Mnogi se pitaju da  li kreme za sunčanje izazivaju rak.

Isti oni profili koji na društvenim mrežama dijele dezinformacije o vakcinama, dijele i to da kreme i losioni, stickovi za zaštitu od sunca (sun protecting factor – SPF, znamo li svi šta to znači?) izazivaju rak. Nekorištenje SPF je ono što izaziva rak: UVA i UVB zračenje djeluju na regulatorne sisteme ispravljanja grešaka u diobi DNK, odnosno djeluju mutageno. Infracrveni dio spektra – toplotni dio – djeluje tako što izaziva opekline i uništava ćelije epitela kože.

No gdje ima dima, ima i vatre? Koliko istine ima u tome da proizvodi za zaštitu od sunca mogu izazvati rak?

Sredstva za zaštitu od sunca mogu biti hemijska – sadrže organske molekule (spojevi ugljika) ili fizička – mineralne tvari (najčešće titanijum oksid ili cink oksid) koje blokiraju ultraljubičasto zračenje, a to je svjetlost s valnim dužinama  kraćim od vidljive svjetlosti. UV dio spektra obično dijelimo na UVA (1 i 2) te UVB. Općenito, što je valna dužina kraća, veća je mogućnost da svjetlosno zračenje uzrokuje biološka oštećenja.

Filteri za zaštitu od sunca aktivni su protiv UVA1, UVA2 i UVB zračenja. Danas ima i filtera koji štite kožu i od vidljivog dijela spektra te infracrvenog zračenja.

Filteri organskih molekula kao što su oksibenzon, avobenzon, oktokrilen i ecamsule, aromatski su spojevi koji apsorbuju ultraljubičasto zračenje visokog intenziteta, što rezultuje pobuđivanjem u viša energetska stanja. Kada se te molekule vrate u svoja osnovna stanja, rezultat je pretvorba apsorbirane energije u valne dužine niže energije, kao što je infracrveno zračenje.

Fizički filtri za zaštitu od sunca, poput titanijevog dioksida i cinkovog oksida, odbijaju ili lome ultraljubičasto zračenje od kože; međutim, eksperimentalne studije su pokazale da kada su veličine čestica vrlo male, kao kod mikroniziranih krema za sunčanje, mehanizam djelovanja je sličan onom hemijskih filtera. Tačnije, mikronizirani cinkov oksid i titanijev dioksid ponašaju se kao poluvodički metali koji apsorbuju ultraljubičasto svjetlo u većem dijelu elektromagnetskog spektra.

Neki kažu da SPF uopšte ni ne sprječavaju rak kože. Ovo nije tačno.

Opservacijske i randomizirane studije daju dokaze kako SPF štite of fotostarenja kože i stvaranja bora. Provedena 4,5-godišnja RCT studija(1) (Randomized Clinical Trial) u na 1621 odraslih Australaca, s praćenjem više od decenije, otkrila je 40% nižu učestalost karcinoma pločastih stanica među sudionicima koji su randomizirani na preporučenu dnevnu kremu za sunčanje u poređenju sa sudionicima koji su koristili kremu za sunčanje „kako su stigli“.

Da li su sigurni za upotrebu?

Za oksibenzen i oktokrilen naročito se šire tvrdnje da mogu poremetiti balans hormona i da na taj način izazivaju rak. Za oksibenzen je pokazano kako oštećuje korale i anemone, tako što ga ova bića pretvaraju u tvar koja pojačava svjetlost umjesto da je filtrira. Prema onome što kaže dermatologinja dr. Jennifer Lin s Harvard Medical school, ima istine o tome da ove tvari djeluju toksično, ali ne baš u količinama kojima smo izloženi pri korištenju tih proizvoda.

Nije bilo uvjerljivih dokaza da je oksibenzon štetan za ljude. Organizacije koje su izrazile zabrinutost oko oksibenzona obično navode studije provedene na štakorima, gdje su štakori zapravo hranjeni oksibenzonom. Pojedincu bi trebalo 277 godina korištenja kreme za sunčanje da postigne ekvivalentnu sistemsku dozu koja je proizvela učinke u ovim studijama na štakorima“, kaže Lin za Harvard Health Publishing. Podsjetimo – mi ne jedemo kreme za sunčanje.

Čak i ako uklonimo SPF kao izvor oksibenzona, njemu smo izloženi kroz neke druge proizvode.

