Erol Mujanović: trčanje radikalno mijenja sve aspekte života

Trčanje je često opisano kao jedan od najpristupačnijih i najefikasnijih načina za održavanje zdravlja. Rekreativno trčanje, sprint, maratoni, ultramaratoni, triatloni… sve ovo ima različit efekat na zdravlje, a razlikuju se i stilovi trčanja. O utjecaju trčanja na zdravlje, razgovaramo s Erolom Mujanovićem osnivačem udruženja Marathon Sarajevo i pokretačem scene i industrije rekreativnog trčanja u BiH.

On je imao 4 majors-a (op.a 4 od 6 velikih poznatih, najprestižnijih svjetskih maratona – Boston, New York, Chichago, Berlin, London i Tokio) u godinu i po. Posljednji iz 2024. mu je bio Boston, poznat po valovitoj stazi. Kako kaže, ove godine je to bio i najtopliji dan na istočnoj obali, oko +24/+25⁰C.

„Kad imate direktno sunce u glavu, tu je i vlaga i valovitost staze, e onda je baš bilo teško. Tri hiljade trkača, odnosno čak 10% od ukupnog broja vrhunski spremnih učesnika, tražilo je medicinsku pomoć tokom i poslije trke“, kazao je Mujanović.

Planira i priprema Antarctic Marathon, koji se trči na najsjevernijem dijelu Antarktike i dijelu koji je najmanje dalek od Južne Amerike gdje se plovi 2 dana i dvije noći brodom, na nekih hiljadu kilometara od najjužnije naseljene tačke u Južnoj Americi i u svijetu.

Rekreativno trčanje, maratoni i utjecaj na zdravlje  – šta nauka govori?

Rekreativno trčanje, koje obično podrazumijeva trčanje u umjerenom tempu nekoliko puta sedmično, dokazano poboljšava kardiovaskularno zdravlje. Ono jača srce, smanjuje rizik od srčanih bolesti, pomaže u regulaciji krvnog pritiska i poboljšava cirkulaciju. Kod osoba koje redovno trče, srce postaje efikasnije, pumpa više krvi po otkucaju, što znači da može raditi sa manje napora.

Međutim, kod ekstremnog maratonskog trčanja i triatlona(1,2), poput Ironmana i sličnih takmičenja, gdje su napori dugotrajni i intenzivni, istraživanja pokazuju da dolazi do velikih opterećenja na srce. Iako većina iskusnih sportista nema ozbiljnih problema, kod nekih može doći do privremenog povećanja rizika od aritmija ili drugih srčanih problema, posebno kod onih koji se ne pridržavaju adekvatnog plana treninga i oporavka. Dugoročno, kod vrlo intenzivnog trčanja, postoji  mogućnost za pojavu ožiljaka na srčanom mišiću, što može smanjiti njegovu funkcionalnost.

Generalno, osobe koje cijeli život vježbaju imaju niske stope smrtnosti. Čak je uočeno produžavanje životnog vijeka kod muškaraca koji su se bavili elitnom atletikom i učestvovali na Olimpijskim igrama (3) i odlične funkcionalne sposobnosti. Postoje dokazi i da trčanje, i to na duge pruge, utječe na povećanje koštane mase (4) što bi bilo naročito korisno za žene kao prevencija teških oblika osteoporoze.

Međutim, problematično je što je teško naći novije radove (od 2010. naovamo) o utjecaju rekreativnog, maratonskog, i ekstremnog trčanja te sprinta na različite aspekte ženskog zdravlja. Recimo, interesantno bi bilo imati podatke o utjecaju na srce, mišićnu masu, zdravlje u trećoj životnoj dobi i menopauzi. Jedan takav rad je pokazao kako žene koje su se kao mlade bavile trčanjem na duge staze imaju bolje mentalno zdravlje u tridesetim i četrdesetim, manji rizik za pretilost i pušenje (5).

