Roditelji ne bi trebali javno objavljivati fotografije svoje djece na internetu, navodi se u novim preporukama britanske National Crime Agency koje imaju za cilj suzbijanje sve većeg broja seksualno eksplicitnih materijala generisanih pomoću vještačke inteligencije. Stručnjaci iz britanske National Crime Agency i Internet Watch Foundation upozoravaju da većina ljudi nije svjesna koliko fotografije djece mogu biti zloupotrijebljene od strane pedofila i kriminalnih mreža.

Prema Internet Watch Foundation, 27% slika koje predstavljaju zlostavljanje, nudifikaciju djecu a koje su prepoznali analitičari ove organizacije dolazi od same djece koja su bila groomana, odnosno, izmanipulisana, prevarena i od koje su te slike iznuđene. Niti jedan sistem prevencije zlostavljanja ovog tipa ne bi smio niti može staviti odgovornost na djecu – pogotovo kada znamo da na internetu postoje odrasle osobe koje se pretvaraju da su vršnjaci djece i manipulišu njima.

2025. ista organizacija, IWF, detektovala je 3443 AI-generisana videa koja predstavljaju zlostavljanje djece. Slike i videi kreirani pomoću umjetne inteligencije koji prikazuju zlostavljanje djece, nudifikaciju djece, su zabranjeni. Pa ipak, nastaju stalno, a izvor materijala za te sadržaje su često roditelji i rodbina.

Roditelji se žele pohvaliti, žele ovjekovječiti i podijeliti trenutke svoje djece, međutim, čak i onda kada je taj materijal podijeljen u zatvorenim grupama i profilima, može biti skinut i korišten za kreiranje AI generisanih sadržaja zlonamjerne prirode koji ugrožavaju sigurnost djece.

Jedna od preporuka je i da roditelji vode računa o tome da li postoji dozvola za snimanje djece – na skupovima, rođendanima, školskim događajima.

Istraživanje provedeno u SAD-u 2021. godine pokazalo je da je dijeljenje fotografija i informacija o djeci na društvenim mrežama veoma raširena praksa. Više od tri četvrtine roditelja (77%) objavljuje fotografije, videozapise ili priče o svojoj djeci, iako gotovo osam od deset njih među svojim pratiteljima ima osobe koje nikada nisu upoznali uživo. Čak 81% roditelja koristi pravo ime djeteta u objavama, dok manje od četvrtine uvijek traži djetetovu dozvolu prije nego što nešto objavi o njemu.

Da stvar bude gore, podaci o djetetu se dijele čak i prije rođenja – slike sonograma ili zabave otkrivanja spola bebe. I ovo su podaci koji sutra mogu biti skrepovani s interneta i zloupotrijebljeni. Influenseri namjerno koriste dijeljenje intimnih momenata na mrežama – to je udica i istraživanja pokazuju da ovakvi sadržaji imaju više pregleda i veći engagment, što je razumljivo, jer su ljudi prirodno stalkeri i vole zavirivati u tuđe živote. Postoji i naziv za ovu pojavu – sharenting, odnosno javno podijeljeno roditeljstvo, kao vid produženja sebstva.

Jasno je da svaki roditelj želi zabilježiti trenutke djetinjstva svog djeteta, to su svi roditelji radili – od portreta koje su mogli priuštiti samo bogatiji slojevi društva do današnje demokratizacije mogućnosti pravljena uspomena. I to je lijepo, ljudski i treba.

Ali, u današnjem digitalnom okruženju objave o djeci više nisu samo uspomene sačuvane za porodicu i prijatelje – one postaju i podatak koji koriste algoritmi društvenih mreža. Svaka fotografija, video ili opis može sadržavati skrivene informacije koje roditelji često ne primijete, poput logotipa škole u pozadini, kućnog broja na sandučiću ili lokacijskih podataka ugrađenih u datoteku. Na taj način nastaje svojevrsni digitalni trag koji može otkriti više nego što su roditelji namjeravali podijeliti. U svijetu u kojem se tehnologije i načini zloupotrebe podataka brzo mijenjaju, svakodnevne porodične objave mogu nenamjerno postati materijal koji se koristi za različite oblike zloupotrebe.

Možda je vrijeme da se svi vratimo na Polaroid.

Reference:

    1. Leaver, T., & Highfield, T. (2018). Visualising the ends of identity: Pre-birth and post-death on Instagram. Information, Communication & Society, 21(1), 30–45. https://doi.org/10.1080/1369118X.2016.1259343
    2. Tosuntaş, Şule Betül, & Griffiths, M. D. (2024). Sharenting: A systematic review of the empirical literature. Journal of Family Theory & Review, 16(3), 525–562. https://doi.org/10.1111/jftr.12566
    3. Blum-Ross, A., & Livingstone, S. (2017). Sharenting, parent blogging, and the boundaries of the digital self. Popular Communication, 15(2), 110–125. https://doi.org/10.1080/15405702.2016.1223300