postoje hemikalije koje su zbilja otrovne i u malim dozama, poput ricina iz sjemenki ricinusa ili amatoksina iz zelene pupavke. Međutim, postoji i mjera toksičnosti nekog jedinjenja, letalna doza 50% (LD50), a koja predstavlja onu dozu toksične supstance, koja ubija 50% testne populacije (recimo, pacova). Za pacova, LD50 za vodu iznosi više od 90 grama vode po kilogramu tjelesne mase, a za amatoksin uzet oralno 0.3-0.7 miligrama po kilogramu tjelesne mase. To otprilike, znači da 300 puta manja količina amatoksina u odnosu na vodu ubija 50% testiranih pacova.
Strah od hemije i hemikalija jeste predrasuda i posljedica neznanja, rezultat iracionalnosti i neukosti društva u kojem živimo, ali se protiv ovog straha ne može boriti ismijavanjem i vrijeđanjem onih koji ne razumiju nauku, jer to stvara otpor prema nauci i obrazovanju te dovodi do stvaranja još većih predrasuda prema nauci i naučnicima.
Ilustrativan primjer ovog problema je izašao u istom broju Oslobođenja u kojem sam ja pisala o hemofobiji, u savjetima za ljepotu. Bez obzira na naklonjenost glavne urednice i urednika KUN-a temama iz nauke te njihovoj apsolutnoj podršci stranice o nauci, neko je napisao tj. prepisao članak o tome kako napraviti šampon “bez tragova hemije”, koji sadrži prašak za pecivo(?!). Ovo nije manjak časopisa, nego zaista primjer koliko je nerazumijevanje nauke, hemije, desenzibiliziranost ljudi prema ovim temama široko zastupljena u javnosti. Sintagma “bez hemije” postala je automatska floskula, nešto što se rabi nesvjesno, bez razmišljanja o tome šta znači. Tako je i sa sintagmom “organsko” koja devalvira korijen od koje je nastala “organska hemija kao hemija ugljikovih spojeva”.
Svi oni koji imaju svijest o širini i dubini problema koji sam u ovom tekstu analizirala, trebali bi zagovarati prestanak zloupotrebe termina iz znanosti u svakodnevnom govoru te podučavati o važnosti hemije, posljedicama hemofobije i desenzibiliziranosti javnosti na teme iz znanosti/nauke.
Napomena: Izvor ilustracije: © The Hit Man via A dirty word