Aktivnosti ekstremnog trčanja mogu privremeno preopteretiti srčane pretkomore i desnu komoru, uzrokujući smanjenje funkcije desne komore i povišenje određenih srčanih markera, ali se te promjene obično vraćaju u normalu unutar sedmicu do deset dana.

„Veći dio maratonskog takmičenja i trke se, pošto traje nekoliko sati i tako dalje, dobar dio se provodi daleko izvan zone komfora i udio bola u odnosu na zadovoljstvo je znatno veći. Tako da to nakon ovih 30-tak godina iskustva trčanja, redovno trčanje maratona nije nešto što preporučujem trkačima osim ako baš ne vape i nemaju onu želju da upoznaju gdje su im granice. Mislim, zna biti vrlo značajan impakt na tijelo, naravno kad je tijelo mlado i očuvano ne osjeti se ništa, može se dosta dugo i puno i s tim baviti, ali kasnije već bude nekih izazova zato što je tu jako malo trkača koji znaju imati uravnotežen pristup. Zašto? Pa zato što jednostavno ne osjetimo kad smo ‘u crvenom’ dok smo mladi, a kasnije te stvari dođu na naplatu – na primjer tetive se oštete a kada se problem napravi onda je uglavnom već kasno”, kazao je Erol Mujanović.

On je utvrdio da mu se povećala koštana masa te da za sada nema i nikada nije imao problem sa zglobovima, napominjući da je za očuvanje zglobova važna i tehnika trčanja.

Kod iskusnih sportista koji se često bave ovakvim ekstremnim aktivnostima, ponovljena oštećenja i oporavak srčanog mišića mogu dovesti do stvaranja ožiljaka na srcu, posebno u pretkomorama, interventrikularnom septumu i desnoj komori, što može povećati rizik od srčanih aritmija. Dugotrajno  vježbanje koje podrazumijeva izdržljivost također može dovesti do krutosti arterija i nakupljanja kalcija u koronarnim arterijama, kao i do dijastolne disfunkcije srca.

Ipak, više je prednosti nego problema, posebno kada se ispravno trči.

„Ako smo išta vidjeli, to smo vidjeli u školi trčanja svojevremeno: imamo neki uzorak od cirka 1000 ljudi s kojima smo počeli raditi, čak i prije same škole, treninge sa pojedincima pa tokom nekoliko godina škole trčanja, 7-8 generacija. Radikalno mijenja čitav život – poimanje stvari, optimizam, samopouzdanje, snaga volje, motivacija… i onda jednom kad se to stekne i ojača, svi drugi aspekti života cvjetaju. Škola trčanja Klix, danas Sarajevo Running Club, zaista je bila fabrika sretnih i zadovoljnih ljudi koji su odlučili da preuzmu odgovornost u životu i da učine nešto super za sebe i za zajednicu“, istakao je Mujanović.

„Ljudima koji upišu maraton vrlo je iskreno, i potrebno, i pošteno reći da to je stvar koja transformiše život, to nije samo stvar 5 treninga sedmično, 4 ili 3, gdje ćete raditi dužine i dugo-sporo i još ponešto drugo, nego da jednostavno postepeno se cijeli život adaptira i prilagodi tome – od izbjegavanja stvari koje štete tijelu: pušenja, alkohola i tako dalje, od educiranja na početku pa do nekih drugih stvari i zaista je puno toga potrebno posvetiti tom maratonskom cilju. Tu dolazimo do toga da ne samo da se trči nego je vrlo korisno, da ne kažem potrebno, raditi i niz drugih vježbi: core strenght – jačati trbušne mišiće, biti siguran da gluteus radi da je aktiviran, jer ako gluteus ne radi donja leđa i zadnje lože preuzimaju i postaju opterećeni. Imamo tu i seanse onda opet istezanja, joga bi mogla pomoći, disanja… mislim sve je to jedan paket jer je nemoguće posvetiti trčanju maratona samo treninge trčanja i više nijedan drugi aspekt života, jednostavno ne ide tako“, dodao je.

