Brom je normalno prisutan u nama, no uglavnom smo mislili kako dolazi iz okoliša u miligramskim količinama i isto tako izlazi iz nas.

 Autor teksta: mag.pharm. Stribor Marković

Stopala su tek dvanaest ljeta hodala po plićacima Tunisa, što je mladi dječak Mohamed Ghassen Nouira mogao sanjati, što mu se vrtjelo u mislima, stihovi Kurana, nogomet ili francuski subjonctif? U daljini nazirao se brod, stotine ih je vidio u životu. Ovaj je bio drugačiji i na tren mu se učinilo… ali to bi bilo nemoguće. Red drvenih vesala i ljubičasta jedra, kap s jedra i Sredozemno pore ispunilo se ljubičastim, kapilarama zemlje kao da je impregnirala cijeli Tunis, nije joj se odupro ni djebel Chambi. Dvanaest godina stara stopala izletjela su iz mora, započet će cjeloživotna opsesija koja će ga skoro koštati braka. „Ili ja ili taj smrad“, ultimatum njegove supruge nije mogao biti jasniji. Mudri otac ponudio mu je svoj prostor, brak je bio spašen.

1825. godine Antoine-Jérôme Balard šetao se plitkim morem Montpelliera, sunce je nemilosrdno isušivalo morsku vodu donesenu plimom. Pet godina prije, kad je bio star samo osamnaest godina, oduševio se otkrićem joda. Znao je da se jod mora skrivati u morima i nalazio ga je u pepelu alge fukus. Otopina škroba postajala bi ljubičasta u dodiru s jodom iz fukusa. No, već tada zapazio je kako se ispod intenzivne ljubičaste boje skriva neka druga, kako je napisao „nijansa intenzivne žute boje“. Pet je godina tragao za tom žutom nijansom i ne znajući što traži, uzeo je koncentrirano more slanih močvara Montpeliera, na obzoru kao da je vidio ljubičasta jedra… ali to bi bilo nemoguće. Otišao je u laboratorij. Kroz slanu vodu pustio je plin klor, maknuo suvišak klora i dodao dietil-eter, onaj plin koji se nekoć koristio za anesteziju. Odjednom je eter poprimio intenzivnu crvenu boju, opisao ju je cvjetnim „hyacinthe rouge“, „assez beau“, toliko lijepom. Maknuo je crveni sloj i dodao vodu s otopljenom kalijevom lužinom. Kao čudom, boja je nestala u preselila se u vodenu fazu. U tu je vodenu fazu dodao manganov oksid i sumpornu kiselinu, a potom je sve destilirao. U destilatu iskapala je tamna crvena tekućina intenzivnog neugodnog mirisa.
Svijet je dobio novi element, brom. Klor je „istisnuo“ brom i gurnuo ga u eter, a kalijeva lužina je stvorila kalij bromid. Dodatak mangan oksida pretvorio je kalij bromid u čisti di-brom, Br2. Antoine-Jérôme postao je kasnije farmaceut i profesor na nizu francuskih fakulteta. Ime broma nastalo je kasnije. Antoine-Jérôme prvo ga je nazvao „rutile“, no njegovi su ga profesori nagovori da ga nazove „murine“. Zvali bi danas spojeve broma „murati“ da Gay-Lussac nije 1826. godine predložio mladom znanstveniku naziv „brom“ prema grčkoj riječi – smrdljivo. Carl Jacob Löwig izolirao je brom destilacijom čak godinu dana prije, ali je sve to pospremio u ormar; kasnije će to nazvati jednom od većih grešaka.
Ljudski rod nespretno je šetao s bromom. Već u XIX. stoljeću soli broma počele su se koristiti kao sedativ pa i lijek protiv kašlja. I dan danas kola legenda o dodavanju broma u bivšoj JNA kako bi vojnici bili manje napaljeni i smireniji, no doze potrebne za učinak su vrlo varljive. Kronično korištenje velikih doza soli bromida vodili su u bromizam, skup simptoma trovanja poput nemira, smušenosti, osipa po tijelu i povraćanja. Organska kemija ipak je ostala je pod utiskom broma: nastali su bromheksin i ambroksol kao lijekovi protiv kašlja i bromazepam kao lijek za tjeskobu. Spojevi broma našli su najpraktičniju primjenu u nekim emulgatorima te kao retardanti, tvari koje smanjuju i usporavaju požar.
Biolozi su postavili logično pitanje: ako je Balard našao brom i u algama, koriste li ga živa bića? Odgovor nije trebalo dugo čekati. Alge poput fukusa koriste brom da se zaštite od nimalo bezazlenog procesa fotosinteze. Fukus ne pripada biljkama već su zasebna skupina živih bića, a u njima tijekom fotosinteze nastaje puno peroksida. Brom ih štiti od peroksida, a enzim koji im omogućuje tu zaštitu, zanimljivo – sadrži element vanadij kojeg nalazite u kućnom alatu. U tom procesu zaštite nastaje hipobromasta kiselina koja ih pak dodatno štiti od potencijalno opasnih mikroorganizama. Takve su alge najveći izvori organskih spojeva s bromom na planetu. Što je s nama životinjama?
2014. godine grupa američkih znanstvenika iznenadila je svijet. Brom je normalno prisutan u nama, no uglavnom smo mislili kako dolazi iz okoliša u miligramskim količinama i isto tako izlazi iz nas. Te smo godine naučili kako brom omogućuje nastanak kolagena tip IV. To je bila prva jasno opisana biološka funkcija broma koja ga je postavila na listu vjerojatno esencijalnih elemenata. Manjak broma moguće je izazvati u eksperimentalnih životinja poput vinske mušice, no u ljudi nije opisan jer ga vjerojatno dovoljno unosimo. Brom kako hipobromastu kiselinu koristi naš imunološki sustav u obrani protiv mikroorganizama, baš kao i kod algi. Time je brom evolucijski jedan od najstarijih korištenih imunoloških oružja u vječnoj borbi između viših organizama i mikroorganizama.
Mohamed Ghassen Nouira konačno je uspio u svom dječjem snu. Nakon puno godina uspio je napraviti tradicionalni postupak dobivanja purpura iz puževa roda Murex, a kojeg su koristili Feničani. Proces je grozno smrdljiv i žena mu je doista prijetila rastavom zbog njegovog, tada, hobija. San se isplatio i Mohamed od tada i drži predavanja i proizvodi tradicionalnim postupkom prvi spoj s bromom kojeg je čovječanstvo upoznalo na jedrima feničkih brodova – purpura.
Pogledam na pučinu, na tren mi se učinilo kao da vidim ljubičasta jedra… ali to bi bilo nemoguće. Moj ego se zahvaljuje na svakom lajku i svakoj podjeli, ali nisam zbog toga tu. Svaki dan plovim ljubičastim feničkim jedrima, drago mi je kad plovimo zajedno.