DotCom bubble burst je termin koji se odnosi na period od kraja 1990-ih do početka 2000-ih godina kada su mnoge internet kompanije (tzv. dot-com kompanije) rapidno rasle u vrijednosti, često bez održivih poslovnih modela. Mnogi investitori su ulagali u ove kompanije očekujući da će internet revolucionirati ekonomiju, ali su se te procjene pokazale preoptimističnim.
Stvar je u tome da su mnoge kompanije zapravo napuhivale vrijednost onoga što rade, zamazivale oči investitorima, a u stvari nisu imale poslovni plan niti su radili nešto korisno. Drugim riječima bile su niškorisne ublehe, Potemkinova sela.
Međutim, da se razumijemo – ovi investitori nisu bili toliko naivni i nije ni njima mane. Ovo je tip investitora i investicija koje zovemo venture kapitalizam, gdje su rizici visoki, ali i dobiti visoke, odnosno nešto kao da se kockate, svjesni itekako da možete izgubiti. Venture kapitalizam je, dakle, oblik privatnog investiranja u kojem investitori, poznati kao venture kapitalisti (VCs), ulažu kapital u rane faze razvoja kompanija koje imaju visok potencijal za rast.
Ove kompanije su obično start-upi u tehnološkom sektoru, biotehnologiji, zelenim tehnologijama, ili drugim inovativnim industrijama.
Također, venture investitori ne nude start-upima samo novac, nego i savjete, mentorstvo, svoju mrežu kontakata. Zato ponekad ulaze i u rolu tzv. angel investors, investitora-anđela pokrovitelja, ali to nije besplatno – zauzvrat traže jednakost u donošenju odluka.
DotCom bubble burst – krah balona:
- Uspon (1995-2000): S dolaskom interneta, brojni startupi su se osnivali sa ciljem da iskoriste novonastale mogućnosti. Venture kapitalisti (investitori koji ulažu u rizične projekte s potencijalom za visok povrat) su ulagali ogromne sume novca u ove kompanije, često bez konkretnih dokaza o njihovoj profitabilnosti. Kasnih devedesetih, naročito 1998. – 1999. niske kamatne stope omogućile su povećanje broja novoosnovanih poduzeća.
- Eksplozija balona (2000-2002): Kako su investitori postali svjesni da mnoge od ovih kompanija ne ostvaruju prihode ili ne pokazuju znake održivosti, cijene dionica su počele padati. Mnoge kompanije su propale, a tržište je doživjelo ozbiljan pad i šok. Čak i kompanije koje su preživjele pucanje ovog prenapuhanog balona, poput Amazona i Cisco, doživjele su velike gubitke. Cisco je izgubio 80% vrijednosti dionica.
Ko je preživio krah?
Mnoge kompanije su bile prisiljene restrukturirati svoje poslovanje, smanjiti broj zaposlenih, ili se konsolidovati s drugim firmama kako bi preživjele. Ovaj period je također doveo do stvaranja jačih i stabilnijih kompanija koje su preživjele krizu. No pucanje balona je iznjedrilo današnju silu tehnoloških kompanija – one koje vedre i oblače Silikonskom dolinom.
To su Amazon (ok, nije Silikonska, nego Seattle), eBay, Google, Apple, Microsoft (opet Seattle), Cisco, te danas posustali Yahoo!. Ove kompanije su uspjele preživjeti dotcom bubble krah zbog svojih jakih poslovnih modela, sposobnosti prilagođavanja promjenama na tržištu, te ponekad i malo sreće. Čuveni Ericsson je jedva pregurao ovaj masivni događaj.
Postoji još jedna stvar koju treba razumjeti s aspekta istorije tehnologije: naime, krah dotcoma je izazvao slom WEB- 1.0 i doveo do masovnih otpuštanja iz ICT sektora, pa su morali napraviti nešto, izvući novu kartu iz rukava. A to su bile društvene mreže, prije svega sada već arheološki artefakt zvani MySpace. MySpace fazon društvene mreže će pođoniti ekipa koja je osnovala Facebook i drugi. Odatle je sve istorija, vjerovatno istorija propasti ljudskog roda, kognitivnih funkcija i inteligencije, ali ovo nije priča o tome.
U kombinaciji sa bankrotom Enrona 2001. i napadima na 11. septembra, DotCom bubble krah je doslovno promijenio tok istorije, ne samo tehnologije, nego i čovječanstva, nešto kao i Sarajevski atentat 1914. godine.
Povezanost Dotcom bubble burst s venture kapitalizmom:
Venture kapitalizam igra ključnu ulogu u razvoju startup kompanija, uključujući i one iz dot-com ere. Venture kapitalisti su ulagali u ove kompanije s nadom da će barem neki od njih postići ogroman uspjeh. Međutim, zbog pretjeranog optimizma i nedostatka pažljivih procjena rizika, mnogi od tih investicija su završile neuspjehom kada je balon pukao.