On je spomenuo kako u trčanju postoji nešto što se zove running economy, optimizacija pokreta i potrošnje kisika tokom trčanja, koja kaže da kroz praksu pokreti, biomehanika i kardiovaskularni procesi postaju optimalni, i držanje postaje bolje.

„Naravno kad imate nekoga da vam skrene pažnju da ispravite ramena, da otvorite grudni koš, da ne doskačete na prste nego na midsole (op.a. središnji dio stopala, đona), u startu ne samo da preveniramo povrede nego i ljudi uštede sebi par mjeseci. I upravo te korekcije su jako bitne, mogu biti sitni detalji. Vrlo često se vidi, na primjer, na polumaratonu ili maratonu pred kraj kad se tijelo zaista umori, ljudi se nekako pogrbe, opuste, saviju prema naprijed tako da sebi onda još dodatno reduciraju dotok kisika i otežaju sebi trčanje“, dodao je.

Svakako postoje razlike u tehnikama trčanja između sprinta, običnog trčanja, brzog trčanja i trčanja na duge staze, a tu se čak razlikuju i vrste mišićnih vlakana koja preovladavaju kod trkača.

„Sprint je neka gipkost poput geparda gdje se jedva dotakne tlo i odskače se brzo i naprijed dok na trčanju zaista ono nekako pokret… najprirodnije počinje trčanje, to smo nekako radili s ljudima početnicima, dolazi iz brzog hoda koje se onda transformiše u trčanje. Tako da je bilo nekako najlakše ljude naviknuti da trče nakon što prvih par sedmica radimo brzi hod i onda u nekom trenutku im se pojača i poboljša forma, osjete da mogu i onda to samo pređe u trčanje. Tako da, ono, dosta smo radili i razvijali tu bazu trčanja koji je easy-run, dakle lagano trčanje gdje možemo pričati dok trčimo, uvijek smo se trudili da većina pretrčanih kilometara bude upravo u toj zoni a ostatak da bude tempo trčanje ili intervalni trening”, dodao je Mujanović.

„Spora mišićna vlakna su ključna kod maratonskog trčanja, međutim vrlo važno je kroz treninge brzine probuditi i ova brza vlakna jer jednostavno bolji je odgovor kad sve to radi, ali da, definitivno su spora vlakna u pitanju ko god se ne bavi sprintom ona se svakako više koriste i nekako se na njihovoj optimizaciji više radi kroz većinu treninga“, istakao je Erol Mujanović

Zone treninga

„Maraton može proći super pod uslovom da se do njega dođe postepeno, trenirajući nekoliko mjeseci koliko taj plan traje”, istakao je Mujanović.

Zbog svega ovoga u trčanju se važne i tzv. zone treninga. To su različiti intenziteti rada srca, koji se koriste za postizanje specifičnih ciljeva treninga. Postoji pet glavnih zona, svaka sa svojim karakteristikama u pogledu rada srca i potrošnje energije.

Zona 1 – Lagani oporavak (50-60% maksimalnog pulsa)
Ova zona je niskog intenziteta i služi za oporavak, poboljšanje osnovne izdržljivosti i zagrijavanje. Tijelo koristi prvenstveno masne kiseline kao izvor energije, a disanje je lagano.

Zona 2 – Aerobna izdržljivost (60-70% maksimalnog pulsa)
Ova zona razvija osnovnu aerobnu kondiciju i efikasnost sagorijevanja masti. Energija se u ovoj zoni također dobija iz masnih kiselina, uz umjereno disanje. Ovdje se najčešće trenira za maratone i duge staze.

Zona 3 – Anaerobni prag (70-80% maksimalnog pulsa)
U ovoj zoni počinje prelazak iz aerobnog u anaerobni način rada. Tijelo počinje koristiti glikogen kao primarni izvor energije, a disanje postaje teže. Trening u ovoj zoni pomaže u poboljšanju brzine i izdržljivosti.

