Ruth Sager, američka genetičarka rođena 1918. godine, ostavila je neizbrisiv trag u nauci svojim izuzetnim doprinosima na području genetike. Njena karijera obilježena je istraživanjem gena, hromosoma i kancerogeneze, a njen rad igrao je ključnu ulogu u razumijevanju genetičkih mehanizama koji leže u osnovi različitih bolesti, posebno raka. Kad kažemo “neizbrisiv” – to je zapravo floskula… njen rad je važan, ali je, kao i većine žena u nauci – marginalizovan, i njeno ime nije dovoljno poznato. Sve do drugog vala feminizma, 1970.-tih, akademska zajednica nije prepoznavala njen rad i Sager je bila nevidljiva. Zanimljivo je da joj se karijera sastojala iz dvije faze – jedne posvećene citoplazmatskom nasljeđivanju, i druge, posvećene raku.
Ruth je rođena 7. februara 1918. godine u Chicagu. Ubrzo nakon što se rodila, njena majka je preminula od gripe. Ruth i njene sestre je odgojila njihova maćeha.
Ruth Sager je stekla svoj doktorat iz genetike na Univerzitetu Columbia 1948. godine, otvarajući put ka impresivnoj karijeri. Njeno istraživanje fokusiralo se na genetičke aspekte rasta i diferencijacije ćelija, a posebno je istraživala kako geni regulišu ove ključne biološke procese.
Jedan od njenih najznačajnijih doprinosa bio je njen rad na istraživanju hromosoma. Sager je bila pionir u korištenju citogenetičkih tehnika kako bi istražila strukturu i ponašanje hromosoma tokom ćelijskog/staničnog ciklusa. Njezino istraživanje pridonijelo je razumijevanju genetičkih mehanizama koji kontrolišu diobu stanica i održavaju genetičku stabilnost.
Možda je najpoznatija po svom otkriću gena koji kontroliše sposobnost ćelija da tvore hlorofil, ključnog pigmenta za fotosintezu. Njeno istraživanje u ovom području doprinijelo je razumijevanju genetičkog nadzora nad metaboličkim procesima u biljkama i bakterijama. Njen rad otvorio je nova vrata u razumijevanju molekularne biologije biljaka.
1950-ih i 1960-ih je započela rad u području citoplazmatske genetike otkrivši prenos genetičkih svojstava kroz DNK hloroplasta, prvi poznati primjer nasljeđivanja koji ne uključuje ćelijsku jezgru. Radila je na algi Chlamydomonas reinhardtii kao model-organizmu. Izvela je eksperimente uzgoja algi, sparivši sojeve koji su bili otporni na sredstvo za inhibiciju hloroplasta streptomicin sa sojevima koji su bili osjetljivi na streptomicin. Za razliku od onoga što bi se očekivalo da se osobina prenosi tradicionalnim mendelovskim nasljeđivanjem, otkrila je da potomci pokazuju samo osobinu osjetljivosti/otpornosti na streptomicin jednog od svojih roditelja. Ovo istraživanje pružilo je dokaze o nemendelovskom jednoroditeljskom nasljeđivanju. Također se pokazalo da postoji više nezavisnih genetičkih sistema kod alge Chlamydomonas.
Nadalje, Ruth Sager je istraživala i područje kancerogeneze, posebno ulogu gena u nastanku tumora. Njeno pionirsko istraživanje, naročito tumora dojke, ukazalo je na genetičke promjene koje se javljaju tokom razvoja raka i kako te promjene utječu na kontrolu rasta ćelija. Njen rad na ovom području imao je dubok utjecaj na razvoj metoda liječenja raka i razumijevanje genetičkih osnova ove kompleksne bolesti.
Uprkos svojim brojnim uspjesima, Ruth Sager suočila se s izazovima kao žena u svijetu nauke. U vrijeme kada su žene često bile marginalizirane u istraživanjima, ona je hrabro kročila putem koji je postavljao temelje za buduće generacije naučnika. Njena predanost istraživanju i upornost u suočavanju s preprekama otvorila su vrata za žene u području genetike i biologije.
Ruth Sager nije samo bila naučnica, već i mentorka koja je poticala nove generacije naučnika. Njen doprinos obrazovanju i mentorstvu ostavio je trajan utjecaj na polje genetike.
Nakon duge i uspješne karijere, Ruth Sager je preminula 29. marta 1997. godine, ali njeno naslijeđe nastavlja živjeti kroz naučnike koje je nadahnula i kroz trajni doprinos polju genetike. Njeno ime ostaje uklesano u istoriji nauke kao pionirke koja je hrabro istraživala nepoznato, otvarajući put za nova otkrića i bolje razumijevanje genetičkog svijeta koji nas okružuje.