 

Postoje li dokazi da krema za sunčanje zapravo uzrokuje rak kože?

Dr. Lin kaže da nema jakih dokaza. „Ovi zaključci proizilaze iz netačnih studija u kojima su pojedinci koji su koristili zaštitu od sunca imali veći rizik od raka kože, uključujući melanom. Ova pogrešna povezanost nastala je jer su pojedinci koji su koristili kremu za sunčanje bili isti oni koji su putovali u sunčanija podneblja i sunčali se. Drugim riječima, velika količina izlaganja suncu, a ne krema za sunčanje, povećala je njihov rizik od raka kože.“ Odnosno – osobe koje više koriste SPF imaju tendenciju i da više budu na suncu.

Treba naglasiti da se ovim ne odbacuje tvrdnja da ovakvi spojevi mogu biti toksični i da izazivaju poremećaj hormona – samo ne u količina u kojima ih nanosimo na kožu. No kako ove tvari djeluju negativno na biodiverzitet, sve više proizvođača ih napušta i kreću više na mineralne sun-blocks, kakvi su oksidi titanijuma i cinka.

Dobra stvar je to što možemo birati između različitih proizvoda – a neko ko ne želi oksibenzon ili oktokrilen u proizvodu može odabrati one s mineralnom zaštitom. Ni ona nije bez mane, ali je mana uglavnom estetske prirode – ovi SPF ostavljaju često bijeli trag. Sada se i taj problem rješava, jer se oksidi procesom mikronizacije pretvraju i vrlo sitan nano-prah i ovi novi proizvodi se lakše razmazuju, nisu toliko teški kao sun-blocks u prošlosti. Ove nanočestice ostaju na površini kože, ne migiriraju u nju ili krvotok i sigurne su za upotrebu.

 

Još da se kratko osvrnemo na nekoliko mitova vezano za SPF proizvode, ne samo na tvrdnju da izazivaju rak.

1.       Već imam ten i ne trebam koristiti kremu za sunčanje: to nije tačno. Dosta omladine misle da ako već imaju nešto tena, da su zaštićeni i da ne mogu izgoriti. Čak postoje savjeti da se SPF ne nanosi kada se stekne ten i da koža tada ne može izgoriti, ali to nije tačno. Čak i ako imate ten – stavljajte SPF.

2.       Moja krema za sunčanje je vodootporna, pa je ne moram ponovno nanositi nakon plivanja ili znojenja. Kada bi ovi proizvodi zaista bili vodootporni ne bismo ih mogli saprati. Svaka krema se ispire u vodi, sam što se vodootporne malo duže drže. Ako plivate, morate nanijeti ponovo SPF.

3.       Moja šminka sadrži SPF. Ne trebam koristiti kremu za sunčanje. – ni ovo nije tačno. Dobro je da puder sadrži SPF, ali često taj sloj pudera nije dovoljna zaštita. Trebalo bi nanijeti SPF ispod pudera.

4.       Ne treba mi krema za sunčanje ako je oblačno ili hladno. Oblaci nisu UV filter, nego vodena para. Zračenje je i dalje tu. Što se tiče hladnog vremena, tu je posebno rizična situacija ako ste na planini koja je prekrivena snijegom – UV zrake se odbijaju na snijegu i višestruko vas više puta pogađaju.

5.       Ne želim koristiti SPF jer to onemogućava mojoj koži da proizvede vitamin D. Ne, ovo nije problematično – uvijek se možemo izložiti suncu 10-15 minuta prije nego što nanesemo SPF – to će biti dovoljno našem organizmu. Također, možemo uzimati suplemente vitamina D koji su pristupačni.

Ne zaboravite – SPF nisu jedina linija odbrane o UV zraka – trebamo koristiti i zaštitnu odjeću, sunčane naočale i šešire. Također, treba mazati i neka područja koja zaboravimo – između prstiju, naročito nožnih, ušne školjke – to su dijelovi tijela na koje često ne mislimo pri nanošenju kreme.

 

Reference:

1.  van der Pols JC, Williams GM, Pandeya N, Logan V, Green AC. Prolonged prevention of squamous cell carcinoma of the skin by regular sunscreen use. Cancer Epidemiol Biomarkers Prev. 2006 Dec;15(12):2546-8. doi: 10.1158/1055-9965.EPI-06-0352. Epub 2006 Nov 28.