2. Bjelance se uglavnom sastoji od proteina koji se zove albumin, a također sadrži niacin (vitamin B3), riboflavin (vitamin B2), hlor, magnezijum, kalijum, natrijum i sumpor. Bjelance sadrži oko 57% proteina jaja kokoši. Ipak, bjelance ne biste trebali jesti sirovo – kako zbog moguće zaraze salmonelom, tako i zbog toga što sadrži protein avidin koji vezuje vitamin biotin i može izazvati nedostatak tog vitamina.
3. Boju žumanjka određuje prehrana kokoši. Što više žutih i narančastih biljnih pigmenata ima u hrani kojom se hrani kokoš, to će boja žumanjka biti življa.
4. Lecitin iz žumanjka jajeta je prirodna smjesa fosfolipida ekstrahirana i rafinirana iz žumanjka jajeta i amfifilna je molekula. Prema različitim vrstama osnovnih alkohola, lecitini žumanjka uglavnom se dijele u dvije kategorije: na bazi glicerola (glicerofosfolipidi) i na bazi sfingozina (sfingomijelin). Inače lecitin je prirodni emulgator – stabilizator smjesa.
5. Jajima je potrebno oko 24 do 26 sati da se formiraju unutar kokoši. Prvo se jajna ćelija razvija u žumanjak unutar jajnika, gdje bakterija Salmonella može ući u jaje. Tokom ovulacije, folikul puca, a žumanjak se oslobađa u cijev koja se naziva jajovod. Na putu kroz jajovod bjelance se taloži oko žumanjka, a zatim se formiraju opne oko bjelanjaka.
6. Godinama su jaja smatrana nezdravima zbog visoke razine holesterola koji se nalazi u njima. U stvari, preporučeno je ograničiti količinu pojedenih jaja. No ova je činjenica proizašla iz zaključaka koji se sada smatraju netačnima iz ranih istraživanja prema kojima je holesterol iz hrane pridonio povećanju holesterola u krvi. Mnogi ljudi vjeruju da je holesterol štetan, ali istina je da je neophodan za funkcioniranje našeg tijela – on gradi membranu naših ćelija i učestvuje u mnogim bitnim procesima. Zato ne izbjegavajte jaja.
7. Naučni naziv za tijelo oblika jajeta je ovoid.
8. Nisu sva jaja ovog oblika, odnosno nisu kao kokošija. Postoje i jaja koja imaju kruškolik oblik, recimo kod nekih vrsta koje se gnijezde na liticama. Recimo, njorke imaju neobičan zašiljen kruškolik oblik jajeta, koji sprječava da jaje ispadne s litice.
9. Najveće poznato ptičje jaje pripada izumrloj ptici slon (porodica Aepyornithidae). Njena su jaja bila otprilike veličine lopte za američki nogomet, odnosno dugačka oko 28 centimetara. Sama ptica slon nije letjela, a bila je visoka oko 3 metra. Ptica koja ima najveće jaje, a i dalje je živa, nije izumrla, je, naravno, noj (Struthio camelus). Njegovo jaje može imati masu od čak dva kilograma.
10. Najmanja jaja imaju kolibrići – dužina njihovih jajeta je najviše do 1.5 cm a veličina zavisi i od vrste kolibrija.
11. Nisu sva jaja boje jaja – ima ih žućkastih, pa čak i plavih. Više vrsta ptica uključujući i crvenaća liježe jaja plave boje. Smatra se da bi ovo mogla biti zaštita protiv UV zračenja. Emu ima plavozeleno jaje sa teksturom.
12. Ptice u hladnijim predjelima imaju tamnija jaja i to vjerovatno da bi ostala topla. Tamne boje bolje upijaju sunčevo zračenje.
13. Skupljanje jaja divljih ptica je u mnogim državama zakonom zabranjeno.
14. Mnoga jaja divljih ptica imaju šare i pjege koje služe za maskiranje.
15. Ptice koje polažu jaja u duplje drveća imaju bijela jaja – kako bi ih ptica mogla prepoznati. Također, ovim jajima zapravo i nije potrebno maskiranje.
16. Često su mužjaci nekih vrsta ti koji leže na jajima. To je, recimo slučaj kod golubova.
17. Iako je nojevo jaje najveće, pravi heroj lijeganja jaja je ptica kiwi (Apteryx australis), čije jaje iznosi čak oko 20% veličine ptice, za razliku od noja čije je jaje samo oko 2% njegove težine.
