Luc Montagnier je ime koje se čulo često u toku pandemije COVID-19. Međutim, njegov glas u toku pandemije i vezano za virus SARS-CoV-2 bio je veoma čudan mnogima. Nobelovac, zaslužan za otkriće virusa humane imunodeficijencije – HIV, govorio je neke stvari o novom virusu s kojima se većina naučne zajednice nije slagala i koje su više potpadale pod oblast pseudonauke i bile glavne na portalima koji šire fake news.
Međutim, onima kojima je opus Luca Montagniera poznatiji, neke tvrdnje s kojima je on izlazio bile su čak i očekivane.
Dakle, Luc Montagnier je poznati francuski virolog koji je u vrijeme svojih najvećih uspjeha radio na prestižnom Institutu Pasteur. Zajedno s Françoise Barré-Sinoussi, Willyjem Rosenbaumom i Jean-Claude Chermannom je 1983. izolirao uzročnika AIDS-a/SIDA-e. Montagnier je bio vođa francuskog tima. Paralelno s njima, američki tim Roberta Galloa je također radio na identifikaciji virusa i objavili su rezultate u Science – Galloov tim je korektno identificirao ovaj virus kao uzročnika sindroma stečene imunodeficijencije.
Suštinski, Montagnier nije “otkrio HIV”, kako se nekad netačno prikazuje, on je bio ko-pronalazač, a njegov tim nije tada bio siguran da li virus koji su izolirali uzrokuje AIDS. Međutim, onda Montagniera počinje tresti “nobelovska bolest”, a kod njega su simptomi bili teži nego kod Linusa Paulinga. Luc Montagnier skreće na tamnu stranu pseudonauke.
2009. godine izveo je “eksperiment” na rastvoru koji je sadržavao DNK, i to jako razrijeđenu i u tom eksperimentu je tvrdio da je DNK emitirala elektromagnetski signal nakon što je razrijeđena sve do praktično ničega – do razrjeđenja 10−18.
Za eksperiment je koristio svoj laptop i jeftino pojačalo, tako da je 99.9% sigurno da je pokupio neki bijeli šum, a ne kako tvrdi EM signal DNK.
Sporni rad: Montagnier L, Aissa J, Ferris S, Montagnier J-L, Lavallee C (2009) Electromagnetic Signals Are Produced by Aqueous Nanostructures Derived from Bacterial DNA Sequences. Interdiscip Sci Comput Life Sci 1: 81-90.
Ipak, woo-woo meštri poput Deepaka Chopre i Dana Ullmana to su smatrali dokazom homeopatskih “teorija”, posebice nakon što je Montagnier postao otvoreni apologet homeopatije nakon izvođenja ovog pseudoeksperimenta. Ako to kaže jedan dobitnik Nobelove nagrade, to mora biti istina!
U uvodnom izdanju časopisa New Scientist od 12. januara 2011. opisana je kontroverzna priroda istraživanja, istovremeno je napomenuto koliko je naučnika “reagovalo s nevjericom”, dok je Gary Schuster, poznati hemičar i biohemičar to uporedio s “patološkom naukom”. Profesor biologije PZ Myers također je to opisao kao “patološka nauka”. Rad je opisao kao “jedno od najneprofesionalnijih pisanja na koje je ikada naišao”.
Još jedan sumnjivi znak su datumi podnošenja, prihvatanja i objave rada. Ovaj rad podnesen je 3. januara 2009., revidiran 5. januara 2009. i prihvaćen 6. januara 2009., što je navelo da se čovjek zapita: Ko je to recenzirao, autorova majka? Možda neko još bliži? Pogodite ko je predsjednik uredništva: Luc Montagnier.
prema: https://scienceblogs.com/pharyngula/2011/01/24/it-almost-makes-me-disbelieve
Činjenica da učinak detekcije “signala” traje nekoliko pikosekundi, a drugi naučnici nisu uspjeli reproducirati ovaj eksperiment, činjenica da je rad objavljen samostalno bez stručnog pregleda (peer review) te činjenica kako i sam Montagnier kaže da to istraživanje “ne može ekstrapolirati na proizvode koji se koriste u homeopatiji” ljudima koji su pseudonaučnici i šarlatani ne znači ništa. Oni to ne čuju.