Zona 4 – Laktatni prag (80-90% maksimalnog pulsa)
Ovo je intenzivna zona koja poboljšava maksimalni aerobni kapacitet i sposobnost tijela da podnosi laktat. Energija dolazi uglavnom iz glikogena, a osjećaj umora je znatan. Ovo je zona za razvoj brzine i snage.

Zona 5 – Maksimalni napor (90-100% maksimalnog pulsa)
Ovo je zona maksimalnog intenziteta, gdje se trenira brzina i eksplozivnost. Tijelo koristi glikogen vrlo brzo, a disanje je izuzetno teško. Treninzi u ovoj zoni su kratki zbog visokog intenziteta.

Rad srca i potrošnja energije

Kako se intenzitet treninga povećava, srce mora raditi jače i brže, pumpajući više krvi i kiseonika mišićima. U nižim zonama, energija se uglavnom crpi iz masti, dok se u višim zonama, posebno od zone 3 nadalje, energija više crpi iz ugljenih hidrata. Postepeni prelaz između ovih zona omogućava sportistima da optimiziraju svoje performanse i poboljšaju svoje ciljeve u trčanju.

„Međutim, ona fenomenalna stvar što se dešava je da je za taj jedan sat ili pola sata dnevno, koliko vam srce radi dva ili tri puta više od prosjeka na trčanju, vama se prosječan broj otkucaja u 23 naredna sata spusti za 10% – 20%, kako kome jer nam srce postaje spremnije i jače te se u svakodnevnom životu manje umara u svakodnevnici. Upravo jutros sam radio jednosatni trening u toj famoznoj zoni 2. To je onaj easy-and-slow-run, 125-130 otkucaja, digne se srce za dvije minute je na 125 otkucaja i to držimo više manje do kraja treninga. To je baš ono lagano trčanje na kojem se može pričati. Odmah nakon treninga, broj otkucaja se spusti na 90 za minut a za dvije tri minute srce radi kao da niste ni trčali”, kazao je Mujanović.

Pace rate i heart rate su dva ključna pokazatelja koja trkači prate kako bi poboljšali svoje performanse i izdržljivost.

Pace rate ili tempo trčanja označava brzinu trčanja, izraženu u minutama po kilometru ili milji. Na primjer, ako je tempo 5:00 min/km, to znači da je potrebno 5 minuta da se pretrči jedan kilometar. Praćenje tempa omogućava trkačima da kontrolišu brzinu trčanja i osiguraju da ne pređu svoje granice prerano tokom trke. Također, tempo se koristi za planiranje treninga, prilagođavanje brzine tokom različitih faza trke, i postavljanje ciljeva.

Heart rate ili rad srca je broj otkucaja srca u minuti. Tokom trčanja, broj otkucaja srca raste kako se povećava intenzitet aktivnosti. Praćenje rada srca pomaže trkačima da razumiju kako njihovo tijelo reaguje na različite nivoe napora. Na primjer, treniranje u različitim zonama rada srca (kao što su zona oporavka, aerobna zona, ili anaerobni prag) omogućava ciljano poboljšanje izdržljivosti, brzine, i oporavka. Heart rate monitori su korisni za osiguravanje da se trenira unutar optimalnih granica i izbjegava pretreniranost.

„Kroz iskustvo razvio sam osjećaj do te mjere da mogu u dva otkucaja pogoditi heart-rate u bilo kojem trenutku – je li 153 ili 155, je li 111 ili je 113 i tako dalje, možda plus-minus tri, i tako da sad puno treninga radim na heart-rate. Prije sam se puno više vodio paceom kojim želim trčati a sad idem na heart-rate pa držim zonu 2, 3, 4 ili 5, zavisi koji je trening tempo – jesu li intervali, je li duže a sporo trčanje. Tako da na taj način, s godinama pošto se recovery period malo povećava, onda malo više radim sporih trčanja a manje ovih intenzivnih i također ne ganjam sad neku superbrzinu i ne obara se lični rekord svake godine. U principu sve to treba staviti u jedan kontekst: trčanje mi je samo podloga nekim važnijim aspektima života“, dodao je.

Ishrana, famozni carb loading i šta ćemo s ugljikohidratima?

