2019. smo obilježili 50 godina od čuvenog slijetanja misije Apollo 11 na Mjesec. Istovremeno živimo u eri kada se ljudi pitaju da li su skupi projekti NASA i drugih svemirskih agencija zaista potrebni i da li je bolje preusmjeriti ta sredstva u neku drugu namjenu. Ipak, postoje stvari koje je NASA razvila za svoje projekte, a koje će u nekom obliku i možda sa malo izmijenjenim načinom upotrebe, postati prilično bitan dio života „malog čovjeka“.

Zaista kada je Neil Armstrong rekao „ovo je mali korak za čovjeka, a veliki za čovječanstvo“, ispalo je upravo tako – naša vrsta je iskoristila NASA-ina istraživanja i inkorporirala ove patente tako vješto, da smo zaboravili da su nastali usljed potrebe osvajanja svemira, i da su u te projekte uložene milijarde.Prije lansiranja Apolla 11, skupine od nekoliko hiljada ljudi, predvođene borcem za ljudska prava, Ralphom Abernathyjem, protestvovale su protiv izdvajanja za NASA sa ovakvim transparentima:

 

Ralph Abernathy protestuje protiv lansiranja Apolla 11

Prečesto se poteže pitanje “zašto ulagati milijarde u NASA i uopšte u istraživanje svemira jer treba raditi korisnije stvari”… e pa nije baš tako. Naši životi su poboljšani zahvaljujući težnji da budemo u svemiru. Bez nekih od stvari sa ove liste možemo itekako normalno živjeti i one nam nisu esencijalno potrebne, ali je svakako zanimljivo vidjeti kako su svemirska istraživanja NASA-e oblikovala naš svakodnevni život i kako se tračak borbe za razumijevanje kosmosa nalazi čak i u nekim tričarijama.

Kupaći kostimi

Doduše – ne svi, samo oni namijenjeni vrhunskim sportistima. Analiza NASA-inih istraživanja aerodinamike i mehanike fluida pomogla su u redukciji trenja kod Speedo kostima. Oni takmičari koji su nosili LZR Racer tip kostima su na Olimpijadi 2008. godine oborili 23 rekorda.

Tene

Posebna tehnika obrade gume, korištena za stvaranje kaciga astronauta, adaptirana je tako da se koristi za izradu rupa u sportskoj obući, koje se potom pune materijalima sa sposobnošću amortizacije udara prilikom trčanja i drugih radnji.

Instant kafa

Tehnički, ovo nije NASA-in izum, ali je agencija angažovala vanjske saradnike koji su razvili tehniku dobijanja instant kafe i hrane.

Detektori dima

U NASA su razvili prve detektore dima sa prilagodljivim senzorima kako bi spriječili lažne uzbune

Naočale otporne na ogrebotine

Razvijajući tehnologiju vizira na kacigama astronauta, stvoreni su i premazi koji naočale čine 10x otpornijim na ogrebotine.

Deke za sprječavanje hipotermije

Koliko smo puta na filmovima vidjeli da osobe koje su spašene od poplava, iz mora, iz požara  dobijaju sjajne folije u koje se umotaju. Zvuči neobično, ali ovo je efikasan način sprječavanja gubitka toplote i razvila ih je NASA 1964. u Marshall Space Flight Center. Materijal se sastoji od tankog plastičnog sloja (često PET folije) koji je presvučen metalnim reflektirajućim sredstvom, obično zlatne ili srebrne boje. Ova folija se koristila upravo na Apollo lunarnom modulu, a danas je praktično sastavni dio seta za preživljavanje. Folija sprečava hlađenje konvekcijom i ispravanjem, a djelimično sprečava i gubitak toplote usljed termalne radijacije, zahvaljujući reflektivnoj površini.

Ručni usisivači

Oruđa usavršena kako bi se sakupili uzorci tla sa Mjeseca poslije su našla svoj novi život u prenosivim usisivačima, kakvim često čistimo unutrašnjost automobila i namještaj.

Satelitska televizija

Tehnologija koja je korištena kako bi popravile greške u komunikaciji na svemirskim brodovima i stanicama, iskorištena je za ispravljanje signala slike kod satelitske televizije.

Sprečavanje formiranja leda na avionima

Tehnologije koje zagrijavaju površinske dijelove aviona kako bi se spriječilo formiranje sloja leda su zapravo prvo korištene na objektima koji su slani u svemir. Također, postoje i tehnologije koje uklanjaju već stvoreni sloj leda.

Filtracija vode

Voda u svemiru je luksuz i mora se reciklirati. Svemirska istraživanja i Internacionalna svemirska stanica (ISS) nisu za gadljive. Na ISS-u je jedan cijeli sistem zatvorene petlje posvećen reciklaži vode. Prvo, otpadna voda koju proizvode astronauti (tj. najviše urin) se skuplja. Također se skuplja čak i vlaga iz daha. Zatim se nečistoće i kontaminanti filtriraju iz vode. Konačni proizvod je pitka voda koja se može koristiti za rehidriranje hrane, kupanje ili piće. Ovo sve zvuči odvratno, ali reciklirana voda na ISS-u je čišća od onoga što većina Zemljana pije. NASA je ove sisteme razvila još 70-tih, a danas se praktično isti koriste u domaćinstvima za filtriranje vode.

Nevidljivi aparatić za ispravljanje zuba

Ovo je možda jedna od najneobičnijih priča o transferu znanja, inovacija i primjeni novih materijala. Tehnologija i materijal koji se koriste za praćenje projektila našli su primjenu u nevidljivim ortodontskim aparatićima koji sa mnogo manje muke i manje ismijavanja dovode zube u pravilan položaj. Transparentna keramika, koja sadrži aluminij oksid, ima optimalna optička svojsta.

Memorijska pjena

Ovo je još jedan od izuma koji potječu iz NASA, a nastali su zbog potreba da astronautima boravak u svemiru i put budu udobniji. Originalno, memorijska pjena je služila kao punilo u sjedištima, ali nije proteklo mnogo vremena prije nego što se neko dosjetio da bi se jastuci, pa i čitavi madraci, mogli praviti od ovog materijala.

NASA ohrabruje transfer tehnologije i primjenu svojih tehnologija u različitim aspektima života, u javne i komercijalne svrhe, naročito kroz tzv. „NASA Spin-offs“ programe.

 

Još neke stvari koje su razvijene ili poboljšane zahvaljujući potrebi za svemirskim letovima, prije svega NASA-inim projektima su i dehidrirana hrana, leće na našim mobitelima – jer je trebalo snimati svemir svim tim letjelicama, a tehnologija je na kraju našla put do naših mobitela, komunikacijski sateliti, golf loptice, alat za operaciju katarakte, sredstva za zaštitu od korozije, sistemi predviđanja zemljotresa, klima-uređaji, automatske pumpice za insulin, GPS…

Golf loptice? Stručnjaci iz NASA su došli do zaključka da je površina loptice iz 500 manjih površina -udubljenaj – bolja za igru jer može ići dalje kroz zrak.

 

 


Tekst je u malo drugačijem obliku prvi put objavljen na Glas Amerike.