Dugovječnost, longevity – tema koja zaokuplja ljudsku pažnju otkako je svijesti o čovjeku. Metuzalemi, izvor mladosti, a danas – nauka i tehnologija. Kliničke studije na raznim intervencijama, od načina života, vježbanja do suplemenata poput NMN. Ali ostaje vječito pitanje – nature vs nurture, odnosno da li je više u pitanju genetika ili način života.
Studija objavljena u Science 2026. nudi odgovor, ali su interpretacije važne. Tim naučnika je gledao kako karakteristike poput visine, težine i dužine života ovise o genetičkim faktorima odnosno, koliko su nasljedne.
Koristeći matematičko modeliranje i analize blizanaca koji su odrastali zajedno i odvojeno, istraživači su ispravili utjecaj vanjskih faktora i pokazali da nasljednost životnog vijeka, kada se gleda samo „unutrašnja” smrtnost, prelazi 50%. To je slično nasljednosti većine složenih ljudskih osobina i dugovječnosti kod drugih vrsta.
Prethodne studije o povezanosti dugovječnosti i genetičkih faktora su imale mane jer nisu uzimale u obzir da mnogi ljudi umiru zbog vanjskih uzroka poput nesreća, nasilja ili infekcija. Ova „ekstrinzična smrtnost” raste s godinama jer tijelo postaje krhkije. Primjer toga je da starije osobe lakše gube ravnotežu, sklonije su padovima od kojih se teže oporavljaju usljed slabijih kostiju.
Zbogo ovih miskalkulacija, ranije studije su pridavale genetici značaj u dugovječnosti od 6 do 33%. Ova nova studija pokazuje da genetika ima čak 50% udjela.
Ne možemo izdvojiti tačno baš sve protektivne gene – ima ih puno, sa možda manjim utjecajem, ali tu ulogu onda igraju prave kombinacije alela (varijacija gena). Naravno, svi geni koji štite od tumora, odsnosno geni koji popravljaju oštećenja na DNK i ispravne varijante gena uključenih u ćelijsku diobu i ciklus imaju utjecaja.
No, ova studija ima problem perspektive poluprazne – polupune čaše.
Dosta naučnih časopisa, poput Nature, okrakterisalo je studiju kao da genetika ima puno veću ulogu – da, ali u odnosu na prethodne pokušaje ustanovljavanje da li je veći utjecaj genetike ili načina života. Ali ako govorimo o tome da li više ima utjecaja genetika ili način života, tu ovisi od perspektive. Ova studija i dalje ne znači da, šta god činili, nemamo utjecaja nad dužinom života ako imamo loše varijante gena ili da ako imamo dobre, to znači možemo malo biti slobodniji u životnim stilovima i ne paziti na prehranu i vježbanje.
Ovo ne znači da ako su vam preci bili dugovječni ili vam neki genetički test pokaže da imati varijante gena povezane s dugovječnošču, možete da pijete ili pušite, jedete nezdravo i ne vježbate i da ćete ipak doživjeti duboku starost. To je, znate onaj anegdotalni dokaz „ma on je pio i pušio, pa dočivio devedeset godina, a ovaj jeo zdravo, nije pušio, trčao pa umro u pedeset šestoj”.
U ovoj misli ima nekoliko logičkih pogrešaka. Prva je da zaista znamo koje su varijante gena i kombinacije povezane s dugovječnošću – ne znamo, nismo sigurni, neke znamo a neke tek trebamo otkriti. Sem toga i da znamo te gene, genetički testovi hronično pate od nedostatka informacija za tumačenje konteksta i u realnosti, malo znače. Problem predstavlja i gotovo beskonačna kombinatorika gena uključenih u dugovječnost, koja nas je zadesila. Genetički testovi s teškom mukom ili nikako tumače značenja različitih kombinacija gena.
Druga pogreška je povezivanje dogovjećnosti sa starošću umjesto sa vitalnošću. Duboka starost ako je osoba slabo pokretna, dementna i u hronočnim bolovima, svakako nije nešto što želimo.
Bit svih intervencija za dugovječnost je izvući maksimum ili optimum od ljudskog života , smanjiti faktore rizika od prerane smrti, pomoći tijelu da održi fizičke i kognitivne funkcije, maksimizirati potencijal onim na što možemo utjecati – odabirom da nećemo koristiti opojne supstance, alkohol, cigarete, da ćemo vježbati, smanjiti rizik faktore za rak i kardiovaskularne bolesti.
Reference:
- Shenhar B, Pridham G, De Oliveira TL, Raz N, Yang Y, Deelen J, Hägg S, Alon U. Heritability of intrinsic human life span is about 50% when confounding factors are addressed. Science. 2026 Jan 29;391(6784):504-510. doi: 10.1126/science.adz1187. Epub 2026 Jan 29. PMID: 41610249.