Carb loading ili carbohydrate loading je tehnika prehrane koju maratonci i drugi sportisti koji se bave trčanjem na ekstremne dužine (maratonci, ultramaratonci, Ironman) koriste kako bi maksimizirali zalihe glikogena u mišićima prije dugotrajne aktivnosti. Glikogen je oblik skladištenja ugljikohidrata u tijelu i služi kao ključni izvor energije tokom dugotrajnih, intenzivnih vježbi poput maratona.

Danas postoji hajka na ugljene hidrate, ljudi se usmjeravaju na keto prehranu, ali ugljeni hidrati su itekako važni. Naravno, medijska mašinerija je od slabo kvalitetnih, jednostavnih ugljenih hidrata napravila najpoželjniju hranu, posebno za djecu i to ima odraza na zdravlje. No za trčanje, ugljeni hidrati su važni, a ne bi ih se trebalo protjerivati ni iz svakodnevnog života, samo treba birati one složenije, kvalitetnije, umjesto bijelog brašna, šećera i ultraprocesiranih proizvoda.

Carb loading se obično provodi u nekoliko dana prije utrke. Sportisti prvo smanjuju unos ugljikohidrata i povećavaju intenzitet treninga kako bi iscrpili zalihe glikogena. Zatim, 3-4 dana prije utrke, značajno povećavaju unos ugljikohidrata (na oko 70-80% ukupnog unosa kalorija), dok istovremeno smanjuju obim treninga. Na ovaj način, mišići apsorbuju više glikogena nego što bi to inače mogli, što omogućava sportisti da izdrži dulje i intenzivnije napore prije nego što dođe do iscrpljenosti.

„Ugljeni hidrati naravno nisu za zanemariti, pogotovo ako govorimo o tom famoznom carbo-loadingu dan ili dva pred trku koji je zaista i dalje vrlo važan i rekao bih krucijalan. Eh sad, tu bi mogli cijeli podkast posvetiti samo tom danu ili dva carbo-loadinga pred maraton tu treba jako puno optimizacija napraviti. Jer ako jedete kasno navečer bićete žedni po noći, ustajaćete i opet će vam to pokvariti trku, tako da ja lično recimo dan pred maraton završim unos hrane oko 4 popodne, najkasnije 5, a najveći obrok u tom danu mi bude oko podne. Jer je važno da sve mogu svariti i procesirati i naravno oko 5 popodne kad jedem zadnji obrok dan pred trku onda mi zaista ne remeti san. To je krucijalno jer svu energiju koju ste dobili ako loše spavate pred trku – ‘doviđenja prijatno!’, opet ustajete umorni a treba trčati maraton, znači gasi se sistem i srce podiže heart-rate za isti nivo napora. Suplementi i sve ostalo – mislim da tu ima jako puno korisnih stvari. Meni to nekako oscilira i varira kroz periode života. Dosta sam pio i pre-workout napitke da me malo poguraju pred trening, da ubrzaju protok ili količinu kisika koju krv dostavlja mišićima. Međutim, ja počinjem treninge jako rano pa nemam nekako dovoljno vremena da se tijelo razbudi prirodno i spontano.”, kazao je Mujanović.

Inače, Erol kaže kako ustaje oko 4:35 – 5:30, nikad ne spava iza pola 10 – 10, jer treba uhvatiti nekih bar 7 sati, i kaže kako je sa 6-7 treninga sedmično teško s manje sna od toga funkcionisati.

Carb loading može poboljšati izdržljivost i performanse tokom dugotrajnih aktivnosti. Međutim, ako se ne izvede pravilno, može izazvati neugodne nuspojave poput nadutosti ili debljanja zbog povećanog unosa kalorija. Takođe, nije preporučljivo za kraće ili manje intenzivne aktivnosti, jer je primarno usmjeren na aktivnosti koje traju duže od 90 minuta. Uglavnom, nijedan savjet i trener ne mogu zamijeniti vlastito iskustvo i praksu i dugi treninzi trčanja upravo služe toj svrsi, da svaka osoba isproba i pronadje vlastiti optimum kada govorimo o ishrani, o tekućini, o opremi u kojoj se trči trka, i tako dalje.

