Šta je rak? Svaki rak je zapravo posljedica nekontrolisane diobe stanica nekog tkiva, pri čemu novonastale stanice često gube svoju tkivnu specifičnost. Različiti faktori mogu pokrenuti ove diobe – mutacije, djelovanje kancerogenih faktora vanjske sredine, poput nekih zračenja, virusa i hemikalija. Uglavnom, ljudi koji su u porodici imali/imaju nekoga ko je obolio od raka, imaju i veću vjerovatnoću da će razviti taj tip oboljenja. Međutim, nije sve u prirodi uzročno-posljedično: postoji i faktor slučajnosti, koji često smetnemo sa uma i ne želimo o njemu razmišljati. Ponekad je rak rulet naše DNK.
Nova studija, objavljena nedavno u Science kaže kako se dosta slučajeva raka javlja jednostavno slučajno, kao posljedica loše sreće i slučajnosti. Rad pod nazivom “Stem cell divisions, somatic mutations, cancer etiology, and cancer prevention“, Tomasetti et al. nastavak je studije iz 2015. godine u kojoj su autori imali istu tvrdnju, ali je studija doživjela neke loše interpretacije.
Koristeći zdravstvene evidencije bolesnika iz 69 zemalja i prateći rizik obolijevanja od 17 tipova kancera, Tomasetti et al. su utvrdili kako je oko 66% slučajeva raka bilo posljedica fatalne i slučajne mutacije prilikom autoreplikacije DNK. Dakle, u tkivima gdje su stanice zadržale sposobnost dijeljenja, prije nego dođe do mitoze, dolazi do dupliciranja DNK, a u tom procesu se mogu dogoditi greške.
Naravno, organizam ima mehanizme zaštite – postoje enzimi koji izrezuju nepravilno prepisanu sekvencu, ali ponekad greške prođu neopaženo. Zamislite da ste lektor koji mora pregledati dokument od 3 milijarde slova. Pa još jedan takav dokument i tako dalje. Neke greške uočite, neke prođu i knjiga se odštampa sa tipfelerom. Poneke od tih grešaka su “silent” – ne mijenjaju značenje poruke. Ili se dogode na onim djelovima DNK koji ne nose šifru za proteine. Međutim, poneke tako promijene poruku da su posljedice fatalne.
Famozni broj 66% se odnosi na ukupne slučajeve svih 17 posmatranih tipova kancera. Međutim, među tim tipovima brojevi se znatno razlikuju – tako oko 60% slučajeva raka pluća i kože ima za uzrok faktore okoline, dok taj broj za rak prostate iznosi svega 15%.
Međutim, kada se počelo sa objašnjenjima ove i prošle studije, bilo je slučajeva da se nalazi studije interpretiraju kao da se kanceri nastali slučajnim mutacijama prilikom prepisivanja DNK ne mogu prevenirati. Dakle, ova studija ne kaže kako je 66% slučajeva raka van mogućnosti anticipiranja i preveniranja, nego autori studije insistiraju na nečem drugom.
Bert Vogelstein, sa Ludwig Center and Howard Hughes Medical Institute pri Johns Hopkins Kimmel Cancer Center, jedan od autora studije, kaže kako se nada da bi ovaj rad možda mogao pružiti utjehu svim onim ljudima koji su oboljeli od raka, a vodili su gotovo pa savršeno zdrav život.
Također, jedna od opasnih reperkusija pogrešnih interpretacija ovog rada bi bila da šta god činimo, ne možemo spriječiti neke stvari te da, prema tome, ne moramo ni pokušati voditi zdrav život. Naima, jedna druga, nevezana studija, je pokazala kako se oko 42.5 % slučajeva raka (45% kod muškaraca, 40% za žene) ipak može spriječiti određenim životnim izborima – održavanjem tjelesne mase, odabirom da nećete pušiti, odabirom da ćete jesti više voća i povrća, više se kretati, koristiti UV-zaštitu itd.