Jednom je Carl Sagan rekao da, ako jednom damo moć šarlatanu, nikad više nećemo tu moć uspjeti vratiti. Naime, svaka riječ, svaki zarez koji se izgovori od strane naučnika, kao neka ruka pomirenja i razumijevanja za pseudonauku, biće oteti, preoblikovani i upregnuti u svrhu veličanja šarlatanstva. Povratka nema. Zato je bitno ne praviti kompromise sa šarlatanima i pružati im priliku da iskoriste bilo kakvu dobru volju. Priča da treba biti “otvorenog uma” i saslušati je zamka.
Upravo to se dogodilo Montagnieru – napustio je naučnu metodu i njenu strogoću provjere, način objavljivanja naučnih nalaza, uradio nekakav eksperiment, nije ga objavio onako kako nauka traži da tekst bude pregledan i objavljen, eto, imao je “otvoren um” za nove ideje.
Ovdje nije kraj njegovom okretanju leđa nauci: 2017. tvrdi kako želi propitivati vakcine te kako se organizam zdravih osoba može izboriti s virusima, što je pojačalo antivakcinalne napade jer su dobili potporu u izjavi nobelovca. Tako su se i javile tvrdnje antivakcinalista da su vakcine nepotrebne te da se voćnim sokovima i klistirom može uništiti svaki virus. To jednostavno nije istina, ali im je Montagnier dao moć.
U toku prvih mjeseci pandemije, izjavio je kako je otkriveno da virus SARS-CoV-2 sadrži sekvence HIV, i to je proletilo po portalima koji šire nestabilnosti i nepovjerenje u naučnu zajednicu kao munja i imalo efekta – na tu izjavu su se poslije nakačili mnogi, mnogo puta je citirana, emitovana, ponavljana.
Tužno je što su se, bez provjere, na nju nakačili i neki ljekari, uključujući i regionalne ljekare, koji su, vjerovatno u želji da budu što popularniji, da se svide narodu koji nije naučno pismen ponavljali te gluposti dok i sami nisu povjerovali u njih, tako doprinoseći efektu davanja ruke šarlatanima. Jednom kada pružite ruku i moć šarlatanu – ona više nije vaša, nego šarlatanska i vi ste također šarlatan.
Montagnier je time sugerisao i generirao jednu lažnu vijest koja se brzinom svjetlosti s ogromnim brojem dijeljenja širila medijima i paramedijima – da je SARS-CoV-2 nastao u laboratoriji i da je to neki virus-hibrid između virusa prehlade, SARS i HIV. Zamislite kako to strašno zvuči ljudima koji nemaju visok nivo naučne pismenosti!
Faktograf i Raskrinkavanje pišu da je priča o tome krenula od istraživanja koje je predvodio indijski naučnik Prashant Pradhan. Istraživanje je objavljeno 31. januara ove godine na sajtu BioRxiv (preprint-servis za objavljivanje preliminarnih naučnih izvještaja koji nisu dobili sve potrebne recenzije).
Već 2. februara, reagovao je tim naučnika s Univerziteta u Teksasu, koji je ustanovio da nema dokaza koji podupiru tvrdnju o tome da novi virus sadrži sekvence HIV-a:
“Pažljivim pregledom dijelova genoma, naučnici iz El Pasa utvrdili su da ne postoje dokazi da su sekvence ova četiri umetka specifične za HIV-1 ili da je virus 2019-nCoV (sada imenovan kao SARS-CoV-2) primio ove umetke od HIV-1”.
U slučaju Montaignier ima puno više od problematike pružanja pozicije moći šarlatanstvu i “otvaranja uma”. Tu je i problem logičke greške kada mislimo da je nešto tačno samo zato što je to nešto rekao neko na poziciji autoriteta (opet moći). Mnogi su povjerovali Montagnieru kako ovaj virus SARS-CoV-2 zaista jeste deriviran od HIV jer je čovjek nobelovac. Međutim, ova greška u zaključivanju se naziva “argumentum ab auctoritate” ili “argument vlasti” i “argument iz strahopoštovanja”.
Nažalost, to što je neko stručnjak, vlast, autoritet, profesor, dobitnik Nobelove nagrade, ne oslobađa ga krivnje da možda govori netačno i u demokratskom društvu ga ne oslobađa mogućnosti propitivanja. Nažalost, čini se da se u našem društvu propituju naučni konsenzusi, a uzima ad hoc nešto što dolazi od individue. Kao što jedna lasta ne čini proljeće, tako u nauci jedan naučnik ne čini naučni konsenzus.
Montagnier je preminuo 8. februara 2022. Mnogi naučni časopisi su mu posvetili tekst, ali su se, pored velikog otkrića, osvrnuli i na njegov odmak od nauke i “nobelovsku bolest”.