Suplementi

Trkači, posebno maratonci, često koriste suplemente kako bi podržali svoje performanse, oporavak i ukupno zdravlje. Neki od njih su razgranate aminokiseline (BCAA), kofein, elektroliti, taurin i kreatin.

„Taurin i kofein, oni su spadali sve u te pre-workoute jer generalno ne pijem kafu tako da ono… nisam nikad razvio tu naviku. Protein je dobar poslije dugih trčanja da ne bismo mišićnu masu narušili nakon što dva ili tri sata trčimo. Treba od nekud da se ti mišići nahrane a koje smo izmorili na treningu. Da vidim, šta još… povremeno glutamin, povremeno BCAA koji spada u ranije spomenuto. Tako da variraju mi suplementacija, ali u zadnjih nekoliko godina puno više vremena posvećujem tome da imam čistu ishranu, nekako sezonsku, što više svježeg voća i povrća i to mi je nekako puno važnije od bilo kojeg nekakvog dodatka prehrani. Jer ništa ne može nadoknaditi ono što se ubere, što dođe iz zemlje…“, kazao je Mujanović.

Elektrolite je neophodno dopunjavati u toku trke, no sada organizatori velikih trka serviraju izotonična pića.

„Na maratone nosim sad kapsule soli i elektrolita tako da one zaista spase. Mislim da je oko 2% gubitka tekućine oko 20% pad performanse. I također kad osjetimo da smo žedni tad je već kasno jer treba neko vrijeme kad se napijemo da to prođe. Tako da oni su možda, osim gelova, na maratonima drugi najvažniji aspekt apsolutno“, naglasio je Erol.

Obuća i anatomija stopala

Odabir između tanjeg đona (minimalističke obuće) i đona koji apsorbuje udarce zavisi od ličnih preferencija, stila trčanja, i ciljeva koje imate.

„Ima pobornika određene teze koji zaista kažu da kroz te đonove od 5, 6 ili 7 centimetara, kad fakat tene gledaš, da malo otupimo elementarnu funkciju tijela, zgloba, stopala, stotinu mišića sitnih ne koristimo. Međutim, činjenica je da danas tehnološki napredne patike i njihovi super đonovi toliko ublažavaju posljedice udara od tlo da je to nevjerovatno, ublažava udare i osjećate se kao da hodate po oblaku“, kazao je Erol.

Svakako je poželjnije trčati na prirodnim ili prilagođenim, mekšim podlogama. No, maratoni u gradskim sredinama, pa i samo rekreativno trčanje boluju od problema tvrde podloge. Stoga je bitno biti oprezan sa ovim aktivnostima. Za rekreativce bi najbolje bilo da izbjegavaju trčanje po samom asfaltu i povedu brigu o zglobovima.

Izbor odjeće zavisi i od samog stopala, načina na koji ono reaguje na podlogu kao i od potencijalnih anatomskih nedostataka. Obuća sa tanjim đonom jača prirodnu muskulaturu stopala i noge, ali slabije amortizira udarac.

Pronacija je prirodni pokret stopala pri kojem se stopalo blago okreće prema unutra tokom hoda ili trčanja, što pomaže u amortizaciji udaraca. Supinacija je suprotan pokret, gdje se stopalo okreće prema vani, što može smanjiti sposobnost apsorpcije udaraca i povećati rizik od povreda. Oboje su važni faktori pri odabiru odgovarajuće obuće za trčanje.