DotCom bubble burst je imao veliki utjecaj na venture kapitalizam jer je natjerao investitore da postanu oprezniji i da pažljivije analiziraju potencijalne investicije, tražeći solidne poslovne modele i realne procjene rasta. Ali djelomice. Veture kapitalisti ponovo nemilice ulažu u djecu i usvojenu djecu kompanija koje su preživjele DotCom bubble burst, kao da su zaboravili lekcije iz prošlosti. Ili im prosto nije u interesu, nego žele riskirati, pa nešto će upaliti.
Danas se ulaže u kompanije poput Open AI, koju je posvojio Microsoft i niz drugih AI i GAI (generative artificial intelligence) kompanija, posebno za AI tehnologiju važne Nvidia, zbog njenih GPU (grafičke procesorske jedinice) koje imaju arhitekture posebno pogodne za paralelno računanje i obrade velikih količina podataka. Ne treba zaboraviti ni kompanije iz sektora društvenih mreža kao Meta, X i TikTok koje također razvijaju AI, a globalni su diktatori i kingmakeri.
AI kompanije: na vidiku novi bubble burst?
Ulaganja u AI sektor mogla bi potencijalno dovesti do stvaranja novog bubble efekta, s mogućnošću pucanja sličnog onome što se dogodilo tokom dotcom bubble burst-a. No postoje ovdje neke razlike, odnosno, manja je šansa da ako i dođe do pada dionica zbog neispunjavanja obećanja i napuhivanja vrijednosti firmi, da dođe do propasti kompanija.
Oni koji upravljaju AI kompanijama obećavaju deliverable koje ne mogu iznijeti u vremenskih rokovima kada su zadati, i pričaju često da njihovi modeli rade nešto što zapravo ne rade. To smo već viđali kod Open AI.
Zatim, kao veliki napredak u tehnologiji se predstavljaju potpuno nepotrebne aplikacije AI, koje su uzaludno trošenje ogromnih resursa, dok stvarni napredak – pogotovo AI u sektoru zdravstva, farmacije, astronomije, treba mnogo više vremena i sredstava. Zatim tu je i problem ograničenosti resursa za razvoj generativne umjetne inteligencije. Modelima je potrebno “štivo da uče”, i to ljudsko, ne već generisano AI-em, jer se inače model urušava.
Zatim, AI serveri bi mogli do 2030. godine koristiti do četvrtine globalne energije, što je neodrživo. Sem toga, troše i ogromnu količinu vode za hlađenje servera. Samo jedan chat na ChatGPT treba bocu vode od pola litre.
Jedna prošlogodišnja analiza procijenila je da je OpenAI koštalo 700.000 dolara dnevno za pokretanje ChatGPT-a. I što se više koriste ChatGPT i drugi LLM-ovi, ti troškovi rastu.
Mnoge AI kompanije još uvijek nemaju jasne ili održive poslovne modele. Ako se pokaže da te kompanije ne mogu ostvariti profit ili opravdati visoka očekivanja investitora, to bi moglo dovesti do pada njihovih vrijednosti. S obzirom na to da mnogo kompanija ulazi u AI sektor, konkurencija je velika, što može dovesti do fragmentacije tržišta.
U slučaju da previše kompanija ne uspije ostvariti očekivani rast, to bi moglo dovesti do pada cijena dionica u cijelom sektoru. Ako dođe do poremećaja u sektoru, doći će i do globalne recesije (koja je prilično realan scenario čak i bez bursta ovog sektora).
AI tehnologije suočavaju se s nizom etičkih, pravnih i regulatornih izazova. Ako regulatori postanu stroži ili ako se pojave skandali povezani s upotrebom AI, to bi moglo značajno potresti povjerenje investitora. Jasno je da je sada tržište nešto zrelije i da se ovakvi burstovi predviđaju i nastoje amortizirati. Ali da nije bilo DotCom bubble burst, ne bi došlo ni do ovog novog vala. DotCom boom devedesetih je zapravo i razvio venture kapitalizam model ulaganja i sada se samo traži nova zlatna koka za takva igranja. Od AI do zelene energije.
AI boom i AI startup groznica mnoge eksperte podsjećaju na dotcom situaciju, posebno ako znamo za tzv. overvaluation AI kompanija, koji je više nego očit. No za razliku od dotcom bubble, kompanije koje prave mjehur nisu fake, nego su stvarne i imaju stvarna sredstva, zapravo imaju tolika sredstva da bi mogle izdržati i preživjeti značajne gubitke. Prosto se igraju jer im se može. To je situacija i sa kompanijama koje drže društvene mreže: zahvaljujući psihopatskom poslovnom modelu koji se naslađuje na sadržaju koji podstiče niske emocije, ove kompanije imaju revenue takav da mogu podnijeti i značajne gubitke.