„Nekad čovjek poleti za onim što se reklamira. Na primjer svi su poletjeli da kupe Nike koje ima Kipchoge kada je trčao sub 2h u Beču, ali one su napravljene za izuzetno lagane trkače, za trkače od 85, 90 ili preko kila – one neće raditi. Također, pitanje je da li vi imate supinaciju ili pronaciju: kakvo vam je stopalo. Kod mene su izuzetno ravna stopala, čak svod blago propada s vremenom što mi pravi probleme za leđima i gotovo jedini model koji radi za mene je Asics gel Kayano ili gel Cumulus. Sve super fancy i lagane Nike patike, dobrim dijelom i Adidas, dovode do povrede u roku od mjesec dva jer ne koriguju izraženu pronaciju koja je moj problem“, kazao je Mujanović.

No anatomske mane i zdravstveni problemi nisu kontraindikacija za trčanje – trče i ljudi sa kraćom nogom ili skraćenim svodom stopala.

Stav, mentalno zdravlje i ciljevi

Erol napominje kako je osim nekog mentalnog treninga važno i to da ne shvatimo trening privremeno, nego kao mentalni rad i mentalni pristup svemu.

„Učiniti stvari pozitivnijim. Naučiti se isprogramirati da gledamo, da se više fokusiramo na pozitivne i dobre stvari tako da nam sama boja mentalnog sklopa ne bude crna i tamna nego jednostavno svijetla. Da kada krenemo razmišljati ne krene odmah neka negativa jer je to štetno i pogubno i za mentalno i za fizičko zdravlje”

„Postoji mentalno dugme. U principu morate sebi reći zašto trčite, šta ste sve uradili da budete tu gdje jeste, kakva ste odricanja prošli i napore uložili i onda da, ono, odustajanje jednostavno nije opcija. Onda u tom kontekstu – važna je disciplina, da se natjeramo da budemo disciplinovani i sa hranom i sa treninzima i da dođemo do toga da smo spremni za maraton. Ali ako ste lijepo trenirali – maraton nije ništa drugo nego jedan obični duži trening za koji smo nagrađeni medaljom i na kojem još imamo publiku, razgledanje grada i vrhunsku okrepu. Treba maraton malo demistificirati. Ljudi dobiju… nekako stres sebi naprave bez potrebe ali kad se sve ogoli i pojednostavi to su samo otprilike 4h ili 4h30 trčanja jednom u godini, a na treningu ste već prije toga odrađivali po 3h ili 3h30. Svakako se i na poslovnom i na privatnom (sportskom) planu okružite sa par dobronamjernih osoba koje će vas inspirisati i „vući“ prema gore, za kojima ćete napredovati, i stvari će takođe postati lakše.” , istakao je za kraj Erol Mujanović.

 

Reference:

1. Patil HR, O'Keefe JH, Lavie CJ, Magalski A, Vogel RA, McCullough PA. Cardiovascular damage resulting from chronic excessive endurance exercise. Mo Med. 2012 Jul-Aug;109(4):312-21. Erratum in: Mo Med. 2014 Mar-Apr;111(2):135. PMID: 22953596; PMCID: PMC6179786.
2. O'Keefe JH, Patil HR, Lavie CJ, Magalski A, Vogel RA, McCullough PA. Potential adverse cardiovascular effects from excessive endurance exercise. Mayo Clin Proc. 2012 Jun;87(6):587-95. doi: 10.1016/j.mayocp.2012.04.005. Erratum in: Mayo Clin Proc. 2012 Jul;87(7):704. PMID: 22677079; PMCID: PMC3538475.
3. Sarna S, Sahi T, Koskenvuo M, Kaprio J. Increased life expectancy of world class male athletes. Med Sci Sports Exerc. 1993 Feb;25(2):237-44. PMID: 8450727.
4. Lee JH. The effect of long-distance running on bone strength and bone biochemical markers. J Exerc Rehabil. 2019 Feb 25;15(1):26-30. doi: 10.12965/jer.1836564.282. PMID: 30899732; PMCID: PMC6416492.
5. Callison K, Lowen A. The long-run effects of adolescent athletic participation on women's health. Econ Hum Biol. 2022 Jan;44:101087. doi: 10.1016/j.ehb.2021.101087. Epub 2021 Nov 27. PMID: 34871916.

 

Sadržaj urađen uz podršku: